Od kiše nema štete, ali ima ljepote

Slika korisnika admin
nabujale_vode2
Adam VIDAS
Nabujali izvori i vodotokovi Karišnice kod karinskog samostana

Kiše koje su nas pratile čitavog prosinca konačno su jenjale i na kraju se sasvim zaustavile, podsjetivši nas ponovno koje je boje nebo i kako izgleda ovo mlado sunce koje se upravo ponovno rodilo. Meteorolozi su pritom izmjerili kako je na zadarskome gradskome području od početka prosinca palo 140 litara kiše po četvornom metru. U Starigradu-Paklenici taj je rezultat još veći i iznosi preko 190 litara, a na Pagu, točnije u Novalji izmjereno je 250 litara vode po četvornom metru. Ne treba stoga čuditi što je mnogim našim sugrađanima kiša i više nego dosadila, no oni koji su svojim poslom ili makar sklonostima bliže zemlji njenom ritmu, na te bi žalbe uvijek odgovarali: "Nije padala četiri miseca, mora onda sad."

U mnogim krajevima Hrvatske, pogotovo u onima gdje su ove vrijednosti sa zadarskog područja znatno nadmašene pa se količina oborina penjala i na preko 500 litara po četvornom metru, kiša je stvorila mnoge probleme uzrokovavši izlijevanja vodenih tokova koji su blokirali promet, a zemlju pretvorili u teško prohodno blato.

Patke se vesele

Premda Zadarsku županiju uglavnom doživljavamo kao primorsko područje, broj vodenih, slatkovodnih tokova na njenom području nije uopće zanemariv, posebice ako uzmemo u obzir i lički dio županije. No i bez njega, od Vranskog jezera na jugu pa do niza velebitskih potoka, bujica i vrulja na sjeveru, nalazi se ovdje značajna količina tekućica i stajaćica izravno povezanih s količinom kišnih oborina, a nerijetko i s ritmom pada i topljenja snijega s ličke strane Velebita.

Stoga smo poželjeli baciti malo pogled na to bogatstvo vodotokova i provjeriti kako su izdržali najduže kišno razdoblje u ovoj već na izmaku kalendarskoj godini.

S obzirom na spomenuto obilje rječica i potoka teško je odrediti i kamo je bolje poći pa smo se odlučili za provjereni smjer: starom, dobrom magistralom prema sjeveroistoku pa što bude.

Već kod Poličnika nekoliko velikih lokava oko uobičajenih bunara i pojilišta svjedoči da je ovo tek drugi dan lijepog vremena, a premda je zrak znatno osušen, izostali su najavljeni jaki udari bure. Vrhovi Velebita se bijele, ali nad njima nema znakovite "kape". Zanima nas kakvo će stanje biti na jezeru za natapanje kod Baštice.

Tu se vidi da je akumulacija prilično popunjena, ali daleko od bilo kakvih kritičnih da se ne kaže opasnih vrijednosti. No zato se ovoj pojavi bez imalo sumnje vesele jata divljih pataka kojima je ovo pravo uživanje. No, ne želeći dijeliti svoje veselje s ljudima, vjerojatno poučene dosadašnjim lošim iskustvima, bježe što dalje od objektiva fotoaparata.

Najstarija hidrocentrala

Skrenuvši s uobičajenih staza jadranske turističke ceste, upućujemo se prema Islamu Grčkom. Tamo je još tridesetih godina prošloga stoljeća u impozantnom kompleksu kuća i gospodarskih zgrada Kule Stojana Jankovića nastala prva privatna hidrocentrala na ovim prostorima u kojoj se u maloj akumulaciji proizvodila električna energija za potrebe toga velikog domaćinstva. I sad se možemo uvjeriti u kvalitetu izrade toga nesvakidašnjeg objekta, jer premda se akumulacija napunila do ruba, tako da iz daljine izgleda kao neki lavor u kojem bi divovi umočili umorna stopala, voda ne istječe i pristup je tek malčice otežan za građane nenavikle blatu. Nemoguće je, naravno, ovdje ne pomisliti na danas toliko spominjane alternativne izvore energije i mogućnosti koje ovakav pristup snazi vode može omogućiti ne samo u Islamu nego i u mnogim drugim krajevima županije, gdje mogućnosti za njih postoje. Pa makar i samo u kišnim razdobljima.

Odlučivši ipak pogledati kako nam izgleda naša glavna rijeka i najpoznatija kraška ljepotica Zrmanja, koju je još prije više do dvije i pol tisuće godina spominjao i Pseudo Skilak, krećemo preko Smilčića i Pridrage prema Obrovcu, ali smo ipak prisiljeni zastati. Put je, naime, vodio preko malog, ali izrazito slikovitog kanjona rječice Karišnice koja je pružala rijetku sliku svoje raskošne nabujalosti.

Da bi se ovoj ljepoti moglo diviti iz prave blizine treba s ceste Obrovac-Zadar sići na skretanju za Donji Karin. Nažalost, treba spomenuti da je na tu mogućnost premalo i nedovoljno upozoreno turističkom signalizacijom. Budući da je upravo u tijeku akcija Ministarstva turizma "Upoznajmo Hrvatsku", možda je i ovo prigoda da se nešto više po tom pitanju napravi. Pogotovo što je na samome toku Karišnice postavljena veoma dobra signalizacija budući da je ova rječica od srpnja 2006. zajedno sa susjednom Bijelom proglašena zaštićenim područjem u kategoriji značajnog krajobraza.

Upoznajmo Karišnicu!

Karišnica se također ne izlijeva iz svoga korita, ali ga je ispunila do posljednjeg centimetra svog 2.400 metara dugog toka. Na dobro održavanoj makadamskoj cesti uređena je i poučna staza s dvojezičnim panoima na kojima se mogu pročitati mnogi zanimljivi podaci o ovom malenom, ali izrazito lijepom kutku Zadarske županije koji administrativno pripada gradu Benkovcu. Uz korito Karišnice nižu se stare kamene mlinice sa svojim sustavima kanala. Unatoč ljepoti krajobraza, prvom vedrom vikendu, a i spomenutoj akciji Ministarstva turizma, poučna je staza ipak prazna. Valjda su izletnici zauzeti blagdanskim kupnjama ili im manjkaju još poneki sadržaji.

Oni koji se odluče za posjet Karišnici trebaju znati da ovdje osim pristupačne staze s pogledom na slikoviti vodotok, prebiva stotinu vrsta ptica, a stanište nalazi i 350 biljnih vrsta. Tu se kreće i zmija crvenkrpica koje se ne treba bojati jer je neotrovna i zapravo već i ugrožena zbog nerazumnog tamanjenja zmijofoba.

Karišnica svoj tok završava u estuariju zvanom Tuvine koji je također zaštićeno područje. Zbog važnosti za životinjski svijet, posebice ptice, Tuvine su dio jezgre "Sjeverozapadna Dalmacija" preliminarne nacionalne ekološke mreže međunarodne, odnosno europske kategorije. I tu je sebi stanište našlo dvadesetak ugroženih biljnih i životinjskih vrsta.

Obrovac je siguran

Na toku Karišnice svojom se slikovitošću nameće i karinski franjevački samostan Blažene Djevice Marije, podignut u 15. stoljeću na ostacima još starije benediktinske opatije iz ranog srednjeg vijeka. Preptostavlja se da je podignut 1429. godine i da ga je dao sagraditi Nikola Lapsanović, gospodar Karina i potomak starog hrvatskog plemena Lapčana koje se spominje i na Qualiteru. Samostan je pripadao vikariji Bosne Hrvatske, dok ga sredinom 16. stoljeća nisu osvojili Turci što je uzrokovalo velike selidbe stanovništva ovih krajeva kojih se tragovi mogu pratiti do dana današnjega.

I konačno - put Obrovca, pravog grada na rijeci koji je već niz godina tijekom većih količina oborina znao nastradati od nabujale Zrmanje. No već i prvi pogled na obalu uvjerava nas da je izgradnja nove rive, koju su Obrovačni svečano obilježili u srpnju ove godine, bila pravi potez. Visoki vodostaj Zrmanje pridonio je tek još ljepšem izgledu Obrovca i potvrdio ovog ljeta izgovorene riječi ministra Kalmete i gradonačelnika Župana da mogućnost poplave u Obrovcu odsad apsolutno otpada.

Dvjestotinjak litara kiše po četvornom metru što je proteklih tjedana prohujala Zadarskom županijom nije, srećom, donijelo nikakvih šteta i problema, ali je na nekim mjestima izmijenilo uobičajenu sliku krajobraza. Šteta štu u tim ljepotama naši sugrađani, reklo bi se, premalo uživaju. Upoznavanje Hrvatske, kako kaže Ministarstvo turizma, najbolje je započeti s vlastitom županijom.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno