Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

“Čovjek orao” poletio je s Ravnica

27.04.2012. 22:00
“Čovjek orao”  poletio je s Ravnica


Samo devet godina poslije braće Wright, počelo se letjeti i u Zadru. Na zadarskim Ravnicama, na mjestu između sadašnjeg rotora kod rodilišta i bolničke poliklinike u izgradnji bilo je improvizirano letjelište. Događaj se zbio u nedjelju, 12. svibnja 1912. godine, a letenje su organizirali članovi zadarskoga Sokola


Čovjek je od najstarijih vremena ljudske povijesti gledajući let ptice i sam razmišljao kako bi poletio. Obrađujemo li taj san čovjekov, dobit ćemo mitsku tehniku, tehniku snova. Preskočimo li koje stoljeće od prve ljudske smione zamisli leta vidjet ćemo da je nemirni san pun mitova i legendi, a najpoznatiji je mit o letu Dedala i sina mu Ikara, koje je kralj Minos zatočio u labirint na Kreti. Dedal je razmišljao kako pobjeći i počeo je sakupljkati ptičje perje i pčelin vosak. Izradio je krila sebi i sinu svome i prije polijetanja savjetovao Ikara da ne leti visoko jer će mu toplina sunca otopiti krila, a da ne leti ni previše nisko jer će mu morska vlaga opteretiti krila. Mladi Ikar opijen mirisom mora i beskrajnim nebom podigao se na veliku visinu, a sunce mu otopi krila i Ikar padne u more. Otac Dedal ga pronađe na obali otoka Nikarija i tu ga pokopa.
Padobranstvo, balonstvo
Mit o tom letu, a bilo ih je još mnogo, naročito u Kini, prvo je poglavlje na putu k osvajanju zračnih visina. Veliki slikari i kipari starih vremena Andrea Pisano i Giotto di Bondone uklasali su u kamen Firentinske katedrale lik Dedala i time ga ovjekovječili. Ali ljudski duh ne zadovoljava se samo maštanjem, on ide za tim da se ta maštanja i ostvare.
Veliki renesansni um Leonardo da Vinci prvi se počeo znanstveno baviti problemima leta.
Njegova knjiga “O letu ptica” (Codice sul volo degli uccelli), objavljena 1514. godine, prvi je sistematski znanstveni rad na području proučavanja ptičjega leta. O problemima skoka s padobranom Leonardo da Vinci kaže: “Ako čovjek ima jako škrobljeno šatorsko platno 12 lakata širine, a isto toliko visoko, on se može baciti s bilo koje visine, a da ne izloži sebe bilo kakvoj opasnosti.”
Poslije da Vincija istim se problemima bavi i naš Faust Vrančić, rođen u Šibeniku 1551. godine. U njegovom kapitalnom djelu Machinae novae (Novi strojevi), pored mnogih tehničkih izuma, donosi i konstrukciju padobrana, u zrakoplovnom svijetu poznatog homo volansa (letećeg čovjeka). Povjerujemo li engleskom povjesničaru Wilkinsu koji opisuje Vrančićeve pokuse skakanja s tornja u Veneciji 1617. godine, doznajemo da je svoj padobran ispitao sam konstruktor. Zapisano je da je poslije skakao i s tornjeva u Bologni. Na prijedlog Hrvatskoga zrakoplovnog saveza Svjetska zrakoplovna federacija prihvatila je najveće odličje u razvoju svjetskog padobranstva – Medalju Fausta Vrančića.
Poslije padobrana, u 18. stoljeću dolazi do pojave balona čiji su prvi konstruktori francuska braća Montgolfier – Joseph i Etienne. Oni su izumitelji balona punjena toplim zrakom i lete s trećim Francuzom Jean Pierre Blanchardom kao prvim balonskim letačem koji se iz zapaljenog balona 1784. godine spašava skokom s padobranom.
Samo nekoliko godina nakon Montgolfiera, u Zagrebu uzlijeće 1789. godine balonom punjenim toplim zrakom Krsto Mazarović i ta se godina uzima kao godina stvaranja hrvatskoga zrakoplovstva.
Godine 1890. u Zadru leti i prvi balon kojim upravlja Giachomo Merighi, “sin oblaka” iz Bologne. To je konac 19. stoljeća, ali baloni vladaju zrakom i cijelo 20. stoljeće, pa i do naših dana.
Već odavno u zrakoplovnom sportu postoji i disciplina balonstvo u kojoj natjecatelji nastoje preletjeti što veću udaljenost, doseći što veću visinu i letjeti što duže.
Početkom 20. stoljeća počinje i takozvano “pravo letenje” – letenje zrakoplovima težima od zraka na motorni pogon.
U američkoj Sjevernoj Karolini braća Orville i Wilbur Wright prvi u svijetu polijeću 17. prosinca 1903. godine. Taj se dan uzima kao početak modernoga zrakoplovstva, koje je od svih svjetskih tehničkih disciplina u proteklih nešto preko stotinu godina najviše i najbrže napredovalo u svojemu razvoju.
Penkalin let
Poslije braće Wrihgt polijeću zrakoplovni zanesenjaci u mnogim zemljama, pogotovo u Francuskoj, koja je i inače bila među prvima u razvoju padobranstva, zrakoplovnog jedriličarstva, balonstva i letenja na motornim zrakoplovima. Zato i nije čudno da je u Parizu 1905. godine na incijativu Francuske, Belgije i Njemačke, a sukladno preporukama Međunarodnoga olimpijskog komiteta utemeljena Svjetska zrakoplovna federacija – FAI čijim je članom postala Hrvatska 29. travnja 1992. godine, čak dvadesetak dana prije prijema naše zemlje u Ujedinjene narode, a u listopadu 2002. u Dubrovniku je održana 95. generalna konferencija FAI-a.
Ni Hrvatska nije mnogo zaostajala u letenju na avionima. Samo sedam godina poslije prvog leta u Americi, u Zagrebu na vojnom vježbalištu Črnomerec, 23. lipnja 1910. godine, avionom vlastite konstrukcije polijeće inženjer Slavoljub Eduard Penkala, u hrvatskoj i svjetskoj povijesti poznat kao izumitelj nalivpera, u narodu naprosto poznatom pod jednostavnim imenom – penkala.
Penkalin aeroplan bio je dvoplošnjak s razmakom gornjih krila od 9 metara i ukupnom dužinom trupa od 11 metara. Trup je bio metalne konstrukcije bez prevlake, zategnut među okvirima čeličnom žicom. Češki motor Lauren i Clement od 25 konjskih snaga i propelerom promjera 2 metra pokretali su aeroplan brzinom od 57 kilometara na sat. Ukupna težina zrakoplova s gorivom i pilotom iznosila je 330 kilograma.
Dvije godine nakon prvoga zagrebačkog leta, u Zadar je došao tršćanski Slovenac Ivan Vidmar u tadašnjem zrakoplovstvu poznat kao “čovjek orao.” Vidmarov otac doselio se u Trst iz Kranjske i sina rođenoga 1892. godine najprije je upisao u slovensku školu Sv. Ćirila i Metoda, a poslije u talijansku školu. Trst je vidio “čovjeka orla” već 1911. godine kad je sletio na gat broj 5 u tršćanskoj luci. Vidmaru je bilo tek 19 godina. Iste godine 25. rujna, prvi prelijeće Jadran na potezu od Lida u Veneciji do Trsta, a naredne godine svojim aeroplanom leti u Zagrebu, Zadru, Splitu, Bosanskom Brodu, Sarajevu, Beogradu, Cetinju … Smatran je najboljim avijatičarom u Austro-Ugarskoj monarhiji. Do ponovnog dolaska u Zagreb 1913. godine u zrak se digao 99 puta, naletio 72 sata, prevalivši za to vrijeme 6.696 kilometara i letio u 34 grada.
Avion izložen u Gradskoj loži
Dakle, samo devet godina poslije braće Wright, počelo se letjeti u Zadru. Na zadarskim Ravnicama, na mjestu između sadašnjeg rotora kod rodilišta i bolničke poliklinike u izgradnji bilo je improvizirano letjelište. Događaj se zbio u nedjelju, 12. svibnja 1912. godine. Letenje su organizirali članovi zadarskoga Sokola.
Događaj je privukao mnoštvo Zadrana, a od ulaznica sakupljeno je četiri tisuće kruna u korist pilota Ivana Vidmara. Među mnogobrojnim svijetom našao se i četrnaestogodišnji dječak Hamilkar Vitaliani iz poznate i dobrostojeće zadarske obitelji, koji je tada imao fotoaparat i ovjekovječio prvo zadarsko letenje. Na čuvenoj fotografiji mladog fotografa Vitalianija u pozadini aeroplana jasno se vidi zadnju kat i krov još uvijek postojeće zgrade u kojoj je trenutno hotel-prenoćište firme “Čazmatrans.”
Narodni list toga vremena zapisao je: “Dakle, sutra ćemo po prvi put prisustvovati jednom izvanrednom zrakoplovnom spektaklu. Aviatičar je vrlo mlad. Zove se Ivan Vidmar mnogo poznati u zrakoplovnim krugovima zbog toga što je preletio Jadransko more na potezu od Venecije do Trsta. Ravnice će se pretvoriti u aerodrom. Hangar će biti podignut na sjeveroistočnom dijelu. Odbor za tu priredbu pobrinuo se da postavi tribine za uzvanike i građane. Ulaznice su previđene radi pokrivanja troškova. Vidmar će letjeti na elegantnom i hitrom avionu marke Bleriot od 5o konjskih snaga sagrađen 1912. godine. Avion je od četvrtka izložen u Gradskoj loži gdje se pruža mogućnost građanstvu da ga razgleda.”
Poslije letenja novina je, među ostalim, zapisala sljedeće:
“Prošle nedjelje po podne digao se sa vojnog vježbališta u Zadru mladi i odvažni tršćanski aviatik I. Vidmar u zrak na svome elegantnom aeroplanu sustava Bleriot. Pri prvom lijetu koji je trajao 12 minuta digao se je 300 m visoko i kružio je oko letališta. Pri drugom lijetu digao se je 600 m i ostao 24 minute, te preletio zadarski kanal i nadvio se nad otoke. Treći put ostao je 27 minuta, digao se na 800 m i kružio nad Zadrom i bližom okolicom sve do iznad Filipjakova. Sva tri lijeta posve su uspjela, uvijek se je lijepo dizao i u plošnom lijetu lagano spuštao. Obćinstvo je bilo izvanredno zadovoljno i priredilo je mladom i smjelom aviatičaru burne ovacije, koji je iz visine pozdravljao rukom. Na ulaznicama utjerana je svota od 4.000 kruna u korist Vidmara.”
Ivan Vidmar umro je u Milanu 1971. godine, a pokopan je u Trstu.
(autor je dugogodišnji djelatnik u sportskome zrakoplovstvu i nekadašnji predsjednik Hrvatskoga zrakoplovnog saveza)


Let balonom od 1890.




Prije prvoga leta avionom, dakle zrakoplovom težim od zraka, u Zadru se letjelo balonom punjenim toplim zrakom još 1890. godine, točnije 21. rujna.
Letio je Bolonjac Giachomo Merighi, aeronaut-akrobat kojega su zvali “sin oblaka”, letio je diljem Hrvatske i zabavljao općinstvo. Već 1889. godine zabavlja Zagrepčane, godinu dana poslije Zadrane, a potom leti u Varaždinu, Karlovcu, Osijeku, Vukovaru itd. Merighijev balon nije imao košaru za pilota ili putnike, već je ispod balona stajao metalni trapez na kojemu je Merighi izvodio akrobacije i time zabavljao publiku koja je za gledanje tih akrobacija plaćala ulaznicu.
U svijetu zrakoplovstva poznat je još jedan Bolonjac vezan uz naše krajeve – grof Francesco Zambeccari koji je balonom počeo letjeti još 1803. godine, onda se sa dva svoja učenika Pasqualea Andreolija i Francesca Grassettija vinuo u nebesku avanturu, a zračne struje odvele su ih 200 kilometara prema sjeveroistoku. Pali su u more pored Pule gdje su ih spasili pulski ribari.
Giachomo Merighi, piše ondašnji Narodni list, trebao je 14. rujna oko 3 sata poslije podne letjeti iznad Nove rive sa svojim balonom tipa Montgolfier, koji se zove Saturn i visok je 27 metara s obujmom od 52 metra, a za svega 12 minuta može se napuniti zrakom. Na trapezu ispod balona letač će vršiti gimnastičke vježbe. Po programu je predviđeno da balon krene točno u 3 sata u vis, a dotle će ga pridržavati 30 osoba. Vojna će glazba stalno svirati vesele koračnice. Ako pak letač sa svojim balonom padne u more, ona brodica koja prva priđe u pomoć bit će nagrađena sa 20 zlatnih lira, ali uz uvjet da letač sam pozove brodicu ukoliko mu je pomoć potrebna. Tu nedjelju 14. rujna bilo je nepogodno vrijeme za planiranu paradu koja je pak odgođena za narednu nedjelju, 21. rujna. Pogodno vijeme omogućilo je da se parada održi i cijeli se Zadar okupio na Novoj obali. Hrabri letač se uhvatio za trapez i zajedno s balonom digu se u vis uz gromke poklike nazočnih građana. Popeo se na 300 metara visine praveći gimnastičke vježbe i zatim se počeo spuštati. Pao je u more nedaleko obale i plivajući zajedno s balonom do brodice. Priredba, iako je bila kratka, u potpunosti je uspjela. Poslije niza izvedenih vježbi ispod balona, Jakov Merighi je pri jednoj akrobaciji u Grazu 1899. poginuo.


Čuvena Hamilkarova fotografija


Među mnogobrojnim svijetom, koji je nazočio prvom letu aviona u Zadru, 12. svibnja 1912. godine, našao se i četrnaestogodišnji dječak Hamilkar Vitaliani iz poznate i dobrostojeće zadarske obitelji, koji je tada imao fotoaparat i ovjekovječio prvo zadarsko letenje – fotografijom koju donosimo, a izvornik koji se čuva u obiteljskom albumu potomaka mladog fotografa čijom susretljivošću su prije dvadesetak godina autoru ovog teksta posudili izvornu fotografiju koja je presnimljena.