Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Iz natjecanja u natjecanje, od medalje prema medalji

Autor: Viktor Bogut

26.12.2009. 23:00
Iz natjecanja u natjecanje, od medalje prema medalji

Foto: Darko KOVAČEVIĆ



Pred početak Europskog prvenstva u Zagrebu stvoren je umjetni pritisak. Nije trebalo biti tako. Kao da sam imao veliki teret. Morao sam nešto braniti. Osim toga, vukao sam za sobom i neugodnu ozljedu. No, sve se poklopilo na najbolji mogući način


Tri tisuće kuna mjesečno. Ne, to nije jedna loša hrvatska plaća iz nekog od trgovačkih lanaca koji imaju tendenciju izrabljivanja radne snage. Toliko Gradu Biogradu na moru vrijedi svjetski i europski prvak u karateu. Ravno tri tisuće kuna. Umjesto da im postane gradski brand, da njegova slika krasi plakate turističke zajednice.
– S obzirom da do prije šest mjeseci nisam dobivao niti kune, ovo je dobro. Ali ipak mislim da vrijedim više. Smatram da sam na račun mojih dostignuća zaslužio više. Teško je s tim novcima platiti putovanja, pripreme, natjecanja. I da nema tih troškova, tri tisuće kuna nije mnogo novaca – pristojan je Danil Domdjoni, biser biogradskog, ali i hrvatskog sporta. Nije želio reći više. No, ako je i to nešto, Domdjoni priča svojim rezultatima. Ne želi ništa više reći o primanjima. Govorio je o napornoj natjecateljskoj godini.
– Zaista nikada nisam imao težu godinu. Ako se dotaknemo i sredine 2008., kada sam prvi puta postao europski prvak, nakon toga se nanizalo mnogo natjecanja.
A naporno je bilo. Nema sumnje. Još tamo u 2008., nakon Europskog prvenstva, u desetom mjesecu na rasporedu je bilo i Svjetsko prvenstvo, gdje je Biograđanin postao prvak. To se dogodilo u drugoj polovici 2008. S druge strane, 2009. je također započela Europskim prvenstvom, a mjesec dana nakon toga održale su se Mediteranske pa Svjetske igre.
– U nešto više od godine dana nastupio sam na pet velikih natjecanja. Osim toga bilo je tu još mnogo turnira.
U 2008. osvoji ste Svjetsko i Europsko prvenstvo. Europsku titulu obranili ste ove godine u Zagrebu pred domaćom publikom.
– To je definitivno jedan od emotivnijih trenutaka u mom životu. Sve je funkcioniralo kao švicarski sat. Atmosfera je bila izvrsna, a imali smo i veliku podršku na tribinama. Skupilo se mnogo ljudi. Ne znam hoću li ikada više imati takvu podršku, iako se krenulo sa špekulacijama da bi se Hrvatska mogla kandidrati za Svjetsko prvenstvo 2012. što bi zaista bilo fantastično.
Pred tebe je na tom natjecanju stavljen veliki pritisak. Godinu dana ranije si postao europski prvak i mnogo ljudi je očekivalo glatku obranu titule.
– Stvoren je umjetni pritisak. Nije trebalo biti tako. Kao da sam imao veliki teret. Morao sam nešto braniti. Osim toga, vukao sam za sobom i neugodnu ozljedu. No, sve se poklopilo na najbolji mogući način. Zaista sam bio presretan tada.
Nakon europskog prvenstva na raspored dolaze Mediteranske igre i nova medalja. Ovaj put bronca. Neuspjeh ili…?
– Definitivno nije neuspjeh. Mnogo sam dvojio hoću li uopće nastupiti na tom natjecanju ili ne. Zaista sam bio ispražnjen, umoran, a mučila me i ozljeda. Na kraju mi je bilo i drago da sam otišao. To je bilo lijepo iskustvo. Veliko natjecanje, mnogo druženja. A što se tiče bronce, mogu reći da sam zadovoljan s njom, jer nije bilo lako u onakvom stanju nastupati. Istini za volju, mogao sam ja i bolje, ali sam se u polufnalu susreo s Talijanom kojeg su suci dobrano progurali prema finalu. Ja sam njega na Europskom prvenstvu glatko dobio.
Zadnji izazov godine bio je onaj na Tajvanu. Svjetske igre i još jedna bronca.
– I tu sam razmišljao da ne idem i ponovno mi je bilo drago da sam išao. Radi se o vrlo jakom natjecanju. Na Svjetskim igrama dolaze po osam najboljih natjecatelja svijeta iz svih kategorija. S obzirom na formu, ispražnjenost i ozljedu nisam očekivao medalju. Uspio sam dohvatiti broncu, što je izvrstan uspjeh.
Osvojili ste u karateu sve što se može osvojiti. Postoje li i dalje ambicije za budućnost?
– Apsolutno. Nisam prazan. Začudo i dalje imam želju za treningom, za pobjedama za vrhunskim rezultatima. Volio bih da se netke stvari napokon srede i da mi dopuste da normalno treniram. Da imam bolje uvjete, ali želja za svim tim je tu.
U kojoj fazi sezone se sada nalazite?
– Sad imam pauzu što se tiče natjecanja, ali vrlo brzo kreće nova sezona. Prvo natjecanje je na rasporedu 14. siječnja u Parizu. Nakon toga je turnir u Milanu pa u Las Vegasu, gdje bih želio ići, ukoliko se uspiju srediti neke stvari.
Koje je najvažnije natjecanje iduće sezone?
– Ponovno Europsko prvenstvo. U karateu se svake godine održava Europsko prvenstvo. Ovaj put će domaćin biti Atena.
Danil Domdjoni, trostruki uzastopni europski prvak. Dobro zvuči?
– Ha, ha…odlično zvuči. I to u mojoj kategoriji nikome do sada nije uspjelo. Samo je jednom natjecatelju u povijesti uspjelo da dva puta zaredom postane europski prvak. Ja sam drugi. Sigurno da bi bilo fantastično da postanem prvi karatist u mojoj kategoriji koji je tri puta zaredom osvojio europsku titulu.
Ipak, karate nije uspjelo ući u olimpijsku obitelj. Barem ne za sada.
– Šteta zbog toga. U Kopenhagenu je bila sjednica i glasovanje. Sve to čudno izgleda. Mislim da ovaj sport ima definitivno sve predispozicije da postane olimpijski sport. I po masovnosti i po svemu. Govorilo se o tome da je vrijeme recesije i da će se primiti sport koji ne zahtjeva mnogo troškova oko organizacije. Na kraju prime golf, vjerojatno najskuplji sport. Šteta što karate nije olimpijski sport. Ne radi mene i eventualnog nastupa na Olimpijskim igrama, već radi toga što to zaslužujemo. Mogu ja biti šesterostruki prvak Europe, a reprezentacija najbolja na svijetu, svejedno nas ne doživljavaju kao olimpijske sportove.