Kome će priipasti 15 milijuna eura od odštete za zemljište Nauta Lamjane?

Slika korisnika admin

Krije li se iza stečaja remontnog brodogradilišta Nauta Lamjana još jedna priča o izvlačenju novca kreditnim prezaduživanjem i rasprodajom imovine te spretnim tumačenjem hrvatskih zakona? Je li stečaj Nauta Lamjane samo uvertira za priču po modelu one u splitskom brodogradilištu Solin brodogradnja Vranjic, u vlasništvu Mirka Rapića?

Na ta pitanja još uvijek nema sigurnog odgovora, iako sva događanja oko tog otočnog remontnog brodogradilišta iz dana u dan sve više nalikuju brojnim već viđenim obrascima u relacijama poduzetnik-banka-zemljište.

Radnici Naute Lamjane predvođeni sindikalnim povjerenikom Marijem Koštom i pravnim zastupnikom SSSH Vedranom Uranijom u nekoliko navrata pozivali su i apelirali na državne institucije, a posebice DORH i USKOK, da istraže pozadinu stečaja za koji tvrde da je fiktivan. Štoviše, sumnjaju kako je krajnji cilj odšteta vlasniku Nauta Lamjane za zemljište po modelu koji je u brodogradilištu Vranjic kod Splita prije svega nekoliko dana dobio i svoj sudski epilog.

Dvjesto eura po kvadratu

Zbog izmjene zakona o pomorskom dobru prema kojem su sva hrvatska brodogradilišta prije nekoliko godina izvlaštena i proglašena pomorskim dobrom, vlasniku brodogradilišta u Vranjicu, koji je za obeštećenje tužio RH, dosuđeno je oko 40 milijuna kuna odštete, koja uključuje cijenu zemljišta i zatezne kamate. Vlasniku je za metar četvorni isplaćeno oko 200 eura, što bi u slučaju da vlasnik Nauta Lamjane tuži državu, jer ni on nakon izvlaštenja nije obeštećen, iznosilo oko 15 milijuna eura, uvećano za kamate ovisno o datumu donošenja pravomoćne presude.

Radnici Nauta Lamjane svim su nadležnim institucijama do danas predali cijeli niz dokumenata. Žele, kažu, spasiti svoja radna mjesta i plaće od kojih žive, ali i zaštititi državni interes. No državne institucije, pa i sam premijer Zoran Milanović kojeg sve češće prozivaju, kao da su zaspali čak i pred činjenicom da bi iz ionako osiromašenog državnog proračuna u nečiji džep moglo iscuriti 15-ak milijuna eura.

Priču oko milijunskog iznosa na temelju odštete za zemljište na kojem se nalazi brodogradilište otvorio je i nedavno smijenjeni stečajni upravitelj Ivan Rude. Plan je bio s državom se nagoditi da se novac za odštetu "prebije" s dugom škvera, no na zahtjev vjerovnika on je smijenjen. Radnici Nauta Lamjane indikativnim drže što je reviziju njegova poslovanja predsjednica Trgovačkog suda Zadar, Ardena Bajlo, povjerila direktoru zadarske FINA-e, Josipu Klišmaniću, i to stoga što je upravo on izradio financijsko vještačenje na zahtjev Erste banke u svezi kredita od 7,5 milijuna eura za koliko je škver opterećen, a što je dobrim dijelom i razlog stečaja.

Od Wolfa do HAAB-a

Kapital je u kaljski škver ušao putem Hrvatskog fonda za privatizaciju još 2002. godine. Tada je pod posebnim uvjetima prodan većinski paket dionica remontnog brodogradilišta poduzetniku Walteru Wolfu. Dionice je platio jednu kunu uz uvjet da preuzme financijske obveze, zadrži postojeće radnike i proizvodnju, te osnuje novu tvrtku za proizvodnju brodskih dizalica kako je sam i naveo u ponudi. Preuzimanje firme kreditirala je Hypo Alpe Adria Banka, a kako Wolf nije podmirivao dospjele rate kredita, HAAB je s njim 24. rujna 2002. godine potpisala ugovor prema kojem za jednu kunu od njega otkupljuje većinski paket dionica. U međuvremenu je novoosnovana tvornica za proizvodnju brodskih dizalica Crane Power sagrađena u krugu brodogradilišta profunkcionirala. U prvoj godini postojanja imala je izvoz od oko 1,5 milijuna eura, u drugoj 4,5, a u trećoj godini postojanja sa 35 zaposlenih ostvarila je izvoz od 11 milijuna eura i postala jedna od boljih tvrtki u Hrvatskoj. No ubrzo je preseljena na područje Slovenije, a plovni dok i remorkeri brodogradilišta prodani su.

Zemljište vrjednije od brodogradilišta

Važno je spomenuti da je 21. listopada 1999. godine dana koncesija pomorskog dobra u svrhu gospodarskog korištenja luke posebne namjene brodogradilišta Lamjana na rok od 32 godine, odnosno do 2031. godine. Iako je zemljište bilo atraktivnije od samog brodogradilišta jer, investicijski fond Jupiter Adria sa sjedištem u Bermudima, kupio je brodogradilište. U međuvremenu je, naime, u Prostorni plan na području uz brodogradilište ucrtana turistička zona. Novi vlasnik koji otvara nekoliko tvrtki-kćeri ubrzo je kreditima opteretio brodogradilište nakon čega su stvari krenule nizbrdo. Među inim kreditima kojima je škver opterećen je i onaj podignut za kupnju hotela Preko, koji je potom srušen i nije nikada izgrađen. I to je odnijelo nekoliko radnih mjesta na otoku, a svakako je odbilo i dio turista koji preferiraju hotelski pred privatnim smještajem.

Ignoriranje i pasivnost nadležnih institucija koje imaju alat za zaustavljanje gašenja još najmanje 40 radnih mjesta na otoku Ugljanu mještanima je stoga neshvatljivo. Kako bi odgovorne potakli na akciju, radnici Nauta Lamjane najavili su prosvjed na Markovu trgu možda već sljedeći tjedan.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno