Giuseppe Giergia: Modus operandi iz optužnice izmislio je upravni odbor

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
giergia
Vedran SITNICA
Košarku već dugo godina vode oni koji ne poznaju materiju - ne znaju što je košarka

U zadarskoj košarkaškoj priči Giuseppe Pino Giergia je od  daleke 1948., kada je počeo trenirati pod vodstvom Izidora Maršana.  Kao igrač osvojio je pet naslova prvaka i jedan Kup Jugoslavije. Kasnije,  u razdoblju dok je bio sportski direktor kluba, Zadar je dvaput bio prvak Hrvatske, a triput je podizao pehar namijenjen pobjedniku Kupa  Krešimira Ćosića. Posljednji trofej u Jazine je stigao 2008., nakon čega  je krenulo srozavanje zadarske košarke. Zašto?

- Ima mnogo razloga, a prvi i osnovni je taj što košarku već dugo godina vode oni koji ne poznaju materiju - ne znaju što je košarka. Kada  se odabiru ljudi u bilo kojoj grani, glavni kriterij mora biti stručnost,  kvaliteta i vrijednost, a ovdje su upravo takve ljude istjerali. I to odavno.  Zašto? Zato jer su i oni htjeli dio kolača kada se govori o tome da je  grad košarke i da je osvojio ono što je. Svi bi se htjeli ogrepsti i uzeti komadić slave. A kada ne ide dobro, onda su krivi svi drugi, samo ne oni  koji vode klub već godinama i oni koji izabiru ljude koji ga vode - kaže  u uvodu Giergia pa parafrazira.

- To je kao da kažeš: "Krivo je vino što sam pijan." Pa nije krivo vino  što si pijan, nego ti što ga piješ.

Rezultati govore sve

Bili ste u klubu do 2009.

- Onda su me istjerali. Upravni odbor je uvijek htio biti iznad struke,  odnosno mene, a stručne programe treba napraviti onaj tko se razumije u košarkašku materiju. A ja smatram da to znam bolje od svih u Hrvatskoj pa i šire. Samo što se ovdje od neznalica stvaraju genijalci, ali to  je već drugi par rukava. Opet ću parafrazirati. To je kao da je Van Goghu kritičar rekao: "Ti ćeš biti onoliko dobar koliko ti ja dam dobru kritiku". Pa ne mogu se kritičari stavljati iznad velemajstora, a kod nas se  upravo to događa. Kada se govori o košarci, svima na svijetu mora biti  jasno da su sve što postoji u košarci izmislili kreativci i vanserijski  igrači. Dakle, njih se treba pitati što i kako će se raditi. Jer ako smo godinama iz ničega stvarali rezultate i svi igrači su bili isključivo iz Zadra i  okolice, a tek kasnije poneki izvana, jer više nismo proizvodili, zašto su  onda velemajstore u košarkaškom radu istjerali iz kluba? To je problem.  Ne može svatko raditi sve. Primjerice, ne mogu ja biti vrhunski pilot ili  kirurg, jer ako idem pilotirati, zabit ću se u brdo, a ako idem operirati  čovjeka, ubit ću ga. Ja sam stručnjak za košarku i to je jako lako dokazati kroz moj opus i djelovanje. Sve je zapisano i nitko mi to ne može  oduzeti, koliko god oni to htjeli i isticali druge ličnosti u prvi plan. Rezultati kroz povijest govore sve, kako o meni, tako i o njima. Počevši od  ljudi, kojih u zadarskoj košarci nema od 1966. godine, a njihovo košarkaško znanje je bilo na razini pučkoškolca, kao i kultura i elokvencija.

A vas se, kažete, od igračkih dana do danas, blati i degradira.

- I to uvijek iz istih izvora.

Ali ipak ste bili na poziciji direktora i surađivali s tim ljudima.

- Morao sam surađivati, ali ja sam tu bio i radio isključivo za dobrobit  košarke, a ne kao neki, radi osobnih interesa. Imao sam 12 tisuća kuna  plaće, a onda dovedu neznalice poput Sagadina i daju im 180 tisuća  eura. Pa kasnije Pipana i slične. Što su oni osvojili u životu? Prvenstvo  Slovenije?

