Nastojat ćemo privući što više članova

Danas naš ogranak broji 242 člana, a u posljednje smo dvije godine učlanili 35 novih. Najviše ih je doveo naš tajnik Ivan Paštar. Kao što sam rekao, u jednoj smo akciji učlanjivanja. Nastojimo prodrijeti na Sveučilište u Zadru gdje među nekim studijskim grupama ima mnogo interesa, a na nekim uopće nema – Božidar Šimunić

Ove godine Matica hrvatska slavi 170. rođendan. O obilježavanju te obljetnice, o prošlosti ove najstarije hrvatske kulturne organizacije, posebice njezinom poviješću u Zadru i zadarskom kraju, te o radu zadarskog ogranka razgovaramo s profesorom Božidarom Šimunićem, njegovim predsjednikom.
Govoreći kako će temeljna aktivnost zadarskog ogranka Matice hrvatske u ovoj godini slavlja velike obljetnice biti učlanjivanje i vrbovanje novih članova, osnivanje novih ogranaka po Zadarskoj županiji, kao i obnavljanje rada onih ugašenih, Božidar Šimunić nam izlaže najvažnije trenutke bogate povijesti ove naše najznačajnije kulturne organizacije i njezina ogranka u Zadru:
Uz politički, pokrenuti i kulturni preporod
– Kao što mnogi znaju, a nije na odmet, pogotovo ovim povodom, ponoviti, godine 1838. osnovana je Ilirska čitaonica čiji je predsjednik bio grof Janko Drašković, a 1842. godine osnovana je “Matica ilirska” također s Draškovićem na selu. Čitaonica se gasi 1850. godine, te ostaje samo “Matica ilirska” koja 1874. mijenja ime u “Matica hrvatska”. Utemeljena je kao književno, znanstveno i kulturno društvo s ciljem razvoja hrvatske književnosti, znanosti, umjetnosti i njegovanja hrvatskog jezika. Valja znati da je u Zadru od 1862. do 1912. godine djelovala “Matica dalmatinska” koju je utemeljio Božidar Petranović uz pomoć Mihovila Klaića, Mihovila Pavlinovića i drugih. Koristila je atribut “kulturno i književno društvo”. Namjera je bila uz politički, pokrenuti i kulturni preporod, u prvom redu, kako se tada isticalo, “izdavanjem korisnih narodnih knjiga”. Te se, 1862. godine slavila godina Andrije Kačiča Miošića i to je bio povod za osnivanje “Matice dalmatinske” u Zadru. Naš grad, dakle, ima vrlo bogatu tradiciju narodnog preporođivanja i izdavanja knjiga u tom smislu. To su, primjerice, Glasnik Matice dalmatinske, Narodni koledar, zbornik Narodna pjesmarica, prvo latinično izdanje Njegoševa Gorskog vijenca. Očekivano, izdavačka djelatnost ostala je jedna od naših najvažnijih djelatnosti do današnjeg dana. Time pridonosimo razvijanju hrvatske književnosti i njegovanju hrvatskog književnog jezika. Od 1912. godine “Matica dalmatinska” djeluje u okviru “Matice hrvatske” kojoj je pripojena. Premda je u Zadru postojala “Matica dlamatinska” velik broj ljudi iz Zadra i s njegovog šireg područja bio je učlanjen i u “Maticu hrvatsku”, a slično je i danas. Zanimljivo je spomenuti Matičin godišnji izvještaj iz 1880. godine kada ona u Zadru ima 208 članova. Među njima su brojni učitelji, župnici, bogoslovi, gimnazijalci, ima i carskih i kraljevskih dvorskih savjetnika, trgovaca, činovnika, carinika, cestara, nadzornika, oružničkih časnika, seoskih glavara, potom jedan tajnik kraljevskog kabineta u Beču, nekoliko veleposjednika, te, što je za ono vrijeme zanimljivo, žena. Od imena valja spomenuti knez Manfred Borelli, Šime Torbarina, Aleksandar Tolić, Juraj Bjankini, urednik Narodnog lista, Miho Klaić, inače tadašnji predsjednik Matice dalmatinske, Ivo Prodan, poznati pravaš i urednik Katoličke Dalmacije, Petar Dujam Maupas, zadarski nadbiskup, Đuro Knez Vojnović, predsjednik Zemaljskog odbora. Sve to govori da je preporod u Zadru imao veliki zamah, što je posebno uočljivo kada se konfrontira se izraženim autonomaštvom i izraženim austrijskim forsiranjem talijanskog utjecaja.
