Četvrtak, 25. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Čirjak: Ne želimo plesati jedno ljeto u Drugoj ligi

Autor: Andrija Dešpoja

27.04.2010. 22:00
Čirjak: Ne želimo plesati jedno ljeto u Drugoj ligi

Foto: Adam VIDAS



Ostalo je šest kola do kraja i po bodovima šanse su podjednake. Ipak, realno su šanse Dugopolja malo veće, rekao bih od 40 do 60 posto za njih – kazao je Mišo Čirjak


Utrka između Raštana i Dugopolja i dalje plijeni pažnju pratitelja Treće HNL – jug koja iz godine u godinu pršti od neizvjesnosti. Prošle sezone slično se odvijalo između Raštana i Splita koje danas dominiraju Drugom ligom. Danas je situacija takva da su šest kola prije kraja Raštane i Dugopolje s 56 bodova na kontu, pa će velom neizvjesnosti biti obavijeno natjecanje do samoga kraja. U kontekstu borbe za prvo mjesto kod Raštana je aktivno sada već “vječno pitanje” igrati ili ne igrati Drugu ligu. To naravno ovisi i o uvjetima na igralištu Tihomir Mitrović koji bi se mogli “ušminkati” ako Druga liga dođe u Raštane. S tim ciljem je u Raštane pistigla delegacija HNS-a, a i u tom pravcu je išao razgovor između Miše Čirjaka, predsjednika Raštana i Zorislava Srebrića, glavnog tajnika HNS-a protekle srijede u Splitu na finalu Kupa Hrvatske.
– Raštane nisu podnijele zahtjev za licenciju na polusezoni, jer smo procijenili da s tada petim mjestom nismo blizu borbi za prvo mjesto. No, kako smo u proljeće došli u tu priliku ponovno se aktiviralo to pitanje i imamo potvrdu iz HNS-a i Zorislava Srebrića s kojim sam imao priliku razgovarati na Poljudu da na osnovu sportskog uspjeha, tj. osvajanjem Treće lige – jug imamo pravo igrati Drugu ligu. Normalno, tada bismo trebali doraditi nedostatke na našem igralištu, a to nije neostvarivo i dok se to ne bi doradilo mogli bi nastupati u Zadru na Stanovima u prvim kolima – kazao je Čirjak koji je istaknuo da bi se ti nedostaci na “Tihomiru Mitroviću” mogli dosta brzo i efikasno riješiti, ako bi Raštane zakucale na vrata Druge lige.
– Infrastrukturno na našem igralištu postoje četiri nedostatka. Sve to nije toliki problem uz naravno uložena neka financijska sredstva, pa tako treba na tribinama omogućiti posebnu ložu za novinare, odvojiti jedan dio tribina za gostujuće navijače te riješiti pitanje parkinga i proširenje kvadrature svlačionica. Za razliku od prošle sezone uspjeli smo riješiti možda najvažnije pitanje, a to je travnjak koji danas odgovara svim uvjetima koje licencija zahtijeva.
Koliki su po vama realni izgledi da na kraju završite ispred infrastrukturno moćnog Dugopolja?
– Ostalo je šest kola do kraja i po bodovima šanse su podjednake. Ipak, realno su šanse Dugopolja malo veće, rekao bih od 40 do 60 posto za njih. Imamo dva teška gostovanja u Benkovcu i Unešiću, dok oni imaju opasno gostovanje u Klisu kod Uskoka. Ipak, njihove mogućnosti su, za razliku od naših, na puno višoj razini, imaju stadion koji odgovara svim vrhunskim standardima i koji je koštao 10 milijuna eura. Bez obzira na to borit ćemo se maksimalno do kraja, pa tko bude bolji neka i ode u Drugu ligu.


 MANJI, ALI SIGURNI KORACI




Raštane su imale priliku i lani za odlazak u viši rang, ali su od toga na kraju odustale.
– Procjena je bila takva da nam je bolje ne igrati, jer nismo mogli u Raštanima i to nam je već bio prevelik zalogaj. Željeli smo igrati u Raštanima, po uvjetima se nije moglo, a na kraju smo odustali od domaćinstva na Stanovima. Mogu reći da smo pogodili s tom procjenom, jer bismo smo se vrlo vjerojatno doveli do ruba egzistencije. Rekao sam onda i opet ću da Raštane ne žele plesati jedno ljeto u Drugoj ligi, a da smo to napravili lani dogodilo bi nam se upravo to. Imamo zdravu atmosferu u mjestu gdje je naše igralište postalo tradicionalno okupljalište na koje ljudi dođu uživati u nogometu i ne želimo odlaziti iz Raštana da bismo igrali ligu koja i nije uopće nešto puno kvalitetnija od Treće lige. U interesu nam je održati na životu našu ideju da ovaj klub bude čvorište naše mikroregije što dokazuje čak 150 djece u pogonu kluba, a mjesto nam ima tek 900 stanovnika. Bolje ići manjim koracima, ali sigurnim, nego se zaletjeti pa zavšiti na zidu.