ZADARSKA PLESNA SCENA 45 godina Plesnog odjela Glazbene škole i 25 godina Zadarskog plesnog ansambla

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Ove godine obilježava dvije značajne obljetnice koje pridonose bogatoj hrvatskoj plesnoj tradiciji
Nakon što je u sezoni 1946/1947. započeo rad na glazbeno scenskim djelima, uglavnom vrlo dobro primljenim operetama, pokazuje se potreba i za baletnim ansamblom. U svojoj drugoj sezoni Narodno kazalište Zadar poziva sve zainteresirane da se upišu u »Baletsku školu Narodnog Kazališta«
Plesni odjel Glazbene škole Blagoje Bersa slavi 45 godina postojanja

Ove godine u Zadru se obilježavaju dvije značajne obljetnice koje pridonose bogatoj hrvatskoj plesnoj tradiciji, a ujedno su i pomak prema decentralizaciji plesne scene u Hrvatskoj. Plesni odjel Glazbene škole Blagoje Bersa slavi 45 godina postojanja, a Zadarski plesni ansambl obilježava 25 godina svog djelovanja. To me ponukalo da povodom ovih značajnih obljetnica, ne samo za lokalnu zajednicu već i u puno širem kontekstu, pokušam istražiti i zabilježiti začetke, nastanak i dinamiku razvoja plesne scene u Zadru od njezinih početaka 1946. godine do danas. U radu istražujem: institucije, umjetničke organizacije i udruge koje se bave plesnom aktivnošću, njihove umjetničke pa i edukativne dosege i rezultate. Prošle godine je u nekoliko navrata kroz razne predstave i kroz tekstove bilo govora upravo o potrebi arhiviranja radova novije plesne povijesti, pogotovo materijala vezanih uz suvremenu plesnu umjetnost koja nije uključena u arhivske koncepcije tradicionalnih baštinskih institucija. Većina zapisa, dokumenata, datoteka, fotografija i snimki plesnih događanja pohranjena je pri ansamblima, umjetničkim organizacijama, udrugama, a ponajviše kod privatnih osoba. Ovaj tekst predstavlja prilog mapiranju bliske povijesti i sadašnjosti dijela hrvatske plesne umjetnosti čiji smo osnivači, pokretači i akteri upravo mi.
Zanimljiv je i podatak da je kameni reljef plesačice menade koji datira iz 2. st. prije Krista pronađen upravo na zadarskom području. Prikazuje žensku figuru iz profila u pokretu, na poluprstima, blago nagnutu nazad, u višeslojnoj širokoj togi, raskriljenih ruku koje ukrašava lepršava koprena. Slike i reljefi menada su pronađeni na mnogim mjestima u Europi gdje god je dosezala vladavina Rimskog carstva, no u Hrvatskoj jedino se Zadar može pohvaliti ovim arheološkim nalazom.

Osnivanje kazališta

Povijest zadarske plesne scene, institucionalnom ili vaninstitucionalnom, započela bih otvaranjem Hrvatskog narodnog kazališta. ZAVNOH donosi odluku o osnivanju 1. profesionalnog hrvatskog kazališta u Zadru koje je svečano otvoreno 27. ožujka 1945. godine još u doba rata, na čelu s redateljem Šimom Dunatovom. Povijest kazališta na ovom području stara je tisuću godina, a Zadar je najstarije mjesto u Hrvatskoj koje bilježi tu vrstu aktivnosti, kako tvrdi Tihomil Maštrović, književni historiograf i proučavatelj kazališne povijesti od njenog nastanka pa do današnjih dana.
Nakon što je u sezoni 1946/1947. započeo rad na glazbeno scenskim djelima, uglavnom vrlo dobro primljenim operetama, pokazuje se potreba i za baletnim ansamblom. U svojoj drugoj sezoni Narodno kazalište Zadar poziva sve zainteresirane da se upišu u »Baletsku školu Narodnog Kazališta«. Koreografkinja Zora Colnago preuzima »stručno vođenje BALETSKE GRUPE, gdje će učenici pod njenim rukovodstvom moći besplatno studirati balet i povremeno nastupati na pozornici. U tu grupu se primaju mladići i djevojke, kao i podmladak. »Poziv je izdan 14. studenog 1946, i pisan je na lijevoj strani plakata hrvatskim, a na desnoj strani talijanskim jezikom. Ako Zora Colnago (u nekim navodima i Kolnago) preuzima stručno vođenje, pretpostavljam da je do tada postojalo i »nestručno vođenje« kazališne baletne grupe. Naime, u monografiji zadarskog kazališta izdanom povodom pedesetgodišnjice postojanja Pedeset godina Hrvatske kazališne kuće Zadar 1945-1995 čiji je autor spomenuti T. Maštrović, na samom početku knjige bez navedene godine, prikazan je program pod naslovom Mješovito veče za proslavu 1. maja i u prvom dijelu programa (uz zborove, solo instrumente i igrokaze) pod točkom 9. naveden je Orijentalni solo ples bez autora glazbe i bez imena soliste/ice.

