Asteroidi u Zemljinoj orbiti, nova katastrofa u Sibiru, staroegipatski helikopteri...

Slika korisnika admin
Neptun je prvi planet Sunčevog sustava koji je otkriven temeljem astronomskih proračuna pa tek onda opažen

Prije tri tjedna Neptun je  ušao u znak riba, položaj u  kojem se nije nalazio od 1847.  godine i svi oni koji se zanimaju ne samo za promatranje nego i tumačenje nebeskih pojava su se pitali što će  se dogoditi. Tražilo se analogije s njegovim zadnjim boravkkom u znaku riba koji je  tad potrajao do 1862., a moglo  se odmah primijetiti da se boravak ovog planeta u ribama  poklapa s revolucionarnim  zbivanjima koja su potresala  Europu 1848./49. godine, dok  su ovaj put, izgleda, na redu  Afrika i Bliski istok.

Neptun je prevario i  Galileia

Neptuna astronomija  smješta u planete slične Jupiteru. U toj kategoriji on je sa  svojim ekvatorskim promjerom od četrdeset i četiri tisuće  kilometara najmanji, a oko  svoje osi se okreme za 15 sati i  40 minuta. Masa mu je sedamnaest puta veća od Zemljine. U njegovom sastavu  ima i vode, no pomiješane u  specifičnim oceanima s metanom i amonijakom. Bogat je  nadalje željezom, niklom i silicijevim spojevima, a atmosferu mu čine vodik i helij. Na  površini se temperatura kreće  između minus 200 i 220 stupnjeva Celzijusovih. Planeta  oko sebe ima i tri prstena nazvana prema otkrivačima  Adamsu, Le Verrieru i Galleu  i trinaest satelita ili mjeseca.

Svakako vrijedi spomenuti i  da je Neptun prvi planet  Sunčevog sustava koji je otkriven temeljem astronomskih proračuna pa tek onda  opažen. Zapravo i ovo je pitanje donekle neodređeno kao  i mnoga druga koja se tiču  ovoga planeta. Radi se o tome  da je još 1612. Galileo Galilei  opazio Neptuna svojim teleskopom, no mislio je da se radi  o nekoj nepoznatoj zvijezdi.  Isto se dogodilo i engleskom  astronomu Johnu Flumsteadu  1690. Tek se 1846. astronomskim proračunima, došlo do  mjesta gdje bi se trebao nalaziti nepoznati planet. To su  učinili Englez Adams, i to dosta neprecizno, i Francuz Le  Verrier, prilično precizno.  Svoj izračun je Le Verrier poslao njemačkom astronomu  Galleu koji je tad uperio teleskop na izračunatu poziciju i  uočio nepoznati planet.

Mnogi vjeruju da će boravak Neptuna u ribama, koji će  doduše krajem godine nakratko biti prekinut njegovim povratkom u vodenjaka, označiti  vrhunac doba prijevara i obmana ali ujedno i početak kraja takvog, generalno gledajući,  načina vođenja poslova na Zemlji. Mogu se očekivati i mnogi čudni, tajanstveni ili teško  racionalno shvatljivi događaji.

Bruce Willis  bi zakasnio

I nije trebalo dugo čekati.  Prije desetak dana su španjolski astronomi objavili kako je  asteroid prošao na nešto manje od tristo i pedeset tisuća  kilometara od Zemlje, što je u  svemirskim udaljenostima  doista prava sitnica. Slično asteroidu 2009 VA koji nas je  mimoišao prije godinu i pol  dana i ovaj je primijećen kad je  već bio toliko blizu da bi do  eventualnog udara prošlo manje od dvanaest sati, tako da bi  Bruce Willis teško imao  vremena okupiti svoju ekipu.  Snaga udara izračunata je kao  petnaest puta jača od eksplozije atomske bombe u Hiroshimi. Vrijedi spomenuti i da  je ovo treći ovako bliski susret  s asteroidima u zadnjih nekoliko godina koji su zasada  svi prošli bez opasnosti po  život na Zemlji ali i upozorenje da se protiv stvarnog  udara ne bi imalo vremena  ništa poduzeti.

U ovome mjesecu Zemlja je  dobila i još jedan "mjesec",  odnosno satelit. I ponovno je  riječ o asteroidu koji je bio  privučen gravitacijom Sunca,  no u njegovom prolasku između Venere i Zemlje naš  planet ga je "zarobio" i privukao u svoju orbitu, tako da  Zemlja sad ima dva prirodna  satelita. Riječ je o pojavi o  kojoj se u teoriji znalo dosada  raspravljati, no njena pojava u  praksi se odigrala naglo i  neočekivano da novi satelit još  nema niti službenoga imena.  Znanstvenici pretpostavljaju  da bi ovo tijelo moglo ostati u  Zemljinoj orbiti do 2600. godine. Zasada se nalazi u tzv  "koorbitalnoj putanji", a  promjer mu je nešto veći od  stotinu metara.

