Zemlja (ne)znanja

Vladine restriktivne mjere ukomponirane u Program gospodarskog oporavka pokazale su da krhko je znanje i da je nekoć razvikana, čudotvorna zemlja znanja, konačno otputovala u sanje…
Studentske demonstracije, sindikalne svađe, eksperimentiranje u školstvu, šuma udžbenika, potplaćeni nastavnici, isfrustrirani učenici, stres zvan državna matura, kupovanje ispita i bezbroj polovično uspješnih poteza kojim se svi spomenuti problemi nastoje neutralizirati i umanjiti, ponovno uskrsavaju pod Vladinim nemilosrdnim škarama, koje su u ovoj godini Ministarstvu znanosti i obrazovanja odrezale 1,4 milijarde kuna.
Oni koji su već izgurani na margine društva i teškom mukom nastoje pronaći trunak motivacije da odrade svoj posao kako treba nisu spremni odreći se i onoga što im je kratkovidna Vlada obećala potpisavši isplatu regresa, božićnica i dara za djecu. Kako se sada pravda Vlada, tada nije ni na kraj pameti imala da bi mogla pritisnuti kriza koja ne štedi nikoga, a da su bolje gledali ili htjeli gledati mogli su barem posumnajti da bi se brojne rastrošnosti i zveckanje proračunskih milijuna u privatnim džepovima moglo razbiti o glavu.
Zato ono što govori Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća Sindikata znanosti ima pokriće kada tvrdi da je upravo neznanje osnovni problem nekonkurentnosti hrvatskog društva te da novac iz proračuna baca na neuspjele programe pomoći gospodarstvu dok se znanost i obrazovanje, suprotno svim međunarodnim preporukama, baca u zapećak dok ne svanu neki bolji dani.
Naime, i u periodima kada se nije vrištalo da se zbog krize na svim razinama mora štedjeti, obrazovanje i kultura bili su zapostavljeni i nisu bili na cijeni pa je sada usprkos tomu što se stav školskih sindiakta može razumjeti, iluzorno očekivati da će dobiti Vladinu milost jer bi to pokrenulo već nagomilanu lavinu otpora koja prijeti Vladinom restriktivnom programu.
Ponuda o isplati regresa kojom bi se primirilo nezadovoljstvo zaposlenih u javnim i državnim službama zbog gubitka božićnica i dara za djecu, odbija se jer bi njezino prihvaćanje značilo i prihvaćanje brisanja zakonskog prava za koje se sada sindikati hvataju kao za slamku spasa i na osnovu kojeg prijete tužbama koje bi Vladu stajale skuplje nego ispoštovanje potpisanog. No, Vlada, izgleda, zna kako će doskočiti tome zakonskom pravu i ide joj na ruku prepucavanje sindikalnih vođa. Znog izjave da je visoko obrazovanje u povoljnijem položaju od osnovnog i srednjoškolskog predsjednik Preporoda Željko Stipić izazvao je ogorčenje Ribića koji je od predsjednika Nezavisnih sindikata Krešimira Severa zatražio da Preporod izbaci iz svoje središnjice.
Bez obzira koliko zahtjevi sindikata u znanosti i obrazovanju bili opravdani, jedno je sigurno – morali su shvatiti kako su poprilično zakasnili i promašili vriijeme da se bore za znanje i obrazovanje kao pokretače razvoja.
Sve dok se ulaganje u obrazovanje ne počne uistinu percipirati kao dugoročno isplativa investicija, svjedočit ćemo sustavu školstva koji je napredovao ponajviše u stvaranju stresnih situacija i ispitnih groznica, zbog kojih učenici bježe s nastave, a nastavnici nemoćno i ogorčeno promatraju kako ih je dugogodišnja loša politka pretvorila u podanike zemlje neznanja.