JURE PLANINIĆ Zahvalan sam da je prilika konačno došla

Jure Planinić na Višnjik je sletio lani krajem siječnja kao jedan od najperspektivnijih mladih hrvatskih igrača s reputacijom standardnog reprezentativca u svim mlađim uzrasnim kategorijama. Sa navršenih 17 godina odlučio je u dogovoru s obitelji da će mu sljedeća stanica nakon Širokog i Zrinjskog u njegovom košarkaškom razvoju biti baš  Zadar, a ne Cedevita ili Cibona čije su mu ponude također stigle na  kućnu adresu. Odluka je pala na grad košarke i danas s odmakom od godine dana i dalje misli da je taj izbor bio najbolji mogući u kontekstu  košarkaškog razvoja. Iako se ove sezone iz njegove perspektive očekivao i  ozbiljniji angažman u prvoj momčadi, nepovoljne okolnosti s kojima se  klub od početka sezone suočavao utjecale su i na minutažu koju je  uglavnom dobijao na kapaljku. U ABA ligi je participirao tek na osam  utakmica sa skromnom minutažom provodeći na terenu u prosjeku nepunih šest minuta, dok je u HT Premijer ligi ta minutaža bila malo izdašnija. U 10 utakmica skupio je prosječno 12 minuta s učinkom od sedam poena i tri skoka.

Žive minute
Suprotan primjer su posljednje dvije utakmice, protiv Igokee i Alkara,  u kojima mu je trener Ante Nazor ukazao priliku u živim minutama, a  Planinić je uzvratio više nego solidnim izvedbama. Primjerice u tzv.  utakmici sezone protiv Igokee na parketu je proveo 15 minuta, ali u trenucima kad se sustizala visoka prednost domaćina te je upravo doprinos  Planinića bio ključ u umalo uspješnom povratku u egal. U Laktašima je  za tih 15 minuta uspio doprinijeti s 10 poena, tri skoka i jednom ukradenom loptom. Nastavak dobre prezentacije iz Laktaša uslijedio je na gostovanju u Sinju protiv Alkara gdje je ostvario učinak sezone zabivši 17  poena uz 3 skoka i asistencije u nepunih 20 minuta igre. Sigurno su te  dvije utakmice potvrdile da je mladi Hercegovac nakon godine dana  provedene u svojstvu učenika te nosača vode i ručnika zaslužio konkretniju priliku i  da je prijelaz s juniorske na seniorsku košarku vrlo blizu  potpune realizacije.
– Stigao sam lani krajem siječnja, ali sam zapravo startao u ožujku. Evo  prošlo je od tada godina dana i polako sve sjeda na svoje mjesto. Može se  reći da sam očekivao više prilike ove sezone, no nije sve krenulo po planu čemu su ponajviše krive same okolnosti u kojima se klub našao  promjenom trenera, pa teškom borbom za svaku pobjedu u ABA ligi kao  i ozljeda koja me snašla poslije Nove godine. Sve to se reflektiralo na  činjenicu da nisam dobio i konkretniju minutažu, no zadovoljan sam da  je prilika konačno došla i nadam se da će kako bude sezona odmicala biti toga sve više – kazat će Planinić koji je unatoč manjoj minutaži u seniorskom pogonu Zadra zato iskoristio vrlo dobro svoj staž igrajući za juniore kao i nastupajući za momčad Sveučilišta Zadar u Drugoj ligi – jug.
– Kao mladom igraču najbitnije je da igram i svaka minuta je važna.  Puno su mi značile utakmice juniorske ABA lige koje smo odigrali u Jazinama kao i za momčad Sveučilišta u Zadru. Pun pogodak je bio taj turnir  u Jazinama gdje smo napravili dobar rezultat i dokazali da se juniori Zadra mogu nositi ravnopravno s najjačim momčadima u regiji. Iako smo  na taj turnir stigli praktički nepripremljeni, jer nismo dotad odigrali zajednički nijednu utakmicu bili smo blizu protiv svih protivnika i mnogo  nam je značilo to što smo mogli odmjeriti snage s jednim Partizanom, C.  zvezdom, Budućnosti, Olimpijom i Cibonom. Još smo igrali u atmosferi  kakva se samo može poželjeti tako da je taj turnir bio uistinu prava stvar  za sve nas.
Da je faza tog košarkaškog sazrijevanja već ušla u odmaklu fazu pokazale su posljednje dvije utakmice u kojima ste imali važnu ulogu na  parketu, pri živim minutama. Iskustvo koje bi sigurno htjeli da se ponavlja sve više u budućim seniorskim utakmicama.
– Zahvalan sam treneru na ukazanom povjerenju i mislim da sam  opravdao to i svojim zalaganjem na terenu. Posebno mi je značila uloga  koju sam dobio u Laktašima gdje sam pokazao da mogu igrati jer smo u  tim trenucima bili u pozitivnom tonusu i došli na korak od potpunog  preokreta. Dogodio se taj peh s klizanjem Lovre Bašića nakon čega smo  ostali bez prave prilike za pobjedom. S mojeg aspekta to je bila utakmica  koja mi je donijela mnogo, jer sam uspio dobro odigrati u pravoj konkurenciji te mi takvo iskustvo mnogo znači. Pokazao sam da mogu igrati i  na toj razini iako sam svjestan da je još dugi put ispred mene.

Savjeti suigrača
Ono što je primjetno iz tih utakmica da vam je borbenost i požrtvovnost na prvom mjestu. U tome treba tražiti i razloge brzom  ulaženju u probleme s osobnim prekršajima.
– Poznat sam po tome da uvijek dajem sve od sebe bez obzira na protivnika. No, vidi se da sam još možda zelen u nekim situacijama pri postavljanju u obrani, pa se i tu može tražiti odgovor na te probleme s  osobnim pogreškama. Iako sigurno neki prekršaji idu i na račun toga što  me i suci ne doživljavaju onako kako bi me možda doživljavali da sam iskusniji igrač, pa mi čak i sviraju ono što i ne bi trebali. No, sve to shvaćam  kao dio košarkaškog odrastanja.
U košarkaško odrastanje spada i upijanje tajni zanata od iskusnijih  suigrača. Treninzi, pa i mnogi savjeti od primjerice Vladimira Dašića i  Luke Žorića sigurno su korisni u tom pogledu.
– Definitivno za mene privilegija i neprocjenjivo iskustvo. Lani još od  Ive Ivanova, pa kapetana Špralje, kao i Dašića koji je igrao u Real Madridu te Žorića koji je igrao za Fenerbahce i Unicaju svi u klubu su mi uvijek  svi spremni pomoći. A činjenica da treniram s njima sama po sebi je  iznimno velika korist za mene osobno. I s te strane mogu biti jako zadovoljan jer su to momci koji su uvijek spremni ukazati i pokazati mi što mogu raditi bolje.
Ono što definitivno može i mora biti bolje jest momčadski učinak  ove sezone. Zasad nije sve išlo po planu, jer je abaligaški status za sljedeću sezonu ostao visiti u zraku te se kroz kvalifikacije mora tražiti ostanak u ligi. U Krešinom kupu zapelo se u polufinalu dok je jedina koliko-toliko svijetla točka sezone HT Premijer liga gdje se borite  s Cibonom za 'jedinicu' u doigravanju..
– Sigurno je dosad sezona ispod naših očekivanja, jer smo prvenstveno  ostali dužni što se tiče ABA lige. Šteta da nismo uspjeli riješiti pitanje ostanka bez kvalifikacija, ali bez obzira na sve mislim da smo u dobroj poziciji zaključiti tu priču s pozitivnim epilogom. Tko kod nam bude protivnik, MZT ili Primorska, mislim da smo kvalitetniji i da ćemo na svom  terenu uspjeti potvrditi status prvoligaša za dogodine. Žal je također za  tim Kupom u Splitu, ali srećom imamo priliku uzvratiti Ciboni u domaćem prvenstvu i uz kvalifikacije za ABA ligu želja nam je u našoj ligi  otići do samog kraja – zaključio je Planinić.

Brat uzor i najveća podrška
Juru je s košarkom zarazio 10 godina stariji brat Darko koji je u svojoj karijeri branio boje velikih klubova poput Maccabija iz Tel Aviva, Cibone, Laboral Kutxe, Budućnosti, Dinama Sassarija, Gran Canarije kao i hrvatske reprezentacije. Od ove sezone Darko se nalazi u Poljskoj gdje igra za Stelmet Zielonu Goru, a kontakt s  mlađim bratom je i dalje na dnevnoj bazi.
– S bratom se čujem svaki dan mobitelom  i on mi je uistinu najveća podrška. Kad  god zatreba mi je na dispoziciji i veliku ulogu je odigrao u mom dosadašnjem košarkaškom sazrijevanju. Jako su mi korisni njegovi savjeti, jer je i on prolazio kroz svoju  karijeru sličan put koji i ja sad prolazim. A i nekako prirodno je da se starijeg brata  mora slušati – objasnio je Planinić tu čvrstu poveznicu s bratom Darkom.

Zadar ga osvojio na prvu
Uz košarku koja mu je praktički servirana za doručak, ručak i večeru Jure se kao  19-godišnjak stigne i opustiti s brojnim prijateljima koje je stekao u svom jednogodišnjem boravku u Zadru. Uz prave uvjete za košarkaški razvoj pun je hvale i za sam  grad koji mu je po dolasku odmah prirastao srcu.
– Zadar me osvojio na prvu. Sve je super, od društva, klime i svega što me zateklo  pri dolasku ovdje. Prezadovoljan sam s izborom Zadra i nadam se da ću već sljedeću  sezonu i kroz ozbiljniju participaciju na parketu u potpunosti zaokružiti zasad  odličan dojam koji imam vezan za Zadar. Naravno, ne smijem zaboraviti navijače  koji uistinu žive za klub i činjenicu da je ovo grad koji uistinu osjeća košarku i definitivno je čast biti dio te košarkaške kulture koje nema nigdje u Hrvatskoj kao što je  u Zadru.