Oda motici

Drveno ralo nas dijeli od motike nekoliko tisuća godina, koliko i motika od traktora.
Nekako smo prebrzo ostavili motiku, navrše mi misli ugledavši Grgasov spomenik oraču u Jankolovici na putu u Polaču.
Traktor je ovisan o tuđoj energiji, a energija motike smo mi.
Motika na malim parcelama crvenice priprema tlo za čudesno povrće, mahunarke i voće.
Motika je nezamjenjivo ratilo i suvremenog doba u našim maslinicima, smokvicima, marašnjacima, vinogradima i vrtovima.
Na motici su se odgajali i podizali naraštaji. Motika je dijelila marljive i uspješne od neradnika i niškoristi.
U mislima građana koji su napustili poljodjelstvo, motika je simbol tlake, mukotrpnog življenja, vezanja za poljodjelstvo…
Ali motika je i ratilo budućnosti, posebice kriznih razdoblja u gospodarstvu.
U uvjetima nerealnog trošenja, motika nudi otrežnjenje, osvježenje. Ona proizvodi, štedi, vraća ponos i nadu.
Motika nije samo ratilo, već i vježbalo.
Nezaobilazno čovječje korisno pomagalo. Kada pregore osigurači energetskih neobnovljivih izvora, nastupa motika. Motiku pokreće čovječja sila, vjera u život i opstojnost.
Motika je smisao i način življenja, kada se potreba za proizvodnjom i tjelesnom aktivnošću popunjava na najprirodniji način.
Motika, ralo pa i kosa i sjekira zamjenjuju strojeve, štede energiju, obnavljaju snagu.
Motika je simbol hrvatskog naroda naoružanog strpljivošću, koji cijeni njezine vrijednosti. S motikom ćemo imati više, biti jači, sigurniji i duševno stabilniji.
Vaš Bage