Baletna predstava

Na daskama Narodnog kazališta Zadar u prvom desetljeću nakon Drugog svjetskog rata tri puta je izvedena jedna baletna predstava čija je premijera bila 17. 4. 1946. godine. zvala se Baletska večer /odlomci iz djela/. Autori glazbe su: P.I. Čajkovski, N. R. Bakaljnikov, J. Brahms, M. Miljuš, G. Bizet. Direktor je Ivan Štajcer, koreograf Zora Kolnago, a scenograf Petar Zrinski. Tijekom tih najplodnijih početnih godina praizvedeno je 8 opereta od kojih je u 4 sudjelovali polaznici Baletske škole Narodnog kazališta. To su: Zemlja smiješka (1947. sa 4 izvedbe, zatim premijera ponovo 1952. s 12 izvedbi), Splitski akvarel (1951. s 12 izvedbi), Crkveni miš (1951. sa 7 izvedbi), Mala Floramye (1952. s 15 izvedbi). U svima je sudjelovao baletni ansambl s koreografom Zorom Kolnago. U monografiji je navedeno 17 imena plesača iz tog poratnog i za kazalište vrlo aktivnog razdoblja. Opereta je bila vrlo atraktivna glazbena grana i za nju je vladalo veliko zanimanje. Nakon 1953. ime Zore Kolnago se više ne spominje. Godine 1956. u opereti F. Schuberta Tri djevojčice kao koreograf navodi se novi autor Kuzma Beović. Predstava je igrala 10 puta.
Dugo godina zadarsko kazalište, osim što bi povremeno ugostilo domaće plesne umjetnike i unatoč velikoj naklonosti prema toj umjetnosti, nije pridavalo pozornost plesnom izrazu koji se nametao jačanjem plesne scene u lokalnoj zajednici. Tek 2007. dolaskom Jadranke Svaguše na mjesto ravnateljice situacija se bitno mijenja. Pozivajući Mirnu Žagar i tada aktualnu organizaciju MAPA iz Amsterdama, nova v.d. ravnateljica otvara vrata plesnoj, izvedbenoj i suvremenoj kazališnoj umjetnosti.
Od 1991. do 1996. ravnatelj Narodnog kazališta, a potom nakon promjene naziva Hrvatske kazališne kuće, je Žarko Ivković. Punu podršku daje plesačima ustupajući prostor i logistiku za plesne predstave koje izvode Zadarski plesni ansambla i Plesni odjel Glazbene škole Blagoje Bersa, tada jedine postojeće grupe i institucije koje se bave plesnom umjetnošću u Zadru. U suradnji s kazalištem u proljeće ratne 1992. izvedena je plesna predstava Kolo bola u mojoj koreografiji, a u njoj su zajednički sudjelovali plesači iz škole i ansambla. Zadarski plesni ansambl je uz glumački studio i gostujuće glumce na Narodnom trgu 1995. otvorio prvo Zadarsko kazališno ljeto u Režiji Davora Žagara.

