Puno ih premalo dalo

Jednostavno, najbolje je reći da u prvoj utakmici Zadar nije bio pravi, nije bio momčad s igrom za finale
Cibona je relativno jednostavno kastrirala Zadrov napad igrajući zonsku obranu, a pojedinačnu kad je ustrebalo, čime je ujedno sebe oslobodila dijela straha od prevelikoga broja osobnih pogrješaka. Zato što je Cibonin reket bio za Zadar nešto kao rušenje armiranog zida običnim čekićem, Zadar je dao nedovoljno poena iznutra, a ovaj se put pokazalo da je prevagnula inačica da se od trice umire. Ona druga, da se od nje živi, nije – zaživjela. Premda, nominalno puno ubačenih trica nekom bi sugeriralo da je Zadar imao rješenje, dobro rješenje. Nije i tu treba staviti točku.
Glede obrane, Zadar je sam sebi namjestio trapulu jer je na prvu utakmicu otišao s dubokim uvjerenjem da Ciboni treba uzvratiti visokom agresivnošću na njezinu pretpostavljenu agresivnost. Iz trapule se Zadar nije znao izvući zato jer su igrači doslovce primijenjivali načelo koje im je zadano. Kako je vrijeme prolazilo, Cibona se obogaćivala brojnim slobodnim bacanjima, a Zadar je sveudilj tjerao po jednom te istom. Pitanje je zašto se igrači na parketu nisu ad hoc prilagodili danoj situaciji. Odgovor? Razmislite pa odgovorite sami.
Poslije prve utakmice neki su komentari svedeni na pojednostavljenu tvrdnju da su Anderson i Kus slomili Zadrane. Formalno bi i moglo biti tako kad se zbroje učinci te dvojice, napose poeni, ali što ćemo s činjenicom da je momčadski učinak uvijek zbroj učinaka svih igrača (čemu treba dodati i zbroj neučinaka) koji su nastupili? Cibona je do svojih poena dolazili i preko drugih igrača, ne samo Andersona i Kusa. A onda će netko pitati zašto je Zadar učinio premalo da Anderson i Kus ne ubace (ne skoče, ne asistiraju) koliko su ubacili. Tim prije što je trener koji vodi Zadar poznat po tomu da uvijek na prvo mjesto stavlja obrambenu djelotvornost kao najveći čimbenik u građenju pobjede. Jedan dio odgovora smo dobili odmah nakon utakmice kad je iskreni Juby Johnson za sebe, za svoje izdanje, kazao mea culpa , dok od drugih igrača nije bilo čuti nešto slično. A opet, da ne idemo predaleko, dio igrača iz današnje postave Zadra nije na onoj razini kvalitete koja bi, naravno – ostvarena, jamčila da Anderson ili Kus (kad smo se već njih uhvatili) neće napraviti sve što jesu. I k tomu dio igrača NIJE dao što objektivno može. Pa je tako Sagadinova rečenica iz najave da Zadar ide dati 120 posto pala u vodu već nakon nekoliko minuta igre.
Naravno da nabrajanje dijela Zadrovih iskazanih slabosti, nedovoljne preciznosti, nesnalaženja, propusta i stanovite mlitavosti nije pokušaj obezvređivanja Cibonine pobjede. Jednostavno, najbolje je reći da u prvoj utakmici Zadar nije bio pravi, nije bio momčad s igrom za finale. Realno je da će se pozitivne tenzije za drugu utakmicu pojaviti u velikoj količini, ali za tu utakmicu Zadar će trebati biti dovoljno mudar, dovoljno strpljiv, dovoljno razigran, itd. jer je Cibona u relativno ugodnu položaju. Samo će čekati, čekati i onda pokušati ugristi jednom, dvaput… tako da taj ugriz za suparnika bude smrtonosan.
I ako ćemo pravo, sad navijače baš zanima što će Zmago Sagadin sa suradnicima pripremiti za subotu. Ako Cibona zaigra ovako ili onako, da ne bude nismo znali…