Stanko Mršić: Neka Antonio zabije, a mi slavimo

Mi smo profesionalci i normalno je što želimo da nam naši klubovi pobijede. Sedam bodova na tablici nije veliki zaostatak i jako se brzo stigne, a Antonio je ipak prvi asistent lige i predstavljat će veliku opasnost za moje igrače – kazao je Stanko Mršić

Kako je na  klupi Cibalije Stanko Mršić  susreti protiv njegovih Zadrana uvijek imaju posebnu draž i  donose poseban adrenalin.  Naročito je ovo izraženo otkako je njegov sin Antonio  postao standardni prvotimac.  Nemalo puta otac Mršić je  prije sudara ova dva kluba  izjavljivao:
– Neka Antonio postigne  pogodak, ali da mi na kraju,  makar s jednim pogotkom razlike, slavimo pobjedu.
Vjerojatno se ništa u osjećajima nije promijenilo niti  prije sutrašnjeg susreta.
– Ništa se nije promijenilo.  Mi smo profesionalci i normalno je što želimo da nam  naši klubovi pobijede. Sedam  bodova na tablici nije veliki  zaostatak i jako se brzo stigne,  a Antonio je ipak prvi asistent  lige i predstavljat će veliku  opasnost za moje igrače. Antonio ima uz to odličnu tehniku i precizan šut.
U tom slučaju nije isključeno da otac žrtvuje jednog igrača koji bi motrio na  svaki sinov korak kako bi ga  omeo u pokušaju stvaranja  neprilika vrataru Matkoviću.
– Ma nije samo on problem.  Jer tada bi to lako riješili. Ima  u Zadru još dosta igrača koji  su jako dobri i moji će igrači  morati biti maksimalno koncentrirani kako bi spriječili  njihove igrače u nakani  ugrožavanja Matkovića. Napadač vreba 90  minuta i dosta  mu je malo prostora da zabije,  zato su obrambeni igrači pod  većim opterećenjem od njih.
No, bilo kako bilo, Antonio  dolazi odraditi svoje, a otac je  tu da ga spriječi. U nogometnom odrastanju tate igraju veliku ulogu kod sina-nogometaša, pa tu nije ništa  drukčije niti u obitelji Mršić.  S obzirom na iskustvo koje  posjeduje i savjeti koje daje  sinu trebali bi biti na mjestu.
– Moji su savjeti bili samo  prema angažiranosti na treninzima i na utakmicama te u  količini trke na utakmicama.  Tu ima prostora za napredovati. Ponekad usvoji savjet,  a ponekada ne, kao i svaki  mladi čovjek u svom odrastanju, a on još nije odrastao.  Premda ima sina od četiri godine.
Očito je kako u takvim situacijama dolazi i do razmimoilaženja mišljenja, pa i do  trzavica između oca i sina.
– Bilo je i toga. Jednostavno  bi se pokupio i otišao kada mu  nije bilo drago što sam mu  govorio ili, pak, kritizirao.  Svojevremeno sam mu bio i  trener, pa se vrlo dobro i u  tom segmentu znamo. Drago  mi je da mu u klubu vjeruju i  sada je na njemu da se dokaže  i ustali u početnoj postavi svoje  momčadi. Drago bi mi bilo  da uspije, jer bi i njegovoj  obitelji u tom slučaju bilo  lakše.