NINA PERUČIĆ: "Bavite se čime hoćete pa i dramaturgijom ako morate"

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Mlada umjetnica koja vjeruje da ima prostora za napredak u kulturnom sektoru našega grada
Predstava »U kažnjeničkoj koloniji« prema kratkoj priči Franza Kafke u režiji Vjere Vidov imala je u rujnu premijeru u Virovitici, a okupila je četvoricu fantastičnih glumaca osječke škole koji su pokazali ogromnu posvećenost i volju. Kafka umuje o nekim zanimljivim pitanjima o ljudskoj perspektivi koja smo nastojati što bolje prenijeti na scenu. Predstava bi u dogledno vrijeme trebala gostovati i u Kazalištu Lutaka Zadar, govori Peručić
Nina Peručić

Nina Peručić zadarska je dramaturginja i vrlo zanimljiva sugovornica. Sa željom da upoznamo naše čitatelje s ovom mladom umjetnicom obratili smo joj se za razgovor na koji je rado pristala.
- Da budem iskrena, bavljenje pisanjem je nešto što me obuzelo takoreći protiv moje volje. Nikad nisam završila dramaturgiju, studirala sam nešto sasvim drugo i bavila se drugim stvarima, ali se s vremenom počelo događati da me pisanje naprosto okupira i raduje više od svega ostaloga. Imala sam, i još uvijek imam, učitelje koji su mi, nudeći različite filozofije i otvarajući različite perspektive, pomogli da pronađem vlastiti ulaz u pisanje i da počnem formirati ideju onoga što bi pisanje, i u kojoj formi, trebalo činiti i kakav efekt bi trebalo izazvati. S nekima od njih surađujem i danas i zahvalna sam im do neba jer su u ključnim trenucima vjerovali u moju sposobnost, možda i više nego ja sama. Ako ikad bude što od mene, oni su tome kumovali. U pisanje sam ušla kroz scenaristiku, ali odradivši nekoliko kazališnih projekata, shvatih na vlastito iznenađenje da me je teatar potpuno kupio. Ta čudna, nesuvisla forma koja zahtijeva da bude živa i viđena i poslušana, koja opstaje unatoč svemu i koju, nekad mi se čini, nitko nikad neće do kraja »prokljuviti«, baš valjda tim svojim misterijem hvata naivne i nesluteće u vremenima, goni ih u potragu za Gralom. Što je to? Ne znam, time se bave teatrolozi od davnina, ali sigurno nije samo pričanje priče. Početkom protekle godine sam sa kolegom Filipom Jurjevićem počela raditi na adaptaciji romana Genijalna prijateljica za HNK Zagreb pod redateljskom palicom Paola Magellija, koja se slijedom nesretnih okolnosti nažalost još nije realizirala. To je bio ogroman i zahtjevan pothvat koji je tražio potpunu posvećenost, što radi ljubavi i poštovanja prema samom predlošku, što radi velike odgovornosti prema najvećoj nacionalnoj kazališnoj kući, kaže Peručić naglašavajući kako je do kraja godine radila na još dva njoj jako draga projekta.

Projekti u Virovitici i u Zadru

- Predstava »U kažnjeničkoj koloniji« prema kratkoj priči Franza Kafke u režiji Vjere Vidov imala je u rujnu premijeru u Virovitici, a okupila je četvoricu fantastičnih glumaca osječke škole koji su pokazali ogromnu posvećenost i volju. Kafka umuje o nekim zanimljivim pitanjima o ljudskoj perspektivi koja smo nastojati što bolje prenijeti na scenu. Predstava bi u dogledno vrijeme trebala gostovati i u Kazalištu lutaka Zadar. Po povratku u Zadar počela sam raditi na drugom sjajnom projektu – predstavi »U očekivanju Godota« Drame plus u režiji Vinka Radovčića. Bilo je divno iskustvo svjedočiti kako Vinko neumorno svojom neobičnom intuitivnom režijom oblikuje taj slavni predložak u igru za dvadesetak mladih ljudi koji su to maestralno odradili na sceni. Bilo je svega – od Ivčićeve Kalelarge do Lijepe naše, a sve naposlijetku tako spretno upakirano u komad koji šarenim štapom bocka neke ozbiljne košnice. Sa svime time, uz nekoliko manjih tekućih projekata, 2020. je sa svim svojim grozotama za mene zapravo bila divna, govori Peručić.

