Pavičić o svojim likovima: Žene djeluju, a muškarci "palamude"

Jurica Pavičić, predstavio je u petak navečer u prepunom atriju Kneževe palače novi roman Crvena voda. Promociju je organizirala Udruga Zadarski pisci, čiji je član Robert Nezirović, bio i moderator večeri.

- Roman Crvena voda mogao bi se u osnovi opisati kako jedan kriminalistički triler koji se bavi nestankom jedne djevojke u jesen 1989. godine u malenom dalmatinskom neimenovanom mjestu. Kroz roman pratimo radnju idućih 28 godina i život likova koji su vezani uz tu djevojku i njen nestanak, bilo da su to članovi obitelji ili inspektor koji je tada vodio istragu, kao i dvoje svjedoka ili mogućih sumnjivaca. Kroz te sudbine koje se rasprše raznim krajevima svijeta- od Kanade, preko Skandinavije do Splita, na neki način je to priča o tri desetljeća Dalmacije i onome što se s njom zbivalo kroz ovo vrijeme, u vrijem rasapa jednog sistema, kroz rat, nakon rata i kroz bum turizma posljendjih godina, pojasnio je radnju romana autor Pavičić.

- Teško je reći od kud crpim inspiraciju, ona dolazi odasvud. Puno je crpim iz novina, iz svakodnenvog života, slučajeva za koje čujem, ćakula, tračeva. Ono što je meni inspiracija je svakako naša regija, ljudi prostoru kojem živimo i mislim da bih teško mogao pisati o nekoj drugoj regiji ili prostoru, pojasnio je Pavičić način na koji dolazi do inspiracije za svoja djela.

Nakon kratkog predstavljanja knjige tijekom kojega je autor pročitao jedan ulomak, uslijedio je rezgovor s publikom u kojem se govorilo od Miljenka Smoje i njegove ostavštine, preko uvijek nezaibilaznog nogometa i Hajduka, do same situacije u društvu. Tako je sam autor rekao kako je tijekom života živio u Splitu koji se kroz jedno kratko razdoblje transformirao u tri grada- „od industrijskog grada plavih trliša, preko urušavanja kroz rat, do bizarnog uzleta u Ibizuua hipstere u kojem je i sama kanalizacija pozitivna na ecstasy.“

Na pitanje iz publike kako to da su mu uvijek ženski likovi jači od muških i uvjerljiviji odgovorio je kako u njegovim djelima žene djeluju, a muškarci „palamude“ i pasivni su.

- Ne mogu točno objasniti kako se to dogodi. Pisac ne bira knjige koje će napisati, već one biraju nas. Kad pokušate pobjeći od toga, onda nećete napisati dobru knjigu, zaključio je Pavičić.