Antičević Marinović: Treba djelovati oštrije da bi se stvari sredile

Prema SDP-ovom prijedlogu sudac bi samostalno sudio samo u najjednostavnijim postupcima, a u ostalima bi uz suca profesionalca sudsko vijeće činilo dvoje sudaca porotnika pri čemu bi jedan bio predstavnik sindikata, a drugi poslodavaca

Vlada i opozicija  sa sindikatima se slažu oko  potrebe za efikasnijim rješavanjem radnih sporova, no ne i  oko načina povećanje efikasnosti, pa čak ni oko brojke  neriješenih radnih sporova.  Vlada je u studenom prošle  godine prihvatila sindikalni  zahtjev za osnivanjem takvih  sudova, i dok u HDZ-u nisu  skloni donošenju novih zakona i osnivanju zasebnih sudova, već formiranju odjela za  radne sporove pri postojećim  sudovima, SDP je u saborsku  proceduru uputio Zakon o radnim i socijalnim sudovima.  Prema podacima koje su iznijele saborske zastupnice  SDP-a Ingrid Antičević Marinović i Milanka Opačić,  autorice zakona o radnim i socijalnim sudovima, u 2008. je  pred hrvatskim sudovima bilo  200.000 neriješenih radnih  sporova. Navele su i kako se  godišnji priljev novih radnih  sporova kreće između 20 i 30  tisuća te kako unatoč tome što  Zakon o parničnom postupku  predviđa donošenje prvostupanjske presudu u roku od 6  mjeseci, a drugostupanjske u  roku od 30 dana, radni sporovi  u prosjeku traju od 3 do 7  godina i nerijetko zbog dugotrajnosti postupka okončaju  na Europskom sudu za ljudska  prava. U SDP-u navode i kako  je europska praksa da se radni  sporovi okončavaju u nekoliko  mjeseci. 
 Različiti podaci
U HDZ-u su skeptični prema SDP-ovim podacima.
– Ne umanjujem težinu  slučaja niti za jednog radnika  koji dugo čeka na rješenje spora, ali nije dobro iznositi podatke ako se pritom ne navede  izvor. Mi smo u 2010. godini  imali izvješće u Saboru po kojem je, a prema podacima sa  sudova, bilo 130.000 neriješenih parničnih predmeta i  po prirodi stvari ne može se  više od polovice tih predmeta  odnositi na radne sporove. To  su službeni podaci Ministarstva pravosuđa, navodi saborska zastupnica HDZ-a Ana  Lovrin koja smatra kako bi se,  umjesto osnivanja zasebnih  sudova, na već postojećim sudovima mogao primijeniti model rješavanja radnih sporova  kakav postoji na zagrebačkom  Općinskom građanskom sudu.
– U Zagrebu je osnovan posebni odjel i u radnim sporovima sude specijalizirani suci. Ne treba donositi posebne  zakone, niti osnivati posebne  sudove, jer je sve već određeno  u postojećim zakonima, treba  samo primijeniti Zakon o parničnom postupku, navodi Lovrin.
– 17 godina su na vlasti, pa se  postavlja pitanje zašto nisu osnovali te odjele i  barem na  takav način spriječili da radništvo upadne u teški položaj,  odgovara Ingrid Antičević  Marinović.
Prema podacima koje iznose u SDP-u, u studenom 2010.  je 70.000 radnika radilo bez  isplaćene plaće s doprinosima,  a ukupno je bilo 13.5 milijardi  kuna neuplaćenih poreza i doprinosa. Navode i kako je blokirano oko 24% svih računa  pravnih osoba sa 45.505 zaposlenih, a iznose i predviđanja prema kojima će do  kraja 2011. bez plaće biti  100.000 radnika te upozoravaju kako neuplaćivanje mirovinskog i zdravstvenog doprinosa ne samo što je kršenje  radničkih prava, već predstavlja i ugrožavanje mirovinskog  i zdravstvenog sustava.