Zadar snova

Godine 1997. na mjesto v.d. ravnateljice HKK dolazi gđa Jadranka Svaguša. Te iste godine u lipnju započinje s izdanjem i prvi Zadar snova, festival novog kazališta čiju kompletnu produkciju preuzima HKK s Jadrankom Svagušom na čelu. Otklon prema izvedbenim umjetnostima i suvremenoj kazalištu privukao je i Mirnu Žagar koja je odmah nakon promjene »vlasti« stupila u kontakt s novom upravom kazališta. Prva od bogatog niza radionica s područja izvedbenih umjetnosti Kazalište i kazalište pokreta danas održala se u studenom, a vodila ju je Mirna Žagar i Vladimir Stojsavljević. Oni predstavljaju Zadranima rad HIPP-a i MAPAZ-a i na taj način udaraju temelje suvremenog fizičkog kazališta gradu s velikim umjetničkim potencijalom. MAPA – Moving Academy for Performing Arts međunarodni je projekt u okviru HIIP-a (Hrvatski institut za pokret i ples) osnovan u veljači 1992. u Zagrebu, a 1994. u Amsterdamu. Osnivači i voditelji MAPA-e Ide van Heinigen i Mirna Žagar ideju o ovom projektu temelje na višegodišnjem iskustvu i praksi na području suvremenog plesa te kazališta pokreta i mime. Međunarodna akademija obrazuje mlade kazališne umjetnike u domeni fizičko-vizualnog kazališta, oblikovanja svjetla i kazališnog menagementa. Orjentirana je da kroz cjelovitu kazališnu edukaciju stimulira i motivira mlade izvođače, producente, pedagoge i autore, a naglaskom na središnju i istočnu Europu. Prva, inicijalna radionica se sastojala se od treninga, video projekcija, predavanja i razgovora. Sudjelovali su uz glumce Kazališta lutaka, članovi i voditelji Plesnog ansambla, a također i zainteresirani mladi performeri. Radionica je ujedno bila i audicija za naredne projekte čija je namjera stvaranje i edukacija budućeg Glumačkog studija HKK, koji bi zatim prešao u profesionalni ansambl kazališta. Naime, nakon neuspjelog pokušaja otvaranja studija glume na Filozofskom fakultetu u Zadru koji je trebao obrazovati kadar za glumački ansambl zadarskog kazališta, pokušalo se ostvariti tu ideju kroz Glumački studio koji dobiva potporu pročelnika za kulturu Grada Zadra Radovana Dunatova i gradskih vlasti. Već slijedeća radionica u ožujku 1998. dovodi u Zadar organizaciju MAPA i njihove ljude, sjajne predavače i voditelje koji se bave mimom, odnosom tijela i objekta, glazbom i svjetlom: Aleksandar Acev, Christian Suchy, Stanko Jusbašić i Desiree van Gelderen.

Plesne radionice

Nakon mjesec dana nova radionica sa istim predavačima završava prezentacijom pod nazivom Slučaj 22. Osim edukativnog i prezentacijskog karaktera, ove radionice su ujedno i audicije. Dvoje ljudi je poslano u Bukurešt, a slijedeće godine četvoro ljudi u Berlin na edukaciju koju organizira MAPA iz Amsterdama. U studenom kao gost predavač dolazi Nataša Lušetić i ostvaruje projekt Crypto-Pseudo koji se prikazuje u Beču na Senza Parole festivalu. Početkom 1999. Aleksandar Acev i Christian Suchy vode radionicu Od forme prema sadržaju. Osim edukacije polaznika budućeg ansambla, cilj je i prezentacija rada radionice pa su nakon dvadesetak dana intenzivnog rada sve zainteresiranijoj publici predstavljeni rezultati radionice pod nazivom: Glava, ruke, srce A. Aceva i Bez ‘n’čega C. Suchoga. U veljači ponovo dolazi sjajno prihvaćena Nataša Lušetić, a početkom ožujka prava poslastica za sve brojne sudionike: biomehanika koju predstavlja Ralf Räuker iz Berlina. Tokom dva mjeseca pripremana je predstava fizičkog teatra Metamorfoza autorice Nataše Lušetić čije je premijera bila u lipnju. Paralelno se izvode i radionice zvuka pod vodstvom Stanka Jusbašića, te svjetla koju vodi Deni Šesnić. Oba umjetnika s polaznicima kreiraju zvuk i svjetlo za vrlo zahtjevnu predstavu Metamorfoza koja nakon izvedbi u Zadru odlazi na festival Prague Quadriental 1999. Kroz nekoliko faza priprema se predstava Bez ´n´ičega autora C. Suchoga čija je vrlo dobro prihvaćena premijera bila sredinom prosinca. Suvremeno orijentiran Glumački studio dobiva svu naklonost publike i pozornost i podršku novinara. Početkom novog milenija ponovo se radi audicija za nove članove Glumačkog studija, formira se umjetničko vijeće sastavljeno od Ivice Boban, Christiana Suchoga i Denija Šesnića. Igraju se stare predstave i rade nove (Medeja C. Suchoga). Početkom 2001. organizira se radionica Kazalištem protiv nasilja iz koje kasnije nastaje družina Igrajmo se. Neko vrijeme djeluje pri matičnoj kući, a ubrzo i samostalno pod vodstvom Irene Vitaljić, Matije Šango i Ive Burčul. Poslijednjim projektom Zločin na kozjem otoku 2001. u režiji Živka Nižića vidljiv je snažan odmak od fizičkog kazališta prema kazalištu gdje tekst postaje primaran.Trošna zgrada zahtjeva velike preinake, i kao da se povijest ponavlja (isto se događa i 1963. kada se gasi profesionalni glumački ansambl zbog neadekvatnog i ruševnog prostora za rad), pomalo prestaje interes glavnih financijera, Grada Zadra, za rad Hrvatske kazališne kuće. U lipnju u organizaciji Zadarskog plesnog ansambla i HKK Zadar, a u suradnji s Tjednom suvremenog plesa, organizira se plesna radionica koju vodi Mirna Žagar i koreograf iz Vankuvera Paras Terezakis. Naredne godine na Zadarskom kazališnom ljetu sudjeluje sa svojim ansamblom kao gost Zadarskog kazališnog ljeta, ponovo održava radionicu za brojne zainteresirane performere i plesače.
Osim vrlo plodnog i zahtjevnog projekta s Glumačkim studijem, koji je i nakon gašenja imao brojne i nadasve pozitivne promjene u kulturnom miljeu grada (iz tog nukleusa formiraju se dvije kazališne družine: Igrajmo se (Irena Vitaljić, Matija Šango, Iva Burčul), Teatrro Verrdi (Juraj Aras, Vjerica Vidov, Sanja Zalović), nova plesna udruga Zalet (Iva Burčul), te Zadarski plesni ansambl čiji su tadašnji ili bivši članovi i voditelji kroz pet godina intenzivno sudjelovali u cjelokupnom radu studija (Nives Šimatović Predovan, Maja Šimić, Iva Burčul, Josipa Kolega, Vanja Sabić, Igor Petrovski, Korana Maštrović, Martina Kraljev, Sanja Petrovski)

