Nitko nije glasao o tome hoće li se otvoriti još tri ili pet kafića, oni naprosto niču. Otvaraju se poslovnice, banke, prije će se izgleda javno otvoriti i javna kuća nego što će se otvoriti kavana koja grad čini gradom
Jasni Ančić, glumici HNK Zadar čitatelji Zadarskog lista su putem našeg portala, www.zadarskilist.hr postavljali pitanja. Ona nas je, po dogovoru za intervju, dočekala u društvu polaznika glumačke radionice s kojima ovih dana intenzivno radi na pripremanju predstave “Teštament”. Uz osmjeh nam je odgovarala na pitanja koja su internetom “doputovala” iz Hrvatske, ali i iz inozemstva.
Jasna samo da vas podsjetim, pred trideset i pet godina, dok ste prolazili Kalelargom, muški dio je stajao u stavu mirno, a o istančanom ukusu svakog detalja garderobe ne treba ni govoriti. Gledajući slike današnjih Zadranki i stil oblačenja u vrijeme naše mladosti, cure bi u ovakvoj garderobi išle eventualno brati masline. Što vi mislite o tome? Pozdrav iz Kanade.
– Moj kolega Mirko Šatalić je maslinar i njemu bi ovo pitanje puno bolje pasalo. A što se tiče mode, nikada je nisam shvaćala kao nešto što je diktat. Naravno je da u nekim mladenačkim, ekstremnim situacijama bilo i pokazivanja, ali nikad nije bilo natjecanja. U neku ruku mi je draga i današnja uniformiranost jer su traperice izjednačile curu iz imućnije obitelji i onu iz manje imućne. Normalno da se sjećam svega, ali mislim da na meni nikad nije bilo ništa što bi se primjećivalo kao moda. Možda se više primjećivao moj hod jer sam u to doba bila studentica i lijepo sam hodala. Tada su bile glasine o par cura koje su bile primjećene. Ja sam bila cura s bazena, i uvijek sam bila nogama čvrsto na zemlji, pa sam i glumački poziv shvatila kao nešto što nije puno dalje od građanske profesije. Nikad glumu nisam shvaćala kao nešto astralno, kao nešto što bih ja nosila u svojim privatnim kuferima.
Ruku u vatru za polaznike radionice
Smatrate li da ste napravili pravi potez povratkom u Zadar iz Dubrovnika? Ipak je ovo u kazališnom smislu znatno manja sredina.
– Apsolutno ne. Kazališne sredine se ne vrednuju po tome jesu li u metropoli ili u nekom drugom gradu. Vratila sam se iz još manje sredine, iz Dubrovnika koji ima duplo manje stanovnika od Zadra. Dubrovački teatar je unatoč tome u vrijeme prije rata bio na glasu kao najbolji teatar Jugoslavije. Zadar se nije imao mogućnosti mjeriti s teatrima koji su bili bolji i drukčiji, jer je nažalost stagnirao, nije postojao, bio je rupa zadnjih četrdesetak godina. Mirko i ja smo se hrabro vratili očekujući da će Zadar dobiti ono što zaslužuje, a to je teatar. Za grad profila Zadra, sa toliko prometne komunikacije i sa ekonomskom bazom za napredak bilo bi strašno da je nastavio bez teatra, odnosno da je samo davao prostor gostovanjima. Meni je samo žao što taj naš Zadar nema gradsku kavanu. Ne razumijem da ljudima iz turizma nije palo na pamet napraviti anketu i pitati ljude što oni žele. Nitko nije glasao o tome hoće li se otvoriti još tri ili pet kafića, oni naprosto niču. Otvaraju se poslovnice, banke, prije će se izgleda javno otvoriti i javna kuća nego što će se otvoriti kavana koja grad čini gradom.
Draga Jasna, rado bih te vidjela zajedno s ansamblom zadarskog narodnog kazališta u Podgorici u crnogorskom narodnom pozorištu, ima li kakvih izgleda za vaše gostovanje u skorijoj budućnosti? U nadi da ćemo se vidjeti, pozdrav iz Podgorice!
