Zbog barijera u Ražancu obratila se i predsjednici države

Kata Bomoštar iz zaseoka Škulići ima 61 godinu, a 36 godina osuđena je na invalidska kolica. Ona je sestra Vesni Škulić, poznatoj SDP-ovki, koja je također vezana za invalidska kolica. No, premda se svakodnevno susreće s raznim barijerama, od izlaza iz kuće pa spojnim putovima do Ražanca, Kata se ni u jednom trenutku nije predala. Štovoše, nedavno je izborila i vijećničko mjesto u novoutemeljenom Vijeću MO Ražanac kao nezavisna kandidatkinja, a sve u namjeri da stanovnicima Ražanca, a posebno svojim sumještanima u Škulićima, svakodnevni život učini boljim.
Ponukana, kako reče, bezosjećajnošću i neodgovornošću prema osobama s invaliditetom, pa naravno i prema njoj, od strane vodstva Općine Ražanac unatoč zakonskim propisima, početkom ovog mjeseca obratila se za pomoć hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Iz Ureda predsjednice žurno su reagirali prema Općini Ražanac, a općina je 15. ožujka odgovorila istom Uredu i isti dopis poslala gospođi Bomoštar.
– Iz Općine su pored ostalog odgovorili predsjednici kako se brinu o svim invalidima pa tako i meni te kako nam maksimalno izlaze u susret u svim prigodama i potrebama i kako uopće nema arhitektonskih barijera za nas invalide što je notorna neistina i komedija. Bilo tko može prošetati Ražancom i vidjeti kako barijere nigdje nisu uklonjene. Ja ne mogu u Općinu, poštu, crkvu, ambulantu, trgovine, mesnice, na plažu, u more, na bankomat, jednostavno nigdje. U Ražancu postoji plaža za pse, a za invalide je nema. Da bih otišla zubaru ili liječniku moram koristiti teško prohodne makadamske i šumske putove i ledine kojima i zdrave ljudske noge teško prolaze tako da sam uništila moj električni skuter. Ako se, pak, spustim na državnu cestu Pag-Posedarje i njome krenem do križanja Velinac i dalje nizbrdo do centra Ražanca, gdje ne postoje nogostupi, u pravoj sam pogibelji od tegljača, autobusa, automobila čiji vozači često voze većom brzinom od propisane, priča Kata, dodajući kako je molila sadašnjeg načelnika u svoje osobno kao i u ime tridesetak stanovnika Škulića, uglavnom starije dobi, da se asfaltira prilazni put od kapelice sv. Nikole do kuća.
– Obećao je prije četiri godine, ali to obećanje do dana današnjeg nije ispoštovao. Znate što mi je jednom prigodom kazao kad sam došla u kolicima pred Općinu? ‘Popni se sama gori uz skale’. Ni s bivšim načelnikom Dragutinom Miočićem nije bilo ništa bolje. On me je također godinama ignorirao, a često je znao reći kako s invalidima ne želi razgovarati. Eto to je moja stvarnost. Želim ukazati kako nije ugrožena samo moja sloboda kretanja, nego i svih mojih sumještana u Škulićima. Mi živimo bez osnovnih životnih uvjeta, govori Kata Bomoštar, koja se unatoč svemu ne planira predati.
– Naprosto ne mogu vjerovati da gospođa Kata Bomoštar može tako nešto kazati da sam joj rekao da se sama popne uz stepenice. Kakav bih ja bio čovjek kad joj ne bi izišao u susret i pomogao joj umjesto da to rečem. Istina je da sam svaki put kad bi došla u kolicima ispred ulaza na stepenice zgrade Općine sišao dolje do nje i s njom razgovarao. U nekoliko slučajeva zajedno s mojim suradnicima donijeli bi je čak u moj ured gdje bismo prijateljski razgovarali, kaže načelnik Nikola Miletić istaknuvši kako se nakon zaprimanja dopisa iz Ureda predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na taj dopis pismeno očitovao, a isto očitovanje poslao je, kaže, i gospođi Kati Bomoštar.
– Uvijek sam joj bio i bit ću i nadalje na usluzi što smo dali do znanja i predsjednici. Što se, pak, tiče primjedbi kako ona ne može s kolicima u nijednu ustanovu ili prodavaonicu u Ražancu, pa za Boga miloga, ja to nikome ne mogu narediti. Svi oni koje ona proziva valjda su po zakonu dužni sami o tome brinuti. Na mjesnoj plaži Pisak učinili smo pristup za invalide u što se može svatko tko želi uvjeriti. U svako mjesto i naselje ulažemo onoliko koliko možemo. Gospođa Bomoštar mora biti svjesna da mi ne možemo u ove četiri godine nadoknaditi ono što se nije prije nas napravilo u 20 godina, kazao je načelnik Miletić.