Zadarski ogranak osnovan 30. svibnja 1955. godine
O dvadesetom stoljeću i još burnijim životom Matice hrvatske na razini čitave Hrvatske, a posebno u Zadru Šimunić nastavlja:
– Za Prvog svjetskog rata rad je Matice na neko vrijeme bio zabranjen, a poseban polet najstarija kulturna organizacija hrvatskog naroda doživljava nakon ubojstva Stjepana Radića. U novoj Jugoslaviji nakon 1945. godine trebalo je izdržati novi val velikosrpskog hegemonizma, osobito u kulturi. Tu su Novosadski dogovor iz 1954. godine, izdavanje Pravopisa hrvats-srpskog književnog jezika, te rječnika Uslijedila je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika 1967. godine, potom Hrvatsko proljeće i, najzad, 1972. godine zabranjivanje rada Matice hrvatske. Zadarski ogranak osnovan je 30. svibnja 1955. godine, a časopis “Zadarska revija” kojeg će Ogranak preuzeti 1956. godine, već je dvije godine postojao. To je ime časopis nosio do 1990. godine, do obnove rada Matice hrvatske kao i njenog zadarskog ogranka. Ove godine slavimo 60 godina njegova izlaženja. Bilo je i ima nekih inicijativa oko toga da se časopisu vrati staro ime koje je prikladnije i sadržajno i jezikoslovno, ali vidjet ćemo što će biti. Do obnove rada Matice hrvatske, pa i njezinog zadarskog ogranka dolazi 1990. godine nakon utemeljenja hrvatske države.
Lijepo ste nam saželi povijest Matice hrvatske i ogranka u Zadru. Kažite nam nešto o zadarskom ogranku danas. Koje su njegove glavne djelatnosti?
– Neosporno je naša osnovna djelatnost izdavanje knjiga, časopisa i zbornika. Godišnje izdamo po dvadesetak naslova, pa ih je tako u protekle dvije godine izdano oko 40. Posebnu pozornost poklanjamo knjigama na čakavskom izričaju, ali ne zanemarujemo niti književni jezik. Imamo posebnu biblioteku “Rječnici čakavskog narječja” u kojoj je do sada objavljeno pet naslova, dok su u pripremi još dva, tri. Danas naš ogranak broji 242 člana, a u posljednje smo dvije godine učlanili 35 novih. Najviše ih je doveo naš tajnik Ivan Paštar. Kao što sam rekao, u jednoj smo akciji učlanjivanja. Nastojimo prodrijeti na Sveučilište u Zadru gdje među nekim studijskim grupama ima mnogo interesa, a na nekim uopće nema. Inače, od 2010. godine Matica hrvatska, ogranak u Zadru ima novo predsjedništvo čiji sam ja predsjednik. Lani smo za obilježavanje Dana Matice hrvatske bili jedan od glavnih gostiju u središnjici kada smo predstavili našeg čakavskog pjesnika Tomislava Meštrića, a dr. sc. Josip Lisac je prikazao naše čakavske rječnike. Na tim rječnicima rade naši najbolji dijalektolozi koje za tu priliku angažiramo. Većinu naših izdanja nastojimo darovati, a bili bismo sretni da u tom pogledu ima više interesa među knjižnicama naših škola. Osim nakladništva Ogranak organizira i predavačku tribinu, najčešće četvrtkom navečer što nam se čini optimalnim terminom. Godišnje organiziramo prosječno 20-ak predavanja i predstavljanja knjiga. Prvenstveno nastojimo predstaviti naša izdanja, kao i ona naše središnjice. Promotori su u pravilu vrlo stručni ljudi, naši sveučilišni profesori i akademici. Imamo i poseban program suradnje s našim sveučilištem, pa smo neke manifestacije organizirali zajedničkim naporima. Odlično surađujemo s nizom kulturnih institucija i organizacija, primjerice sa Zmajskim stolom Družbe braća hrvatskog zmaja, s Maticom Zadrana. Često smo domaćin predavanjima i različitim događanjima koje organiziraju drugi. Naime, držimo da je ova naša dvorana općekulturno dobro koja svim našim ljudima mora biti na raspolaganju. Dobru suradnju ostvarujemo i ograncima Matice na našem području, s ninskim i paškim ogrankom. U Biogradu ovih dana utemeljujemo ogranak i zajednički nastojimo organizirati skup o Sidraškoj županiji. Od drugih naših programa valja svakako izdvojiti jezikoslovno – pjesničku manifestaciju “Domaća rič”. Ona se održavala bienalno, a njen je utemeljitelj naš počasni predsjednik dr. sc. Šime Batović. Okuplja pjesnike, jezikoslovce i prozaika. Osim čakavskih pjesnika i prozaika na njoj sudjeluju i štokavski, prvenstveno oni iz naši Ravnih kotara i Like. Razmišljamo o tomu da promijenimo koncepciju. U dilemi smo treba li ona biti čisto čakavska manifestacija ili ne. Ove godine održat će se u kasno proljeće. Organiziramo i nekoliko manifestacija za “Dane hrvatskog jezika” kojima Matica u ožujku obilježava sjećanje na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika. Ove godine priredit ćemo predavanje dr. sc. Vjekoslava Ćosića “Francuski izvori dr. Jakova Ćuke” (15. ožujka), dr. sc. Josipa Lisca o Stjepanu Jušiću, a dr. sc. Ivo Pranjković će predstaviti knjigu “Hrvatski jezik 16. stoljeća”.