Došlo je vrijeme za preporod kazališta

Peručić smatra da je Zadar krcat mladim talentom, od glazbenika do slikara, glumaca, pisaca...
- Koliko će tog talenta narasti u nešto samostojeće i trajno, ne znam, ali je važno da se to ima gdje njegovati i da se na tome sustavno i kvalitetno radi, što omogućuju pojedinci svojom vratolomnom posvećenošću i borbom protiv »frenja« koje pod noge bacaju kojekakve vanjske sile. Podrazumijeva se naravno čelična volja i spremnost onih talentiranih i željnih koji se na takav put odluče, jer neće svatko zaorati kao mladi Javoran ili Jurjević; uzimam njih za primjer jer je o njihovim uspjesima nedavno pisano, jer su moja generacija, jer na svoje oči vidjeh koliko rade, i zato, vazda ću ih hvaliti. Inače ostaju ulični svirači i ulični crtači; ne da u tome ima išta loše ako netko baš tako voli. Što se samog kazališta tiče, nešto se radi u Kazalištu Lutaka Zadar, nešto na ona dva i pol ljetna festivala i u HNK, ali naravno, uvijek može bolje. Došlo je vrijeme, a pogotovo sa svim nedavnim nevoljama, za preporod kazališta općenito, i cijenim napore onih koji na tome uporno rade. Sa svime time, čini mi se da ima prostora za napredak u kulturnom sektoru našega grada, jerbo mu je još uvijek najdraža vezana štorija iz svijeta kulture i umjetnosti, i ona kojom se najviše diči, ta da mu je Hitchcock pohvalio zalazak sunca, čudi se Peručić.
Zamolili smo je da pokuša s par rečenica inspirirati mlade zainteresirane za ovaj posao.
- Akademije svake godine već ionako izbacuju više dramaturga nego što ih je potrebno ovolikoj državi, a onda još kad se ubacimo mi lovokradice koji nismo niti završili akademiju, vrelo profesionalnih angažmana jedva da se stigne ovlažiti. Na kraju ćemo svi morati pisati sapunice, šali se Peručić te dodaje:
- Bavite se čime hoćete, pa i dramaturgijom ako morate.

Tekst bolno pokidati da bi pristajao nečijoj tuđoj viziji

Naša sugovornica potrudila se čitateljima objasniti čime se točno kao dramaturg bavi.
- U teoriji, dramaturg je figura koja u kazalištu, na filmu, televiziji ili radiju priređuje tekstualni predložak koji će biti uprizoren, osmišljavajući interpretaciju u skladu sa zahtjevima vremena, redatelja i inih sila. Nerijetko je dramaturg i dramatičar.
U mojoj dosadašnjoj praksi, biti dramaturg znači biti što god da trebaš biti – autor teksta ili adaptacije, asistent redatelja, partner za ping – pong, šaptač u svakom smislu, ponekad tek skriptor, pedagog, mišić, živac. To znači čamiti kući za laptopom pišući tekst koji ti se, ako si uspio, uvuče pod kožu dok ga ne zavoliš kao svoje čedo, zatim ga bolno pokidati da bi pristajao i nečijoj tuđoj viziji, bivati na probama i gledati pozorno kako oživljava i raste u nešto što se nije moglo predvidjeti i kako se lagano na svakoga tko radi na predstavi hvata iskra onoga što će kasnije, ukoliko se sve napravi kako treba, buknuti u požar koji izgara na sceni opet i opet dok je života predstave, opisuje Peručić.

 

Prilike se konstantno otvaraju

Podjelila je s nama neke planove za daljnju karijeru.
- Trenutno sasvim slobodno i neopterećeno radim na jednom vlastitom dramskom tekstu. Uz to, očekuju me neki projekti u prvoj polovici godine, jedan od njih je predstava Stranac po romanu Alberta Camusa s kojom ponovno imam priliku raditi u Zadru s Vinkom Radovčićem. Dalje ćemo vidjeti, prilike se konstantno otvaraju i zbog toga sam jako zahvalna, a veseli me i mogućnost povratka filmskom pismu kroz suradnje na nekim jako zanimljivim idejama koje su još uvijek u povojima, zaključuje Peručić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)