Piletina ili alien?

No ovima su slijedile i nevjerojatije vijesti, a najviše je to  bila ona iz Rusije, točnije iz  Irkutska u Sibiru gdje je navodno velik broj ljudi vidio  ružičasto - plavkasti neidentificirani leteći objekt koji je  potom uz jaku eksploziju udario u slabo nastanjeno područje, slično tunguskoj katastrofi prije jednog stoljeća u  obližnjem području. Ubrzo je i  svijet obišla slika ne samo  NLO-a koji je isti dan bio  najprije višen i iznad europskog diijela Rusije, nego k tome čak i poginulog izvazemaljskog pilota tajanstvene letjelice. Snimka je postavljena na  famozni "You Tube" i veoma  brzo ju je pogledalo preko šest  milijuna znatiželjnika.

No ova je priča prije par  dana dobila i svoj pravi neptunijanski obrat. Naime, rusko  Ministarstvo unutarnjih poslova je objavilo da je snimka  mrtvog izvanzemaljca krivotvorina. To su, kako stoji u  priopćenju Ministarstva, priznali mladi krivotvoritelji, studenti Timar Hilall (18) i Kiril  Vlasov (19), nakon razgovora  s lokalnom policijom. Ministarstvo tvrdi da je sporni izvanzemaljac "pronađen kako  leži ispod kreveta u studentskom domu", tojest da je riječ  o montaži napravljenoj od mrvica kruha i ostataka kože  pečene kokoši. Što se tiče studenata, nadležne službe još utvrđuju hoće li za svoj postupak  morati i kazneno odgovarati  pred nadležnim sudom. Treba,  međutim, spomenuti i da razgranata svjetska UFO zajednica osporava priopćenje Ministarstva i smatra ga uobičajenim dijelom "teorije  urote" po kojoj državni autoriteti u svim zemljama uporno niječu, osporavaju i obezvrijeđuju sve moguće dokaze  o izvanzemaljskim posjetama i  posjetiteljima. Navodi da je  sasvim nevažno je li priznanje  Hilalla i Vlasova stvarno ili  iznuđeno, jer ono ne mijenja  ništa u iskazima više stotina  svjedoka iz okolice Irkutska  koji su potvrdili da su vidjeli  NLO i čuli snažan udar kad se  isti survao na zemlju u  obližnjoj šumi.

Tako se priča iz okolice Irkutska i u tom sastavnom elementu približila onoj koja se u  regiji Kanska, u Tunguziji odigrala zadnjeg dana lipnja  1908. godine. Tada su putnici  Transsibirske željeznice primijetili blistavu vatrenu kuglu  koja je letjela iz pravca juga  prema sjeveru te nestala iza  obzorja. Kratko vrijeme nakon toga čuli su eksploziju koja je bila toliko snažna da je  strojovođa zaustavio lokomotivu pobojavši se da nije nešto  u redu s njegovim vlakom.  Premda je u to vrijeme sibirska  tajga bila veoma slabo naseljena, ovu pojavu ili neke njene  dijelove su promatrali mnogi  očevici jer je bila vidljiva iz  kruga širokog 600 do tisuću  kilometara. I tada je informacija bila krenula iz Irkutska  u kojem su lokalne novine "Sibir" izvjestile u broju od 2.  srpnja da su i u Njižnem Karilensku, 200 kilometara od  Kanska, također vidjeli svijetlu vatrenu loptu. Imala je,  kažu, prvo cilindričan oblik, da  bi se zatim pri horizontu pretvorila u golemi oblak dima.

U noći nakon 30. lipnja  1908. u mnogim područjima  zapadne Azije i istočne Europe primjećene su neobične  boje sumraka i svijetli oblaci  po noći. Udarni val zabilježili  su seizmografi na cijeloj Zemlji. Zračni se val mogao osjetiti sve do Europe. Istraživanja područja katastrofe otpočela su, međutim, tek godine 1927. i do danas su iznjedrila nekoliko različitih hipoteza. Ono što se utvrdilo na  licu mjesta je da su stabla bila  porušena u krugu od osamdeset kilometara, a tlo spaljeno u krugu od 30 km. Otkriven  je i niz malih kratera napunjenih vodom, ali nijedan ostatak meteorita. Ipak, postavka o golemom meteoritu  najčešće se i do danas spominje. Govorilo se i o udaru  manje komete, kao i o padu  jednog kilograma antimaterije. Naravno da se spominjala i  hipoteza o havariji nepoznatog svemirskog broda, a u ufološkim krugovima taj stav nije  ni do danas napušten te u  najnovijim sibirskim zbivanjima vide puno više od puke  simbolike.