Nisam ja kreirao budžete

Koje je bilo obrazloženje vaše smjene?

- Nikakvo. Valjda su me smijenili zbog uspjeha, jer smo u tom razdoblju osvojili dva prvenstva i tri kupa. Ove godine je bila deseta obljetnica osvajanja prvog prvenstva Hrvatske i pedeseta od prvog naslova  prvaka Jugoslavije. A otkada su me potjerali, što su napravili? Zahvaljujući meni KK Zadar je obišao cijeli svijet i pritom centa nije potrošio,  nego su nam još plaćali da dođemo igrati. A od 2009. gdje je to Zadar  bio van granica? U Sloveniji i na Cipru? To je sramotno licemjerje. Sve  što je Zadar osvojio povezano je sa mnom, a da ne govorim kako sam  iz Gorizije, o vlastitom trošku, dolazio spašavati klub da ne ispadne iz  lige. Ovaj grad mi nikada ništa u životu nije dao, a ja sam za klub napravio sve.

Dakle, tvrdite da je ovaj strmoglavi pad zadarske košarke počeo  nakon vašeg odlaska?

- Ne moram ja to govoriti. Samo pogledajte što se napravilo i koliko  se potrošilo u kojem razdoblju.

Je li se u vaše vrijeme trošilo više nego što se imalo?

- Trošilo se manje nego sada. Smijali su mi se kada sam dovodio Johnsona, Naglića, Baraća i Gečevskog, za kojega su govorili da će prodavati sjemenke, a ta je momčad koštala manje od 600 tisuća eura, igrala  je fenomenalno i osvojila duplu krunu. Mnogi su bili nesretni što smo  tada pobjeđivali.

Ali kasnije su budžeti išli preko milijun eura.

- Nisam ja kreirao budžete. Uvijek sam pitao upravu koliko imamo  novaca i trošili smo onoliko koliko su mi rekli. Kada smo prešli u novu  dvoranu, onda su počeli ispucavati razne cifre, da bi kasnije dizali ruke  protiv mene. A ja nikada te novce ne bih potrošio da mi nisu praktički  nametnuli: "Ili tako ili odlaziš." Na kraju su me potjerali i doveli Sagadina. Uvijek sam bio protiv rasipanja, ali govorili su mi da budžet nije  moje područje. Pa ja sam im prvi ponudio model kako to riješiti. Trebamo li još jednom ponoviti priču o Diadori?

Može.

- Doveo sam u Zadar jednu od najjačih sportskih tvrtki na svijetu, koja nam je nudila osam milijuna dolara u četiri godine, dakle 1,5 milijun  po sezoni, plus kompletnu opremu za kadete, juniore i seniore. Sve  smo dogovorili, samo je trebalo potpisati. Upravni odbor kluba, na čelu  sa tadašnjim financijskim direktorom, je odbio tu ponudu, uz obrazloženje da im ne trebaju Talijani. Uz to su me optužili da sam talijanaš, koji želi na mala vrata dovesti iridentu u Zadar i javno su me izvrijeđali. Ja sam im bio problem, kao i uvijek. Zato su kasnije našli "pravog" sponzora, gospodina Hrvoja Petrača, pa su potrošili puste milijune na Rađu i Komazeca samo da bi dokazali da mogu bez mene. I tako  napravili enormne troškove. A što su osvojili?

Odgovoran je Upravni odbor

Zašto se uopće 2004. pristali surađivati s tim ljudima, a znali ste u  što se upuštate?

- Isključivo zbog košarkaških razloga. Cijeli život se bavim tim sportom i za moje vrijeme je ona u Zadru doživjela procvat. Prepoznali smo  je kao najljepšu igru na svijetu, sport budućnosti, urbani sport i od grada, gdje je na utakmice dolazilo 150 ljudi, napravili grad košarke, koji je  postao poznat u cijelome svijetu. I ondašnju državu smo doveli na vrh  svijeta, uz bok SAD-a i SSSR-a. A što sam dobio zauzvrat? Vrijeđanje i  omalovažavanje.