– Kada smo 2000. došli na  vlast zatekli smo više od 70.000  ljudi koji su radili, a nisu dobivali plaću. Izmjenama Kaznenog zakona neisplatu plaće  počeli smo tretirati kao kazneno djelo. Sama najava donošenja te zakonske odredbe  dovela je do toga da je problem neisplate plaća bio sveden na sami minimum i prije  nego što je zakon stupio na  snagu. Izmijenili smo Zakon o  parničnom postupku kojim  smo zaista omogućili da se svi  parnični postupci, pa i ovaj  koji je hitne naravi, riješe u  roku. Nažalost, upravo zbog  toga što je dolaskom HDZ-a  na vlast ukinuta ova izmjena  Kaznenog zakona i što se Zakon o parničnom postupku  striktno ne primjenjuje, niti se  poštuju rokovi, imamo situaciju u kojoj je potrebno osnovati zasebne sudove. Zasebni sudovi su potrebni upravo s  obzirom na flagrantno, učestalo kršenje najosnovnijih radničkih prava, kao pravo na  isplatu plaće, i u takvoj situaciji treba djelovati oštrije  da bi se stvari sredile. Ti specijalizirani odjeli koje predlaže  HDZ bi u biti bili vrlo slični i  posebnim radnim i socijalnim  sudovima, ukoliko bi suci isključivo sudili samo u tim  predmetima, ali i po posebnom postupku koji je predviđen ovim zakonom, a ne po  Zakonu u parničnom postupku. Zbog čega bježati od posebnih sudova, kada ih imaju  mnoge europske zemlje, i to  zemlje poput Njemačke u kojima nema ni govora o neisplaćivanju plaća radnicima.  Uostalom, prostora za radne i  socijalne sudove ima tamo  gdje su ukinuli općinske i  županijske sudove, navodi Antičević Marinović.
Nekadašnji sindikalac, današnji HDZ-ov saborski zastupnik Boris Kunst SDP-ov je  zakonski prijedlog dočekao  tvrdnjom kako je upravo Ingrid Antičević Marinović, dok  je bila ministrica pravosuđa u  koalicijskoj vladi, „branila osnivanje radnih sudova”.
– O osnivanju radnih sudova  bilo je govora pred kraj mandata, s GSV-om smo se sastajali na tu temu 2003. kako bi  se razmotrilo hoćemo li ići na  osnivanje radnih sudova ili posebnih odjela i bilo je različitih  mišljenja, odgovara Antičević  Marinović.
Što predlaže SDP?
Prema SDP-ovom prijedlogu Zakona o radnim i socijalnim sudovima, radni i socijalni sudovi bili bi nadležni u  svim individualnim i kolektivnim radnim sporovima i socijalnim sporovima pri čemu  se pod socijalnim sporovima  podrazumijevaju sporovi zbog  neuplaćenog zdravstvenog  osiguranja, mirovinskog doprinosa, osiguranja u slučaju  nezaposlenosti, stipendija prema imovinskom cenzusu, kredita za studij, roditeljske zaštite i obiteljskih primanja i socijalnih primanja.
– Danas su svi socijalni sporovi upravne naravi. Danas se  korisnik nekog prava, primjerice potpore od strane ministarstva, ukoliko je za svoje  pravo zakinut, kroz upravni  postupak upućuje prvo na ministarstvo, pa onda na Upravni  sud. Postoje rokovi, ali oni se  ne poštuju, a po ovom će se  zakonu morati poštovati. U  krizi su najopterećeniji Trgovački sud i Upravni sud, jer  država ne isplaćuje, barem ne  redovito, sva ona socijalna davanja koja ljudima s pravom  pripadaju. To znači da osiguranici ili građani koji su korisnici različitih socijalnih prava po sadašnjem pravnom ustroju mukotrpno potražuju  svoja prava od strane pojedinih ministarstva, odnosno  njihovih tijela, a to često traje  mjesecima, pa i godinama, a u  krajnjoj instanciji je nadležan  Upravni sud koji je, i inače,  preopterećen. Sada bi takva  stranka imala pravo izravno se  obratiti socijalnom sudu da riješi taj njezin predmet. Na taj  bi se način rasteretili upravni  sudovi, a stranka bi riješila  spor vrlo brzo, pojašnjava Antičević Marinović.