– Kultura nema i ne priznaje embargo. Gostovanja poslije rata ne dijele se više na prijateljska ili neprijateljska, već isključivo ovise o financijama. Problem je danas, primjerice, na gostovanje dovesti predstavu koja ima likova više nego je Zadar spreman platiti, kao i nama dogovoriti gostovanje na, primjerice, Gavellinim večerima. Ovo pitanje, odlično postavljeno, tako će naići na moj hipotetski odgovor, a to je – voljeli bismo, stvarno bismo, ali teško da hoćemo.
Ima li potencijala među mladim zadarskim glumcima s kojima sada radite u Zadru?
– Sada je 8 sati manje 5 minuta navečer, a ja bi na to pitanje završila odgovarati u 4 ujutro. Ima, naravno da ima potencijala. Spomenut ću da su nam dvije cure iz radionice u roku od tri godine upisale Akademiju, što je dobar znak. Po meni one nisu vrh radionice HNK Zadar, i stavljam ruku u vatru da dva mladića i tri cure više zaslužuju mjesta na Akademiji nego njih barem 10 koji su sad na njoj. To je moj potpis i iza toga stojim.
Zašto Vas nema u sapunicama poput drugih kolega? Mislite li da je to degradirajuće za profesiju ili je to danas nužnost?
– Sapunice imaju jako malo veze s glumom, a još manje s umjetnosšću. Možda je netko gledao Tamaru Šoletić iz Kazališta lutaka u sapunicama. Ona je vrlo hrabro rekla, a ja to potvrđujem, da su odnosi tih silnih lica koja prolaze svakodnevno kroz pet meksičkih, tri brazilske i osamnaest španjolskih sapunica takvi da se, oprostite na izrazu, ne zna tko koga. Za mene bi bilo sramota doći pred kameru a da ne poznam svoga partnera s kojim ću biti u ljubavnom odnosu u idućih 38 epizoda. Ja do glumačke higijene još uvijek držim.
Pita zeljanica na šlepu
Zašto uvijek imam dojam da glumci u našim filmovima pretjerano afektiraju? Je li to nekakava glumačka škola ili samo neznanje?
– Ima u tome istine. Svatko ima svog mentora, profesora, i svaki od njih traži drukčiji izričaj. Tonko Lonza je dok sam ja studirala tražio savršen govor, dok jedan avangardniji profesor nije toliko mario za riječi nego je više pažnje poklanjao izričaju, ekspresiji lica, pauzama… Većina glumaca u našoj modernoj kunematografiji je uzeta s ulice. Netko je samo filmičan i njega uzmu, a cijela mašinerija radi na tome da ispadne talentiran. Gluma koja se tretira kao negrađanski posao je posao koji se najbrže i najviše može gađati.
Koja je najsmješnija zgoda koja Vam se dogodila u glumačkoj karijeri?
– Ima ih jako puno. Jedna od njih bila je kad je moja divna kolegica Milka Podrug Kokotović igrala Hasanaginicu. Imala je haljinu sa velikim i dugačkim šlepom. Njen partner, glumac kruno Šarić, je u svojoj pauzi jeo pitu zeljanicu. Inspicijent mu je počeo vikati da brzo mora na scenu tako da je ovaj bacio pitu koja je na tom dugačkom šlepu izišla na pozornicu, dok je Milka dramatično zapomagala “Oj djeco moja, majka vam umire”.
Koja Vam je najdraža uloga? Jesu li Vam u principu draže komedije ili tragedije?
– Mislim da bi bilo vrlo pretenciozno govoriti o najdražoj ulozi, prije bih mogla izdvojiti uloge koje mi nisu bile drage. Vrlo se često događalo da mi redatelji, koji su bili i moji profesori, daju uloge za koje su govorili “Ma to će Jasna malim prstom napraviti”. Dobivši te velike uloge, umjesto da budem sretna i počašćena, ja sam se koji put osjećala omalovaženom. Draga mi je prva uloga nakon koje sam odlučila da ću ostati glumica, jer sam studirala paralelno i na filozofskom fakultetu, a to je Strindbergova Gospođica Julija koju je režirao moj dragi profesor, pokojni Tomislav Durbešić. Strašno mi je draga Stoše (iz predstave Stoše od Foše, op. a.). Ona iznjedrila, sa cijelom predstavom, galeriju zadarskih likova koje nećete naći ni u jednom turističkom vodiču.