U kojoj je fazi sudski postupak koji se vodi protiv vas, a vezan  upravo uz razdoblje kada ste bili direktor kluba?

- S tim nemam nikakve veze. Ja sam se bavio košarkom. Za to je odgovoran isključivo kompletan Upravni odbor. Oni su izmislili taj modus  operandi. To su radili svi predsjednici i direktori prije i poslije mene, a  samo se mene tereti za nešto. Kako to objasniti? Nije li vam to čudno?  Tamo bi došli ljudi, koji nemaju nikakve veze s košarkom i onda bi me  nadglasavali i donosili odluke pa govorili da nemaju veze s tim. A ja  sam bio taj koji je bio protiv dovođenja nekih igrača i velikih trošenja.

Što je s pričom da ste uzimali provizije od igrača?

- Protiv toga se ne možeš boriti. Tako ja mogu pričati o vama ili bilo  kome što god hoću, ali treba to dokazati. To su besmislice, ali oni se  služe Goebbelsovim metodama: Sto puta ponovljena najbezočnija laž,  postaje neoboriva istina.

Bili ste direktor u vrijeme prelaska iz Jazina u dvoranu Krešimira  Ćosića. Zadar je tada lovio Euroligu. Je li to bio prevelik zalogaj za  klub?

- Nije. Oni koji su bili u klubu prije mene, direktori i mudraci, dozvolili su da Cibona kao trećeplasirana igra Euroligu, a Zadar ne. To je apsurdno i neprihvatljivo. Trebao je ići prvak države, a oni su dozvolili da  im ovi iz Zagreba nametnu što žele. To su sve političke igre i nesposobnost ljudi koji su bili u Zadru.

Moraju postojati kriteriji

Daje li Grad Zadar previše novaca za KK Zadar, s obzirom na tešku  situaciju u kojoj ljudi žive?

- Novaca ima, samo je pitanje na koji način ga potrošiti. Koliki je  budžet Sportske zajednice Grada Zadra? Ona je ta koja mora napraviti  kriterije diobe i potrošnje tog novca, jer ako ako to ne napravi, nego radi uravnilovku, onda su svi siromašni. Sve treba biti jasno i transparentno, da se zna tko je što napravio i koliko tko troši. A ne ovako, da se  bez kriterija novac dijeli kojekakvim klubovima, koji osvajaju medalje  na tko zna kakvim natjecanjima. Ali to je napravljeno zato što su sve to  potencijalni glasači. Sve je to politika. Sport treba dati sportašima, a  glavni kriteriji za dodjelu novca moraju biti osvojene medalje na Olimpijskim igrama, te svjetskim i europskim prvenstvima.

Imate li kontakt s nekim iz kluba? Pitaju li vas za savjet?

- Nitko me ništa ne pita. Oni sve znaju. Njima ništa ne treba. Za njih  sam ja košarkaška tabula rasa.

Da vas sutra netko pozove i ponudi vam nekakvu funkciju u klubu,  makar savjetničku, što biste rekli?

- Samo ako bi i meni počeli plaćati po sto-dvjesto tisuća eura kao što  su plaćali raznoraznim "znalcima". Ja sam 22 godine igrao gratis za Zadar i napravio sam od njega veliki europski klub, a zauzvrat imam otimačinu i optužnice.

Kako se danas osjećate u svom gradu?

- Kao persona non grata kod političara. Od 1945. pa na dalje u Zadru  imam status urođenika, jer su na vlasti uvijek isti ljudi i oni drže sve  pozicije. Svugdje u svijetu me poštuju, samo ovdje ne. Pogriješio sam  što sam se vraćao ovdje i ostajao, ali to je sve bilo iz velike ljubavi prema mom gradu i klubu.

Koji je recept za izlazak Zadra iz krize?

- Neka ga pronađu oni koji su 20 godina permanentno u klubu - za  kraj će Giergia.

Treće mjesto na svijetu proglasili  neuspjehom

Giergia je nezadovoljan, ne samo tretmanom u Zadru, nego i u hrvatskoj košarci.

- Godine 1994. hrvatska reprezentacija je, pod mojim vodstvom, osvojila medalju  na Svjetskom prvenstvu sa samo jednim porazom. Je li mi itko ikada rekao hvala za  to? Ne samo da nisu, nego su ovdje to proglasili neuspjehom. Prošlo je više od 20  godina, a na posljednjem SP-u Hrvatska je bila 20. Je li to normalno? Trebam li išta  više govoriti. Pa činjenice govore same za sebe.

Pino povlači paralelu i sa vremenom bivše Jugoslavije.

- S Acom Nikolićem surađivao sam cijelo desetljeće. On nam tehnički nije imao  što ponuditi, jer smo mi bili tehnički obučeni daleko iznad njegovih mogućnosti. Prije dolaska Daneua, Koraća i moje malenkosti, Nikolić s Jugoslavijom na košarkaškoj  karti svijeta nije značio ništa, a s nama je postao cijenjeni stručnjak. Poštujem ga  kao čovjeka, jer je uvijek na seminarima govorio da je on košarku naučio od svojih  igrača i da se nada da smo i mi nešto naučili od njega - kaže Giergia i dodaje.

- Od 1945. do '55. Crvena zvezda je 10 puta bila prvak Jugoslavije, jer je tamo  bila sva koncentracija kvalitete. Kada se to raspalo, a godinu nakon toga je prvak bio  Proleter iz Zrenjanina, u sljedećih 35 godina, dakle do 1990., kada se frantumira  Jugoslavija (mala digresija: Iz zemlje, čiji su žitelji masovno odlazili u svijet trbuhom  za kruhom, stvorene su današnje siromašne države, a ništa se nije promijenilo, jer iz  svih država žitelji i dalje hrle u svijet trbuhom za kruhom. U svim tim zemljama najbolji izvozni proizvod bila je i ostala košarka.), Zvezda je osvojila jedno prvenstvo. A  imala je "najbolje trenere na svijetu", poput Nikolića i Žeravice, sjajne igrače poput  Slavnića, Kapičića, Simonovića, Živkovića, Cvetkovića, najbolju logistiku, suce,  Košarkaški savez Jugoslavije je stajao iza njih... Ali oni su genijalci, jer su to "studiozno" osvojili. A ja sam budalaš, koji je u Zadru od 1965. do '75 osvojio pet prvenstava i Kup Jugoslavije, igrao puno finala i u međuvremenu dvije godine bio trener u  Goriziji i promovirao ih u prvu ligu, a pritom je Krešo od 1969. do '73 bio u Provu.  Vidite kakav je odnos kada nećete priznati stanje kvalitete. I tako je do danas.

Glavni problem je financiranje sporta

Kako komentirate promjene u Hrvatskom košarkaškom savezu? Hoće li donijeti  boljitak?

- Za Danka Radića je prevelik zalogaj bio da bude predsjednik toliko godina, zato  što je osvetoljubiv i neelastičan. Šuker? Trebamo vidjeti što će napraviti. Ali nije to  najveći problem. Najvažnije je da se napokon jednom zauvijek riješi pitanje financiranja sporta u Hrvatskoj. Problemi su u svim granama društva, ali sport je apsolutno  zanemaren. Neshvatljivo je da se pet puta više novaca iz proračuna daje kulturi, nego sportu, a ne treba govoriti koliko su veću promidžbu za Hrvatsku napravili sportaši, nego pjevači i glumci. Da se razumijemo, nemam ništa protiv kulture, dapače,  ali to je činjenica - ističe Giergia.

Da me ozbiljno pozovu, prihvatio bih  funkciju izbornika

Po pitanju još jednog neuspjeha hrvatske košarkaške reprezentacije na velikom  natjecanju, ispadanja u osmini finala ovogodišnjeg Europskog prvenstva, Giergia  kaže.

- O tome je sve već rečeno. Rezultati u posljednjih 20 godina diskvalificiraju sve  koji su radili s reprezentacijom. Osim toga, osobe koje imaju mogućnost da pišu u  medijima, od tih igrača rade zvijezde - svjetska čuda, isto kao u nogometu. Ako je tako, kako to da ne možemo dobiti Kazahstana ili Češku? Po tome bismo trebali permanentno biti prvaci. Zašto nismo realni? Kritizirati konstruktivno je vrlo važno, a u  interesu hrvatske košarke je da napokon stanemo nogama čvrsto na zemlju i da ne  govorimo hop prije nego što skočimo. Treba prvo napraviti nešto pa se onda hvaliti, a  ne nakon dvije utakmice dizati ljude u nebesa.

