U Ligi za prvaka smo malo popravili dojam

Na kraju sezone se uvijek prvo gleda rezultat, a naš nije bio dobar, prvenstveno zbog ispadanja iz regionalne lige – kaže Olivari

Posljednjih nekoliko godina razgovori s košarkašima Zadra po završetku sezone nisu baš najljepši koje novinar može zamisliti. Posebno ove sezone, kada je iza njih još jedna teška i turbulentna sezona, zapravo, najteža u novijoj povijesti kluba. I novinar, a posebno njegov sugovornik sigurno bi bili mnogo sretniji da mogu više pričati o pobjedama, dobrim igrama, možda i ponekom trofeju, umjesto o porazima, teškim trenucima i ispadanju iz lige. No, što je tu je. Sve je to dio sporta i nitko ne sumnja da ćemo prije ili kasnije ponovno pričati i pisati o uspjesima, a ove sezone sjećat ćemo se samo kao jedne ružne mrlje.
– Nažalost, sezonu je obilježilo ispadanje iz regionalne lige, što nitko od nas nije očekivao. Cijelo vrijeme smo svi vjerovali da možemo izbjeći posljednje mjesto i izboriti ostanak, ali na kraju ipak nismo uspjeli. Mnogo je faktora na to utjecalo. Bilo je dosta turbulencija, odlazaka i dolazaka igrača, imali smo i problema s ozljedama baš u najvažnijem dijelu sezone i nažalost završilo je tako kako je – kaže Šime Olivari.
Mladost nije opravdanje
Najteži trenutak sezone bio je baš poraz koji je Zadrane izbacio iz lige.
– Poraz od Hemofarma, koji je značio da se više ne možemo maknuti s posljednjeg mjesta mi je najteže pao, mislim i svima drugima. Stvarno je teško kada izgubiš i znaš da više nemaš nikakve šanse za ostanak.
Nije velika utjeha, ali je ipak pozitivna stvar što Zadrani nakon ispadanja iz lige nisu u potpunosti potonuli, već su se nastavili boriti u domaćem prvenstvu.
– Mislim da smo u Prvenstvu Hrvatske uspjeli malo popraviti dojam, osvajanjem drugoga mjesta u Ligi za prvaka, što je nakon svega malo tko očekivao. Iako smo u polufinalu ispali od Zagreba, koji je jedan od naših najboljih klubova, pokazali smo da nismo toliko loši.
Pokušavajući izvući pozitivne stvari iz ove teške sezone, jedna je sigurno minutaža i napredak mladih igrača. Nije im bilo lako, ali svatko od njih je na svoj način napravio određeni korak naprijed i sakupio vrijedno iskustvo, koje bi im trebalo koristiti u budućnosti.
– Na kraju sezone se uvijek prvo gleda rezultat, a naš nije bio dobar, prvenstveno zbog ispadanja iz regionalne lige. Mi mlađi igrači smo dobili priliku, naročito Marčinković i Batur pa i ja, a i Bilan dok je bio tu, ali to nam sigurno nije opravdanje za posljednje mjesto.
Radno ljeto
Za momčad, a naročito za mlade igrače ne može biti dobra činjenica da su promijenili trojicu trenera u jednoj sezoni, no i iz toga treba pokušati izvući nešto pozitivno.
– Svaki od njih je unio nešto novo u momčad i tražio je nešto drugačije od nas. Nastojali smo se prilagoditi najbolje što smo mogli.
Sezona Šime Olivarija nije bila neka koju će dugo pamtiti, ali za mladog je igrača najvažnije da iz sezone u sezonu ide naprijed.
– Nakon sezone u Boriku ovo mi je bila prva ozbiljnija sezona u kojoj sam igrao više. Imao neku novu ulogu i na utakmicama i na treninzima, nove zadatke koje sam morao odrađivati i sve u svemu mislim da je bilo u redu. Pred kraj sezone sam počeo dobivati veću minutažu, a najzadovoljniji sam svojom igrom protiv Cibone u Zagrebu. Naravno, među boljim utakmicama je bila i ona u polufinalu kupa, kada smo nas petorica pobijedili Cedevitu.
Imao je Šime tijekom sezone i nekoliko problema s ozljedama, koje su ga izbacile iz ritma.
– Sada je sve u redu, nemam nikakvih problema. Tijekom sezone sam dobio nekoliko udaraca, ali nije bilo ništa ozbiljnije.
Ugovor ga sa Zadrom veže i sljedeće sezone, a plan za ljetne mjesece, nakon zasluženog odmora je sljedeći.
– Trenirati i pripremati se za sljedeću sezonu. Ovog ljeta nemam reprezentativnih obveza pa imam vremena raditi na sebi i ispraviti neke nedostatke u svojoj igri. Imam još dosta prostora za napredak i trebam raditi na svemu pomalo. Prije svega na šutu i tehnici – za kraj će Šime.
 

Olivari u brojkama

Šime Olivari u regionalnoj ligi nije igrao mnogo. U 10 utakmica prosječno nešto više od 10 minuta, uz učinak od 1,6 poena i 1,2 skokova, s tim da je samo na četiri susreta dobio više od 10 minuta. Slična je situacija i u Eurochallenge kupu, gdje je odigrao 6 utakmica, te je za 9 i pol minuta prosječno postizao 1,8 poena. U 13 utakmica Prvenstva Hrvatske je igrao više (gotovo 17 minuta po susretu) i bolje (4,7 poena, 2 skoka). Najbolju utakmicu sezone i onu koju će sigurno najviše pamtiti odigrao je u polufinalu Kupa Krešimira Ćosića, kada je u onoj čudesnoj pobjedi protiv Cedevite postigao 17 poena.