Plesni repertoar

Osim niza radionica, kazalište otvara vrata plesnom repertoaru, bilo da je iz područja izvedbenih umjetnosti, suvremenog plesa, klasičnog i modernog baleta. Izražena je suradnja s Tjednom suvremenog plesa koja se očituje kroz radionice i predstave, suradnja s plesnom trupom Croatia, suradnja s baletnim ansamblom HNK Split. Nikada ni prije ni poslije na pozornici kazališta u Zadru nije bilo toliko plesnih predstava kao u doba dok je ravnateljica bila Jadranka Svaguša. Odaziv kazališne, a pogotovo plesne publike bio je veliki jer je u Zadarskom plesnom ansamblu i Plesnom odjelu Glazbene škole Blagoje Bersa postojala brojna, vrlo aktivna jezgra i mladih i iskusnih plesnih umjetnica koju smo vodile Nives Šimatović Predovan i ja. Animirali smo i maksimalno surađivali na zanimljivim, umjetnički vrlo vrijednim i edukativim programima u domeni tjelesno vizualnog kazališta u organizaciji HKK Zadar, MAPA-e i HIPP-a.
Edukaciju i pristup novom kazalištu pratile su i gostujuće izvedbe u Kazališnoj kući: npr. 1998. Na Kazališnom ljetu Hodač grupe Trafic iz Rijeke i Giselle baletna trupa Croatia u koreografiji Svebora Sečaka, u prosincu ponovo trupa Croatia sa Licitarskim srcem Krešimira Baranovića i Sveborom Sečakom kao koreografom. Neću nabrajati sve predstave samo želim pokazati kako je pokret i ples bio zastupljen tih godina što je uveliko oživjelo zadarsku plesnu scenu.
Godine 2001. u travnju gostuje balet HNK Zagreb s predstavom Chopiniana (F. Chopin, Iraida Lukaševa) i G. Biset –R. Ščedrin: Carmen koreografa Miljenka Vikića. Histeria Nova se u lipnju predstavlja predstavom T-I-ME koreografkinje Marije Ščekić.U studenom gostuje predstava suvremenog plesa autorice Irme Omerzo -Mi-nous.
U lipnju Paras Terezakis vodi radionicu scenskog i plesnog pokreta, a Irma Omerzo (u skolopu rada Glumačkog studija) plesnu radionicu vodi u studenom. Te godine Zadarsko kazališno ljeto otvara Zadarski plesni ansambl u koprodukciji s HKK zadar predstavom F. G. Lorce Rimske ruševine u režiji Marije Šarić Ban i koreografiji Sanje Petrovski.
Dolaskom novog ravnatelja Renata Švorinića opada interes za ovakvu vrst produkcije i gostovanja, no ipak je ostvaren niz zajedničkih produkcija od kojih bi istakla koprodukciju sada već HNK Zadar sa Zadarskim plesnim ansamblom kojom smo obilježili 500 godinišnjicu prvog hrvatskog romana Petra Zoranića Planine u mojoj kreografiji. (Sanja PETROVSKI)

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)