Giergia navodi još jedan, kako kaže, najeklatantniji primjer.

- Preko 20 godina Cibona je imala monopol u hrvatskoj košarci, sve što su radili  kovalo se u zvijezde. U tom su razdoblju samo dvaput ušli među 16 najboljih u Europi, a hvalilo ih se na sve strane i pritom se nitko nije pitao čiji su novac trošili. Paralelno s tim, u potpunosti se urušila naša reprezentacija, jer su svi koji su radili u  Ciboni vodili i Hrvatsku. Danas se hvali Cedevitin rezultat u Euroligi. Otišao je Repeša, koji je deset godina vodio hrvatsku košarku i Cedevita je prošla među 16.

A Velimir Perasović?

- Časno se ponio, ali bilo je sramotno vidjeti kako smo igrali. Gruzija nas je dobila,  a Češka deklasirala. I sada bismo mu trebali ponovno dati šansu? A ja, koji sam osvojio brončanu medalju sa samo jednim porazom, nemam na to pravo.

Da vas netko pozove, biste li se ponovno prihvatili funkcije izbornika?

- Zašto ne? Ima ljudi u sportu koji su jednako stari, a manje sposobni od mene pa  rade.

Je li vas već kontaktirao netko iz novoformiranog Stručnog savjeta?

- To je sve samo šminka. Nitko me ozbiljno nikada nije zvao. A pored svega, još  sam i dvije godine gratis radio za hrvatsku reprezentaciju.

Jordanu spomenik i milijarde, meni  uvrede i optužnice

Po pitanju odnosa prema legendama klubova, Giergia je povukao nekoliko paralela.

- Michael Jordan je za Chicago napravio puno manje nego ja za Zadar, a on ispred  dvorane ima spomenik od tri metra i u međuvremenu su mu dali milijardu dolara,  dok meni šalju optužnice. Mala digresija: Želim reći i da je za mene poredak najboljih košarkaša svih vremena 1. Bill Rusell, 2. Michael Jordan, 3. Oscar Robertson, a  protiv dvojice od njih tri sam igrao. U Engleskoj David Beckham ima plemićku titulu  Sir (čitaj: Ser), a po meni u Zadru seru. U Italiji je Dino Meneghin dobio milijune  kroz karijeru i na odlasku otpremninu od 600 tisuća eura, u Španjolskoj takvi igrači  isto, a mene, osim što me stalno pljačkaju, još i vrijeđaju. Kako biste se vi osjećali  da vam prislone cijev puške na čelo? Tri puta su mi stavljali lisice. Prvi put odveden  sam na informativni razgovor u Udbu 1965. godine, kada su me drugovi iz vodstva  puta, a inače u službi režima, optužili za vrijeđanje druga Lenjina. Gostovali smo u  Moskvi protiv CSKA, a domaćini su se neprimjereno ponijeli prema nama, smjestili  su nas u kasarnu, a hranili smo se u vojnoj kantini. U ime tima tražio sam od vodstva da protestiraju kod Rusa za neprimjereni tretman. Nisu imali hrabrosti, nego su  me još optužili da sam rekao da će mi za večeru donijeti prženu Lenjinovu đigericu,  što ja nikada nisam izustio, a oni su mi stavili lisice - kaže Pino i dodaje.

- Iste godine je 90 posto reprezentacije potpisalo profesionalne ugovore. Ja sam  potpisao na četiri godine za Cantu. Svi su otišli, samo meni nisu dali, s obrazloženjem: "Zbog viših interesa jugoslavenskog sporta Josipu Đerđi se ne dozvoljava  odlazak u Italiju." Iako prvi amandman Povelje ljudskih prava kaže: Sloboda i pravo  na rad. Nisu htjeli da se obogatim, htjeli su me ekonomski uništiti. Nisu me uništili,  ali opljačkali itekako jesu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno