Petak, 26. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Kako stati na kraj ubojicama za volanom?

27.01.2011. 23:00
Kako stati na kraj ubojicama za volanom?


Samo prekršajno i to dosta blago kažnjavanje vozača-kamikaza u nas izaziva ogorčenje kod svih koji se pridržavaju prometnih pravila, no, to bi se trebalo uskoro promijeniti izmjenama i dopunama Zakona koje bi trebale utjecati na to da kazne za takve vozače budu strože, s posebnim osvrtom na najteže prekršaje
U Hrvatskoj se godišnje zabilježi šezdesetak vožnji u suprotnom smjeru na autocestama. Samo u protekloj godini u vremenskom razdoblju od 7. siječnja do 25. prosinca vožnja u suprotnom smjeru bila je uzrok pet sudara u kojima je sudjelovalo osam vozila. Pritom je ozlijeđeno sedam osoba dok ih je dvoje smrtno stradalo.
Najteži slučaj je bio upravo onaj iz lipnja 2010. godine kada su na autocesti Zagreb-Split kod Dugopolja u izravnom sudaru poginuli majka i sin nakon što su se 20 minuta vozilom marke golf vozili u suprotnom smjeru i na kraju se frontalno sudarili s vozilom marke audi. Osim ovoga slučaja koji je odnio dva ljudska života bilo ih je još nekoliko, no s nešto lakšim posljedicama. Jedan od njih odvijao se na autocesti A 3 Bregana-Lipovac u smjeru Lipovca, kada je pijani vozač na božićnu večer vozio u suprotnom smjeru, šokirajući ostale sudionike u prometu na toj dionici.
U ovom slučaju nije bilo ishoda sa smrtnom posljedicom, ali četiri automobila sletjela su s autoceste pokušavajući izbjeći frontalni sudar. Srećom, nitko nije ozlijeđen, no stravična je činjenica da je isti vozač vrlo brzo nakon toga na autocesti Zagreb-Split kod duge Rese ponovno vozio u suprotnom smjeru. Policija ga je odvela na triježnjenje, no nešto kasnije istog dana ponovno je sjeo za volan.
Preblage kazne
Takve situacije se na žalost u Hrvatskoj, ali ni u drugim zemljama ne mogu tek tako riješiti, odnosno problem je nemoguće srezati u potpunosti. Vozači-kamikaze kako ih nazivaju u Njemačkoj, problem su i u drugim europskim zemljama. No, za razliku od Hrvatske druge zemlje imaju puno restriktivnje kazne za počinitelje ovakvog prekršaja kojim se dovode u opasnost životi ostalih sudionika u prometu. Za razliku od Hrvatske gdje se takvi neodgovorni i opasni vozači kažnjavaju isključivo prekršajno i kazne su preblage u drugim zemljama te iste osobe bi i kazneno odgovarale.
Primjerice, u Njemačkoj vozačima koji autocestom voze u suprotnom smjeru uz oduzimanje vozačke dozvole prijeti i novčana kazna, a ovisno o težini prekršaja i do pet godina zatvora. U Austriji se takvi vozači mogu kazniti i s godinu dana zatvora, a u slučaju da netko pogine ili bude teže ozlijeđen prijeti kazna i do tri godine zatvora. U slučaju da pogine više osoba, kazna se penje i do pet godina zatvora.
Ove kazne Austriju i Njemačku svrstavaju u zemlje s najrigoroznijim sankcijama za ovakve slučajeve u Europi. Dok, recimo jedna Švicarska za grubo kršenje prometnih pravila kojima se dovodi druge sudionike u prometu u opasnost, predviđa kaznu do tri godine zatvora za neoprezne, odnosno «poludjele» vozače.
Samo prekršajno i to dosta blago kažnjavanje vozača-kamikaza u nas izaziva ogorčenje kod svih koji se pridržavaju prometnih pravila, no, to bi se trebalo uskoro promijeniti donošenjem, izmjenama i dopunama Zakona koje bi trebale utjecati na to da kazne za takve vozače budu strože, s posebnim osvrtom na najteže prekršaje. Kazna za vožnju u suprotnom smjeru dosada je iznosila od 2 do 5 tisuća kuna na svim cestama uz dva kaznena boda te oduzimanje vozačke dozvole. No, sada se kao poseban prekršaj izdvaja vožnja na brzoj cesti i autocesti. Prema novom prijedlogu Zakona, taj bi prekršaj trebao stajati između 5 i 15 tisuća kuna uz zaprijećenu kaznu zatvora u trajanju do 60 dana.
Gradnjom i širenjem mreža autocesta takvi prometni prekršaji se sve češće događaju i kod nas, no za sada ipak u još puno manjoj mjeri, jer za razliku od jedne Austrije gdje se na godišnjoj razini zabilježi oko 600-njak takvih incidenata, u nas se ta crna brojka vrti oko 60-ak vožnji u suprotnom smjeru.
Postavljanje vibrotraka
Alan Vojvodić, glasnogovornik HAK-a ističe kako postupanje u slučaju prekršaja vožnje u suprotnom smjeru na autocesti obuhvaća niz čimbenika koji u tom trenutku zajednički nastupaju u rješavanju problema i to po uvijek standardnoj operativnoj proceduri.
– HAK je kao udruga građana, namijenjen prije svega za brigu o svojim članovima. Jedna od naših statutarnih obveza je povećanje sigurnosti prometa na cestama, dakle, mi smo netko tko je angažiran u pripremi turističke sezone u smislu informiranja o stanju u prometu. Nismo samo promatrači-komentatori već smo i aktivni čimbenik niza aspekata vezanih uz sigurnost. Kada je riječ o vozačima koji voze u suprotnom smjeru HAK je samo dio sustava koji služi zapravo za informiranje vozača koji se nađu na određenoj cesti u trenutku kada se u blizini nalazi vozač koji vozi u suprotnom smjeru. Tu postoji jedan postupnik odnosno standardna operativna procedura koja opisuje što tada radi MUP, što koncesionar autoceste, ophodnje, HAK, tko s kim komunicira, kada u kojem vremenu, koja su pravila te koje su poruke koje će se slati. Dakle, to je procedura po kojoj mi postupamo, kazao je Vojvodić.
HAK-ov zadatak je upozoravanje vozača na potencijalne opasne situacije i njihove posljedice, a kao aktivni čimbenik informiranja o stanju u prometu dio su sustava informiranja u kojem odrađuju svoj posao sukladno dodijeljenoj i dogovorenoj ulozi.
– Moramo biti svjesni da Hrvatska još uvijek nema veliki broj vožnji u suprotnom smjeru s obzirom na svoju veličinu i količinu prometa koju imamo na našim autocestama. Za očekivati je da će se ta brojka od nekih 60-ak slučajeva na godinu povećavati čemu dijelom doprinose i mediji koji daju prostora mladima koji voze 200 na sat u alkoholiziranom stanju. Stalno opisivanje tog fenomena doprinosi njegovoj popularnosti među brojnim društvenim skupinama, a to nikako nije dobro, istaknuo je Vojvodić.   
Mnogi se pitaju nije li razlog nečije vožnje u krivom smjeru na autocesti možda i krivo postavljena signalizacija od strane HAC-a koja zbunjuje pojedine vozače, no oni to odlučno opovrgavaju tvrdeći kako su sve HAC-ove autoceste sagrađene po posebnim projektima te zadovoljavaju sigurnosne standarde. Ipak, s vremenom je dorađena i vertikalna i horizontalna signalizacija. Na svim ulazima postavljene «velike ruke» koje upozoravaju na krivi smjer, a u HAC-u planiraju i ispisivanje gradova na kolnicima koja bi bila čitljiva samo onim sudionicima u prometu koji voze u pravom smjeru. Inače, HAC je inicijator cijele procedure, o kojoj je prije govorio Vojvodić, koja se provodi na svim hrvatskim cestama nakon dojave o vozaču koji vozi u suprotnom smjeru.