Tajne egipatskih  svećenika

Zbivanja između neba i zemlje tako su značajno obilježila prve mjesece ove godine, a bit će ih još. Česte su  pomrčine kako Mjeseca, tako i  Sunca, Uran je ušao u ovna, a  Neptun u ribe, dok smo se  nedavno mogli diviti i veličansrvenom prizoru Mjeseca u  perigeju, to jest točki najbližoj  Zemlji.

No čudne i neuobičajene vijesti kakve bilježimo posljednjih dana ne odnose se samo  na recentna zbivanja u bliskom svemirskom okruženju,  nego se prenose i na istraživanja prošlosti povezana s odnosom zemaljskih civilizacija i  mogućih svemirskih posjetitelja. Najnovija su ona u kojima je izvršena nova analiza  hijeroglifskog zapisa iz Setovog hrama u Abydosu koji,  premda odkriven još 1848 (što  je također vrijeme Neptuna u  ribama!) nije do danas bio zadovoljavajuće protumačen.

U prvoj analizi rađenoj još u  devetnaestom stoljeću, znanstvenici su utvrdili da su  Egipćani prikazali neke nepoznate naprave. Bilo je mnogo rasprava i različitih  mišljenja te se broj nepoznatih  naprava ustalio na četiri, no  nitko ih nije ni pokušao pojasniti, a i sam natpis je s  vremenom pao u relativni zaborav.

Prema suvremenim istraživanjima egiptologa Alana  Alforda, njegovi kolege iz devetnaestog stoljeća nisu ni mogli protumačiti zapis s hrama u  Abydosu, jer bi on prema Alfordu trebao prikazivati helikopter i to prikazan onako  kako ga je vidio autor slikovnog, hijeroglifskog zapisa.  Spomenik inače potječe iz  vremna faraona Setija I. Osim  objekta prepoznatog kao helikopter, prikazana su dva znaka koji podsjećaju na suvremeni borbene zrakoplove te  jedan poput podmornice.  Ovaj zapis su stoga odmah  neki članovi UFO-zajednice  uzeli kao ključan dokaz za izvanzemaljske kontakte ili čak i  podrijetlo Egipćana.

Još je zanimljivije ali i  maštovitije objašnjenje koje je  ponudio egiptolog Bruce Rowles. U članku koji je objavila  moskovska "Pravda", Rowles  upozorava da ne treba podcjenjivati znanja i sposobnosti  egipatskog visokog svećenstva  te podsjeća da su oni dokazano poznavali način dobijanja električne energije iz baterije koje su, uostalom i pronađene. Rowles tvrdi da su  svećenici poznavali i mnoge  druge tajne o kojima mi i ne  slutimo pa tako i onu putovanja kroz vrijeme. Stoga bi  prikazi s hrama u Abydosu:  helikopteri, borbeni zrakoplovi i podmornice, bili vjerne  presllike onoga što su egipatski svećenici vidjeli na svojim  "vremenskim izletima", možda  baš i u našem dobu. Uglavnom  rasprave o neobičnom zapisu  na Setovom hramu danas je  ponovno izrazito živa i aktualna, a "Pravda" je iskoristila taj  povod da podsjeti na istraživanja povjesničara Williama  Deutcha koji je tvrdio da su  Egipćani poznavali tehniku leta balonima s toplim zrakom  te da mnoge faraonske mumije, i one pripadnika najviših  slojeva društva, pokazuju znakove ozljeda tipične za zrakoplovne nesreće, a u to ubraja i prijelome ustanovljene  kod poznatog mladog faraona  Tutankhatona. Deutch je smatrao da su Egipćani zajedno s  balonima rabili i neki oblik  zračnih jedrilica te da se ta  tehnologija potom proširila na  Tibet, Indiju, Meksiko, Tursku, Kinu i Gvatemalu, u onim  krajevima u kojima su zračne  struje mogle podržavati takve  letove.

Različiti modeli egipatske  kao i američke pretkolumbijske umjetnosti koje se obično  klasificiralo kao modele ptica,  u zadnjih su tridesetak godina  zalaganjem članova društva  "Ancient Astronaut Society",  među kojima ima i određen  broj stručnjaka, bili testirani u  aerodinamičnim tunelima u  kojima su im potvrđena zavidna aeronautička svojstva, a  tako je bilo i s onima iz Kairskog muzeja koje je organizirao dr. Mesiha.

I tako se čini da je Neptun  opet donio ili, bolje reći, najavio zanimljiva vremena. Također je teško ne uočiti podudarnosti s tadašnjom godinom 1848. kad su velike znanstvene rasprave o prirodi pa i  samome imenu novootkrivenog planeta bile u sjeni uzavrelih političkih zbivanja. Sasvim jednako današnjim informativnim emisijama u kojima  se izbjegnut sudar s asteroidom ili ulazak u orbitu novoga  prirodnoga Zemljinog satelita  obično spomenuo samo kao  "zanimjivost".

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno