TAKO SLATKO I ZDRAVO Najbolja prevencija gripe i prehlade stiže iz košnice

Ide zima, a s njom često i  gripa i prehlada. Dakako,  ako nas tako nešto snađe  nastojat ćemo si na sve  načine olakšati tegobe, bilo  da pijemo čajeve, sirupe za  kašalj, aspirin, kokošju juhicu  i slično. No uz sve to nemojmo zaboraviti ni na med, koji  se već gotovo od pamtivjeka  u narodnoj medicini koristio  za ublažavanje prehlade,  kašlja i mnogih drugih bolesti.
On se sve do masovne  proizvodnje šećera iz šećerne  repe i šećerne trske koristio i  kao sladilo, pa bismo mogli  reći da je on tada i preventivno djelovao, te su ljudi na  prehlade i na druge bolesti  bili otporniji.

Umjesto šećera
Često se pitamo što je to u  medu da djeluje ljekovito i  kakva je razlika između meda  i običnog šećera, osim što je  šećer barem deset puta jeftiniji od meda. A evo zbog čega  bismo trebali upotrebljavati  med umjesto običnog šećera  – saharoze, gdje god je to moguće.
Šećer osim što ima energetsku vrijednost ili narodski  rečeno puno kalorija, ne sadrži baš nikakve hranjive tvari. Med se, međutim, sastoji  od drugih vrsta šećera: 75%  glukoze i fruktoze, te nešto  maltoze i dekstrina, a saharoza, naš obični šećer, u njemu  je zastupljena tek sa 5%. Osim  toga on sadrži sastojke iznimno važne za zdravlje, vitalnost  i fizičku kondiciju ljudi kao  što su jabučna, limunska,  jantarna i neke druge organske i amino kiseline, te čitav  niz minerala, fermenata, hormona i mnoge druge tvari koje ljudski organizam ne može  proizvesti sam već je neophodno da ih unese hranom. U  medu se nađe i dosta peludnih zrnaca koja sadrže gotovo  sve što je potrebno za život i  razvoj biljaka ali i ostalih živih  bića. I napokon, med sadrži i  razne tvari koje djeluju poput  antibiotika i uništavaju bakterije, viruse i druge mikroorganizme ili ih sprečavaju u  njihovom razvoju. Stoga su  nekada naši preci i rane ponekad mazali medom koje su  se tada brže iščistile i zacjeljivale. A upravo zbog svog sastava i zbog tih svojih svojstava, med djeluje i unutar tijela  i ono se lakše i na prirodan  način bori protiv raznih bolesti.

Žvakanje
Od naših se pčelara često  može nabaviti i med u saću.  Žvakanje ovog meda preporučuje se kod problema s grlom, bronhijama, sinusima,  zubnim mesom, a pomaže i  kod nekih alergija.
I napokon, valja znati da  sve vrste pravog meda moraju brže ili sporije kristalizirati,  a ako on jako dugo ne kristalizira tada možemo posumnjati da nešto s njim nije u redu,  odnosno da sadrži i nešto što  prirodni med ne smije sadržavati. Bagremov med, na  primjer, sporo kristalizira, pa  i do godinu dana ostaje tekuć  dok šumski med i med od  metvice poslije vrcanja brzo  kristaliziraju. Valja znati da  im se kvaliteta pri tom ne mijenja. Ako želimo ponovno  dobiti tekući med morati  ćemo ga otopiti, ali na temperaturi ne većoj od 40-45  stupnjeva, kako ne bi uništili  njegove ljekovite sastojke.
Ne manje važno je i kako  uzimati med. Najbolje ga je  koristiti tako da se polako  otopi u ustima jer tada se kroz  sluznicu usta najbolje upije i  njegovi ljekoviti sastojci brzo  dospijevaju u krv. Nakon što  ga progutamo dobro je popiti  vodu ili čaj kako ne bi naglo  potakao lučenje želučane kiseline i izazvao žgaravicu. I  još nešto. Valja ga piti u mlakom, a ne u vrućem čaju kako  bi svi njegovi ljekoviti sastojci  ostali sačuvani. Tek ako tako  postupamo med će nam biti  najbolji saveznik u predstojećoj sezoni prehlada i gripa.

Medene mješavine
Meda od samo jedne vrste  bilja gotovo i nema. Naime,  sve su vrste meda zapravo  mješavine koje pčele same  naprave, jer one skupljaju  nektar s raznih biljaka, pa o  tome koliko je pojedina biljka  zastupljena u medu ovisi da li  će se taj med moći nazvati  sortni. Tako ni med od kadulje, na primjer, ne potječe samo od kadulje već u njemu  ima i primjesa drugog bilja  koje cvate istovremeno s kaduljom. Koliko je kadulje u  takvom medu može se ustanoviti tek peludnom analizom odnosno prebrojavanjem peludnih zrnaca u njemu. Slično je i s drugim vrstama meda koje tek ako sadrže  propisan postotak peludnih  zrnaca određene biljke, mogu  ponijeti naziv sortni, iako  mogu biti vrlo dobre prirodne  mješavine meda potekle od  različitog bilja. (Mirta BLAŽEVIĆ,  dipl.ing.agr.)