Euro na najnižoj razini od 2010., a i još će padati

Euro je pao ispod 1,25 dolara. Zbog nejasnog načina na koji će se EU boriti protiv krize analitičari predviđaju da bi se pritisak na euro mogao nastaviti i u narednim mjesecima

Četiri tjedna konstantnog pada dovela su euro na najnižu razinu u protekle dvije godine u odnosu na američki dolar. Posljedica je to pritiska političke krize u Grčkoj koja bi s približavanjem izbora 17. lipnja mogla ojačati, ali i zabrinutosti za prezaduženu Španjolsku i njen financijski sustav koji se suočava s dubokom depresijom još od kada se prije četiri godine rasplinuo nekretninski balon. A zbog zbivanja u prezaduženim članicama EU-a te još nejasnog načina na koji će se Unija boriti protiv dužničke krize, analitičari predviđaju kako bi se pritisak na euro mogao nastaviti u narednim mjesecima.
Cijena eura prema američkoj valuti potonula je prošloga tjedna 2,1 posto, na 1,2515 dolara, a tijekom petka – prvi puta od srpnja 2010. godine – cijena eura zaronila je ispod razine od 1,25 dolara, na 1,2495 dolara. U odnosu na japanski jen tečaj eura pao je 1,3 posto, na 99,70 jena.
Različiti stavovi
Iako se početkom prošlog tjedna euro još stabilno kretao oko razine od 1,27 dolara ta razina se nije mogla održati. Naime, ulagači su se nadali da bi prošlotjedni neformalni summit Europske unije mogao dovesti do dogovora o mjerama za poticanje gospodarskog rasta. No, nikakav napredak u rješavanju dužničke krize nije postignut. I dalje je očito razilaženje u stavovima Njemačke i Francuske o daljnjem smijeru borbe protiv krize, a neformalni susret lidera EU okončan je izražavanjem želje da Grčka ostane u eurozoni i ispuni obećanja koje je dala kada je dobila međunarodnu pomoć.
Analitičari upozoravaju kako se ne može očekivati značajnije ulaganje u rizičnije investicije i euro sve dok europski lideri ne postignu dogovor o tome kako spriječiti širenje dužničke krize. Razne su opcije otvorene, od dokapitalizacije banaka sredstvima fonda za financijsku stabilnost, preko izdavanja zajedničkih euroobveznica, pa sve do popuštanja monetarne politike Europske središnje banke. No, ono što je trenutno jasno jest razilaženje u stavovima između dvije gospodarske poluge Europe – Francuske i Njemačke. Dok se Francois Hollande, novi francuski predsjednik, zalaže za uvođenje zajedničke obveznice eurozone, Njemačka joj se protivi inzistirajući na mjerama štednje. Francuski stav, pak, zagovaraju Italija i Španjolska koje se suočavaju s dubokom recesijom, ali i Europska komisija.
Strogi MMF
U svim tim zbivanjima na umu valja imati i približavanje parlamentarnih izbora u Grčkoj i sve izraženiju bojazan da bi vlast mogle osvojiti stranke koje se protive oštrim mjerama štednje, koje je bivša vlada dogovorila s EU i Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). Grčkoj je, pak, Christine Legarde, šefica MMF-a poslala jasnu poruku u intervjuu britanskom The Guardianu beskompromisno poručivši da nema milosti jer je vrijeme naplate dugova stiglo te da MMF nema namjeru olakšati uvjete pomoći Grčkoj.
– Više razmišljam o djeci iz škole u malom selu u Nigeru koja imaju nastavu dva sata dnevno, troje ih dijeli jednu stolicu i željni su obrazovanja. Mislim na njih cijelo vrijeme jer im je potrebno više pomoći nego ljudima u Ateni, poručila među ostalim Legard u razgovoru za the Guardian. No, oštro je dodala i kako kada je riječ o Grčkoj, razmišlja o ljudima koji cijelo vrijeme pokušavaju izbjeći plaćanje poreza. “Smatram da bi oni zajednički trebali pomoći jedni drugima. Plaćajući svoje poreze”, poručila je šefica MMF-a.

Jačaju protivnici nametnute štednje

Grčka se nakon godina lagodnog života u svojevrsnoj financijskoj iluziji suočila sa surovom stvarnošću. A nju nije lako prihvatiti. Stoga ne čudi jačanje potpore snagama koje se protive nametnutoj štednji. To bi moglo dovesti do izlaska Grčke iz eurozone što bi, pak, izazvalo velike poremećaje na svjetskim financijskim tržištima. Takav scenarij dodatno bi uzdrmao prezadužene članice Unije kojima bi porasla cijena financiranja na tržištima. Španjolska, primjerice, već sada ima velikih problema s bankama. Kreditna agencija Standard & Poor’s za četiri je španjolske banke smanjila ocjene na razinu “smeća”. Jedna od njih, ujedno i četvrta španjolska banka po veličini, Bankija koja je nedavno djelomično nacionalizirana, zatražila je pomoć od vlade u iznosu od čak 19 milijardi eura. Osim toga i španjolske se regije suočavaju s problemom refinanciranja dugova.