Naime, nakon dojave, operater putem promjenjive signalizacije ograničava brzinu na 40 km na sat, a vozače navodi da se iz preticajne prestroje u desnu traku. Istodobno se obavještava i policija koja zajedno s ophodnjom traga za suludim vozačem, dok HAK putem radija obavještava vozače na opasnost. To je već uigrana procedura u kojoj sudjeluju sve instance odgovorne za sigurnost u prometu. Sudarima su zbog sve većeg broja slučajeva vožnji u suprotnom smjeru iz HAC-a odlučili stati na kraj i postavljanjem vibrotraka na svim čvorovima na Dalmatini. Rezultat toga je da vozač shvati kada vozilom prijeđe preko takve trake da nešto nije u redu, jer u tom trenutku vozilo vibrira i stvara neugodan zvuk koji bi trebao biti upozoravajući.
Neznanje ili alkohol
Iz HAK-a ističu kako je broj vozača koji voze u suprotnom smjeru u porastu, a to objašnjavaju raznim čimbenicima, iako nekakvo konkretno istraživanje uzroka takvog ponašanja u nas zapravo nije provedeno.
– Činjenica je da je u zadnje vrijeme sve više izvještaja o postojanju vozača koji voze u suprotnom smjeru. Možemo reći da je to djelomično posljedica promjena koje su nastupile uvođenjem odnosno gradnjom i prolaskom autoceste u nizu krajeva u kojima ona nije bila prisutna ranije. Osim toga, takve stvari su češće i u susretima novih vozača, ne mislim pritom na mlade, već na vozače koji se po prvi puta susreću s autocestom, a upravo njima može biti zbunjujuća ta situacija na koju nisu navikli jer se s pravilima vožnje nisu susretali prilikom osposobljavanja za vozača.
No, s druge strane to može biti posljedica i nekih drugih faktora poput alkoholiziranosti i sl. Da se primijetiti da u nekim dijelovima Hrvatske postoji i novi trend koji je u zapadnim zemljama prisutan već 30-ak godina, a to je postojanje «adrenaline junkies», odnosno ovisnika o adrenalinu. Radi se najčešće o mladim vozačima koji smatraju da je jako zabavno voziti u suprotnom smjeru i smatraju kako time dokazuju kako su oni drski i hrabri, ali i potpuno nesvjesni opasnosti koju izazivaju. Osim toga postoji još niz faktora kojima bi se dala objasniti takva vožnja, istaknuo je Vojvodić.
O ovom sve prisutnijem problemu već godinama raspravljaju brojni europski prometni stručnjaci koji pokušavaju dokučiti kako je moguće da netko prijeđe kilometre u krivom smjeru iako je na više načina mogao znati da se kreće krivim smjerom. U slučaju krivog smjera, vozaču se dva suprotna traka i središnja zaštitna ograda nalaze s desne strane, umjesto kao što je to uvijek slučaj, s lijeve. Osim toga i zaustavni trak je tada s lijeve umjesto desne strane, a i svi su prometni znakovi okrenuti naopako.
Ono što najviše zanima prometne stručnjake je pitanje kako je moguće da netko može voziti toliko dugo, a da ne primijeti da mu je sve u prometu s krive strane, te zašto se vozač ne zaustavi kada i shvati da je u prekršaju. Naravno, ova pitanja se ne postavljaju kada su u pitanju samoubojice te vozači pod utjecajem alkohola i droga. Psiholozi na ta pitanja pokušavaju dati što racionalniju procjenu situacije te nastavak vožnje u krivom smjeru i nakon shvaćanja da nešto nije kako treba objasniti činjenicom što vozači u toj situaciji žele izbjeći kaznu, računajući kako će brzo odraditi «krivu» dionicu. No, pritom ne razmišljaju da takvim neodgovornim ponašanjem ugrožavaju živote sudionika u prometu, ali valjda će ih barem novčane kazne do 15 tisuća kuna i kazne zatvora do 60 dana ipak natjerati da više razmišljaju onim što imaju u glavi, ako to prije toga već nije učinila njihova savjest i svijest o važnosti očuvanja i neugrožavanja tuđih života u prometu.