Po zakonskom prijedlogu  SDP-a radni i socijalni sud  odluku bi morao donijeti u  roku od dva mjeseca od zaprimanja tužbe. Predviđa se  osnivanje prvostupanjskih sudova u Bjelovaru, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Puli,  Rijeci, Slavonskom Brodu,  Sisku, Splitu, Šibeniku, Varaždinu, Velikoj Gorici, Vukovaru, Zadru i Zagrebu te  osnivanje Višeg radnog i socijalnog suda, kao drugostupanjskog suda, sa sjedištem u  Zagrebu. Odugovlačenju spora posredstvom neodaziva sudu, SDP-ov zakon stao bi na  kraj odredbom po kojoj sud  donosi odluku zbog ogluhe,  bilo da se tuženik nije odazvao  mirenju ili na glavnu raspravu.  U kolektivnim sporovima ne bi  se plaćale sudske pristojbe, a  sud bi u individualnim sporovima mogao odlučiti da poslodavac snosi sve troškove postupka čak i onda ako radnik  nije u cijelosti dobio spor. 
– Kod socijalnih sporova bi,  bez obzira na uspjeh u parnici,  osiguranik bio oslobođen parničnih troškova, napominje  Antičević Marinović i dodaje  kako bi sudac koji ne bi vodio  računa o rokovima činio tešku  povredu dužnosti, što implicira postupak pred DSV-om s  mogućom posljedicom razrješenja s dužnosti. Sudac bi  samostalno sudio samo u najjednostavnijim postupcima to  jest u individualnim radnim  sporovima o imovinsko-pravnim zahtjevima kada oni ne  prelaze 5.000 kuna, a u ostalima bi uz suca profesionalca  sudsko vijeće činilo dvoje sudaca porotnika pri čemu bi  jedan bio predstavnik sindikata, a drugi poslodavaca. Suce porotnike birao bi Sabor na  prijedlog sindikata, odnosno  udruga poslodavaca i Vlade.
– Imamo slučajeve u kojima  radnik u postupku pred parničnim sudom podnese zahtjev  za donošenje privremene mjere i često dobije odluku o privremenoj mjeri skupa s glavnom stvari, a to traje mjesecima i godinama. Radni i  socijalni sud bi bio dužan u  roku od tri dana odlučiti o  privremenoj mjeri bilo da se  radi o isplati plaće, vraćanju na  posao ili nečem drugom. Danas imamo apsurdnu situaciju  da ljudi po nekoliko mjeseci  čekaju da njihova žalba s nižeg  suda bude dostavljena drugostupanjskom. Sada bi sud to  morao učiniti u roku od tri  dana. Revizija je u parničnom  postupku svedena na vrlo uski  krug slučajeva i vezana je za  vrijednost spora. Po ovom zakonu, osim u slučajevima koji  su predviđeni parničnim postupkom, Vrhovni sud bi  odlučivao i u individualnim radnim sporovima zbog postojanja ili prestanka radnog odnosa, u kolektivnim radnim  sporovima i u socijalnim sporovima o svim pravima na socijalno osiguranje i socijalnu u  zaštitu i po samom dopuštenju  suda. To znači da bi, i kada se  ne radi o jednom od tih  slučajeva, niži bi sudovi mogli  dopustiti reviziju kada je to  potrebno zbog ustaljenja  određenog pravnog mišljenja  što je od ključne važnosti za  pravnu sigurnost, ističe Antičević Marinović.
