Dva kalafata od zanata spojila drvena pasara da joj nema para

U vremenu pomodarstva, kada se većina okreće brzim rješenjima, ne razmišljajući toliko o estetici i ugođaju, mladi Ante Bašić s Vira koji je genaracijama vezan uz drvene brodove, rekao je kategorički kako ni jedan njegov brod neće biti plastičan te u Zadru, zajedno s majstorom radi na sasvim posebnom brodu.
Pokojni djed Tonči – Ante i otac Dino, doslovno su Antu zarazili s ljubavlju prema brodovima, i to drvenim, jer su za njih oni plastični bez duše.

Odlučio održati obećanje djedu
– Danas imam pet brodova i svi su drveni. Ali ova pasara na čijoj reparaciji radi kalafat Nikola Čeprnja, dugogodišnji prijatelj mog pokojnog djeda, nešto je posebno. Brodovi su oduvijek za mene bili nešto značajno. Danas sam jako sretan što uz Nikolu imam priliku raditi na ovom brodu koji bi trebao zaploviti u travnju, priča Ante, dodajući kako ne voli plastične brodove jer nemaju onu ljepotu i draž koju daje drvo.

"Tonči, kako smo Antinog djeda od milja zvali, i ja, izvanredno smo se slagali. Sjećam se vremena kada smo s ovom pasarom lutali po moru, pa mi je njegov djed znao reći kada će ukrcati Čehinje ili Poljakinje ili neke druge dame pa bismo zajedno plovili, ali to je bilo davno"
Nikola ČEPRNJA

Ljudi se zavaravaju kada misle da na plastičnom brodu nema posla i da ga se ne treba održavati. Kada Ante vidi da se netko odlučio plastificirati drveni brod, to ga jako povrijedi, te odrješito kaže da takav čovjek i ne zaslužuje imati brod.
– Drvo je vječno i ono ima dušu. Ljudi su u krivu kada misle da je plastika puno praktičnija od drveta, jer se i drveni i plastični brod mora održavati te traži ulaganja. U protivnom, onaj tko ne želi posvetiti vrijeme brodu, za takvog čovjeka brod nije, poručuje Ante.
On je svom djedu još za života obećao da će napraviti novu kabinu, međutim, kako je djed preminuo u srpnju prošle godine, unuk je odlučio obećanje održati, ali i napraviti rekonstrukciju pasare koja će biti spoj tradicionalnog i modernog, na što bi njegov djed zasigurno bio ponosan.
– Meni je ovo prva brodogradnja ovakvog tipa, i drago mi je što iskustvo brodogradnje dobivam upravo s Nikolom, betinskim majstorom koji poznaje drvo u dušu, a posebno me raduje što je Nikola bio prijatelj moga djeda i što je danas prijatelj moga oca i sada moj, priča mladi brodograditelj, otkrivajući nam kako će brod koji se radi na starinski način imati svu najmoderniju tehnologiju koju možda nemaju ni brodovi od nekoliko stotina tisuća eura.

Pasara raketirana 1992. godine
Kalafata Nikolu Čeprnju raduje što danas radi na pasari na kojoj je napravio prvu rekonstrukciju nakon što je bila raketirana u ratno vrijeme u Biogradu na Moru, 1992. godine. Ali, otkriva još Nikola, zadovoljstvo mu je što radi s Antom koji je nastavio obiteljsku tradiciju i što s takvim žarom voli drvo.
– Ovo mi je prvi put u životu da imam šegrta uza sebe i to mi pričinjava veliku radost. Rijetko je danas naći mladog čovjeka koji ima volju za ovakvu vrstu posla, ali Ante to ima i drago mi je što je tako, jer bi i njegov djed bio ponosan, kao što mu je otac Dino, ističe Nikola.
Prisjetio se kalafat i avantura koje je s Antinim djedom imao na pasari, koja će kad bude kompletno sređena težiti čak pet tona, što će joj svakako dati garanciju kvalitetnog i stabilnog broda.
– Ma, Tonči, kako smo Antinog djeda od milja zvali, i ja, izvanredno smo se slagali. Sjećam se vremena kada smo s ovom pasarom lutali po moru, pa mi je njegov djed znao reći kada će ukrcati Čehinje ili Poljakinje ili neke druge dame pa bismo zajedno plovili, ali to je bilo davno, kroz smijeh nam priča ovaj kalafat.
Iako je Ante priznao da isplativost projekta oko reparature ovog broda nije nikakva, jer je novca otišlo već dosta i svjestan je da će ga još podosta otići, on nikada ne bi odustao od ove priče, jer ni jedan novi brod koji je mogao kupiti za taj novac ne bi mu pružio toliko ljepote i gušta kao što će ova pasara.
– Za uloženo smo mogli kupiti novi plastični brod, i to odgovorno tvrdim, ali ono što se napravi svojim rukama je neprocjenjivo, i to me raduje. Jedva čekam da ovaj brod zaplovi, kaže nam na kraju mladi brodograditelj Ante.