Bez Grada ne bismo mogli funkcionirati
Kažite nam nešto o financiranju Ogranka?
– Naš glavni izvor financija je Grad Zadar i da nije podrške koju nam pruža ne bismo mogli funkcionirati. Omogućava nam da imamo tajnicu, daje nam sredstva za časopis, neke knjige i “Domaću rič”. Često se natječemo na natječajima za kulturu ne bismo li uspjeli namaknuti sredstva za financiranje što više izdanja. Dio novca daje nam i Zadarska županija, a za časopis dio dobivamo i od Ministarstva kulture. Što se tiče knjiga, poglavito onih manjih, sredstva za njihovo tiskanje najčešće osiguravaju sami autori.
U prošloj je godini nakon dugo godina realiziran i vaš najveći izdavački pothvat u posljednje vrijeme – objavili ste četvrti svezak serije “Prošlost Zadra”. Što je s petim sveskom kojim bi se cjelina zadarske povijesti zaokružila?
– O petom svesku “Prošlosti Zadra” koji obradio povijest našeg grada u 20. stoljeću još nikakve konkretne dogovore nismo vodili. Naravno, inicijativa je tu, ali svi znamo kakve su okolnosti, pogotovo financijske. Na predstavljanju četvrtog sveska o sljedećem smo razgovarali s gradonačelnikom, ali sve ipak ovisi o novcima, a riječ je o velikoj novčanoj stavci. Postoji ideja da se i stara tri sveska reizdaju u ovom obliku u kojem je izdan četvrti, ali i to treba vidjeti. Osim “Prošlosti Zadra” kao veliki izdavački “zalogaj” koji smo lani odradili je prijevod druge knjige “Kršćanski Zadar” Carla Frederica Bianchija. U suradnji sa Zadarskom nadbiskupijom dogovaramo se oko prijevoda i izdavanja prve knjige.
Kao česti gosti većine vaših manifestacijama primjetili smo da među publikom ima malo mladih ljudi. Što mislite zašto je tomu tako?
– Suradnja koju ostvarujemo sa našim srednjim školama i nije na onoj razini kojoj smjeramo. Što se tiče studenata valja kazati kako među nekim studijskim grupama ima nešto više interesa, a interes varira i ovisno o temi. No, u pravu ste, mladi slabo dolaze. U tomu Zadar nije izuzetak u odnosu na ostale Matičine ogranake i središnjicu. Postoji jedna utješna teorija koja govori da ljudi članovi Matice i gosti njezinih događanja postaju u četrdesetim i pedesetim godinama kada u njih jača svijest o identitetu. Mladi su okupirani drugim izvorima informacija koji ih od udaljavaju od nacionalnog opredijeljenja i njegovanja hrvatske samobitnosti. Mi ćemo svejedno nastojati privući što više mladih i kao članove i kao goste.

Životopis

Božidar Šimunić rođen je 1934. godine. Bio je zadarski srednjoškolac, a u Zadru je završio studij kroatistike. Petnaestak godina je radio kao osnosvnoškolski i srednjoškolski nastavnik, a dvadesetak kao novinar odakle je za Domovinskog rata otišao u mirovinu. Član Matice hrvatske je od 1964. godine. Bio je predsjednik sisačkog ogranka, a od 2010. godine je predsjednik zadarskog. Od 2000. godine u Matici vodi različite tribine. Bavi se dijalektologijom. Pisao je o bibinjskom govoru. Uskoro mu treba izaći “Rječnik bibinjskog govora”.