Radniku i osiguraniku  veća zaštita
Za provođenje SDP-ovog  Zakona o radnim i socijalnim  sudovima država bi kroz dvije  godine trebala osigurati ukupno 23 milijuna kuna, a  SDP-ova zastupnica smatra  kako bi se državi to višestruko  isplatilo. Navodi pritom kako  bi primjena oglednog postupka u slučaju većeg broja tužbi  koje su temeljene jednakim ili  sličnim činjeničnim ili pravnim  osnovama znatno doprinijela  efikasnijem rješavanju nagomilanih sporova.
– Primjena oglednog postupka predstavljala bi novost. U  slučaju u kojem imate, primjerice, stotinu tužbi zato što je  radnicima povrijeđeno neko  pravo iz kolektivnog ugovora,  sud bi izdvojio jedan slučaj i po  njemu riješio sve ostale. Temeljem oglednog postupka  pravo na isplatu bi imao i onaj  radnik koji nije sudjelovao u  sporu, jer bi se mogao naknadno priključiti, pojasnila je  Antičević Marinović.
– Dovoljno bi bilo zaposliti  između dva i četiri suca po  pojedinom sudu, što znači da  ne bismo imali poseban troška  za opremanje zgrada, nego bi  se sudovi mogli smjestiti u postojećim zgradama županijskih sudova. Kada bi umjesto  zasebnih sudova bili uvedeni  odjeli, stvar bi se komplicirala,  jer bi administracija išla preko  parnične pisarnice, a ovako bi  bila odvojena. Taj trošak  država mora osigurati jer su  koristi ogromne. Prije svega,  ne bi bilo ovoliko kršenja prava, jer bi sud mogao i morao  sporove rješavati brzo, a to je  najbolji način za odvraćanje  potencijalnih kršitelja radničkih prava i država bi brzo  imala višestruku korist. Danas  poslodavac ne plaća radnika,  pa radnik postaje socijalni  slučaj na teret države i ulazi u  parnično sudovanje koje je dugotrajno. Zaštitu radnog prava  smatramo prioritetnim državnim interesom i smatramo da  bi trebali biti imenovani najkvalitetniji i najiskusniji suci  da se time bave. Ne bi radnik  više trebao dokazivao da nije  primio plaću, nego poslodavac  da je platio. Važno je napomenuti i da bi sud u parničnom  postupku bio dužan podučiti  stranku, što sada nije. Ovdje se  ide na ruku radniku, i dužnost  suca bi bila podučiti radnika,  kako će ispraviti tužbu. Praktično bi mu sudac pružao pravnu pomoć. Rukovodimo se  načelom da se radnik i osiguranik uvijek slabiji u odnosu  na poslodavca ili državu, i zato  mu treba pružiti veću zaštitu.  Kada smo radili ovaj zakon  razmišljali smo o trošku  države, i ovo je najjednostavniji i najjeftiniji način za  državu, jer državi mora biti u  interesu da je njezin radnik  pošteno plaćen. Država dužna  zaštitit one slabije. Zbog toga i  postoji, a moralnu obvezu bi,  tim više, trebali imati upravo  oni koji su dopustili, što svojim  činjenjem, a što nečinjenjem,  da radništvo u Hrvatskoj postane marginalizirano, zaključila je Antičević Marinović.
 

Uranija: Forma je nebitna, važna je brzina rješavanja sporova

– Prijedlog o osnivanju radnih i socijalnih sudova je prijedlog sindikata od  prije sedam, osam godina, kazao je pravni zastupnik SSSH u Zadarskoj  županiji Vedran Uranija navodeći kako je za rješavanje životnih problema  radnika nebitna forma, odnosno kako je manje važno hoće li takvi sudovi  funkcionirati kao samostalni sudovi ili kao specijalizirani odjeli na već  postojećim sudovima, te kako je najvažnije brzina rješavanja spora.
– S obzirom na iskustvo koje smo imali s sudovima udruženog rada, rekao  bih da sudove ne treba izdvajati iz pravosudnog sustava. Sudovi udruženog  rada nisu ostvarili svrhu, bili su produžena ruka poslodavaca, ocijenio je  Uranija.