Koga cijenite od hrvatskih kolega?
– Moram tu razlikovati generaciju koje više nema, koja je već dva metra pod našim rosnim travama, iz koje izdvajam Fabijana Šovagovića. Cijenim Boženu Kraljevu, Nevu Roščić, Milku Podrug Kokotović, Mišu Martinovića… Od mlađe generacije posebno cijenim Almu Pricu. Sasvim mladu generaciju ne poznajem jer su se rasuli po stepama sapunica.
Pozdrav Jasna, dugo godina sam tvoj fan, i to otkad sam te prvi put gledala na sceni u Dundu Maroju kojeg je režirao prof. Dunatov. Bila si odlična i tada! Dobri stari gimnazijski dani, prije nekih četrdesetak godina… Sjedile smo jedna pored druge u učionici. Pitam se samo hoćeš li doći nastupati u SAD. Obožavam čitati kritike o tvojim izvedbama!
– Maloprije sam odgovorila na pitanje o gostovanju u Podgorici, a gostovanje u SAD-u mi je teško i izgovoriti a da ne zamucam. Ima tu još jedna stvar, ja se patološki bojim leta avionom. Neke stvari su takve, dogode se iz čista mira, a tako je meni sa tim strahom. Letjela jesam, u zadnjih tridesetak godina smo gostujući obišli pola svijeta, a u Americi još nisam bila te ću o njoj nastaviti sanjariti.
Logičko pamćenje teksta je najpoštenije
Gledao sam Dragana Despota u monodrami Na rubu pameti i ne mogu vjerovati da netko može zapamtiti i odrecitirati takvu količinu teksta… Kako vama glumcima to uspijeva?
– A to nam je posao. Kako profesor matematike zna jednadžbu? Ja ću prije u pet minuta naučiti napamet pet stranica nego vam na brzinu reći koliko je 3 puta 16. Ovisi sve, dakako, i o načinu memoriranja. Neki glumci imaju fotografsko pamćenje, ali to nije dobro. Postoji još i mnemotehničko pamćenje i logičko pamćenje. Logičko pamćenje je najpoštenije pamćenje jer slušate partnera, logiku teksta i fokusirate tekst kojeg učite kroz dijalog, a ne kroz monolog. Tekst se najbolje uči na živi, logički način. Ništa lakše.
Koja Vam je želja u glumačkom poslu ostala neispunjena?
– Ne zato što sam skromna nego zato što čvrsto stojim na zemlji, ni u čemu nikad nisam pretjerivala. Jedino mogu reći da mi je krivo što sam neke uloge prerano igrala. Bilo bi, recimo, bolje da sam lady Macbeth igrala prije pet nego prije 25 godina. Ili da sam gospođicu Juliju igrala sa 30, a ne nakon diplome sa 22 godine. Ne bih je možda napravila bolje, ali bih je napravila zrelije i drukčije. Gledam Meryl Streep i vidim da ima silnu glumačku inteligenciju. Ona ne izaziva skandale, nije pretjerano lijepa niti seksi i ne skida se za naslovne stranice, ali ona je vrhunska glumica. Može igrati uloge koje hoće jer je takav njen odnos prema poslu. Ja sam stvarno imala puku sreću da sam igrala sve uloge meni bitne i da mi nije preostala nijedna za koju bih rekla – e sad bih ja baš to.
najnovije
najčitanije
Zadar
»RAT« U VIJEĆNICI
Radeta: Između Dukića i proračuna samo je pet litara boje i malo hrabrosti
Ostali sportovi
ATP Miami
Grigor Dimitrov izbacio Carlosa Alcaraza, “umirovljenica” Danielle Collins izborila finale
Županija
NEPRAVOMOĆNO
ZADRANIN FIZIČKI OZLIJEDIO ŽENU IZ ŽDRELCA: ‘Pala sam u nesvijest, krv je svuda tekla…’
Zadar
JAVLJA DHMZ
Danas djelomice sunčano, povremeno uz promjenljivu naoblaku
Scena
Noa Beach Club
Severina otvara May 1st Festival na najpoznatijoj party plaži u Hrvatskoj
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE
U Ričinima lopov iz kuće ukrao novac i ručni sat, krađa zabilježena i u Arbanasima…
Zadar
predizborni program