Napravili smo velik posao, a sada je najvažnije da se klub stabilizira

Zadar sljedeće sezone ne treba ganjati vrh ABA lige, jer bi to bilo kontraproduktivno. Treba biti realan, a mislim da je to sredina tablice. Najvažnije je da se klub stabilizira i nipošto ne smije doći do urušavanja svega kao prošle godine

Po čemu će Ive Ivanov, kapetan košarkaša Zadra, najviše pamtiti netom završenu sezonu?
– Po onome što je bilo najvažnije, a to je plasman, odnosno ekspresni povratak Zadra u regionalnu ligu. U nijednom sportu se nije lako, nakon ispadanja u niži rang, vratiti odmah sljedeće sezone. Većini klubova to ne pođe za rukom, a mi smo uspjeli. Zasluženo smo osvojili željeno četvrto mjesto i bez dvojbe smo zadovoljni sezonom. Napravili smo velik posao. Možda smo mogli biti i treći da nam se nije dogodio onaj kiks u Slavonskom Brodu, nakon kojega smo kući poraženi od Cedevite. Šteta što nismo dobili te dvije utakmice, ali najvažnije je da smo na kraju ostvarili zacrtani cilj.
Teško da je netko na početku sezone, kada je Zagreb igrao Euroligu, mogao očekivati da će na kraju Split biti treći, a da će o sudbini Zadra i Zagreba odlučivati međusobni dvoboj u Trnskom.
– Mnogo toga se dogodilo i promijenilo tijekom sezone. Nama je cijelo vrijeme u glavi bio samo povratak u ABA ligu. Htjeli smo ga ostvariti na ovaj ili onaj način. Nismo dobro otvorili sezonu, jer smo već u prvoj utakmici kiksali u Križevcima pa nedugo zatim u Zaboku, a onda smo izgubili i u Splitu. Nismo igrali dobro, ali treba uzeti u obzir da je to bila gotovo potpuno nova momčad. Kako je sezona odmicala, izgledali smo sve bolje i bolje. Jedva smo čekali početak Liga za prvaka i dobro smo je otvorili. Jedino nas je Cedevita u Zagrebu baš uvjerljivo porazila. Onda nam se, međutim, dogodio kiks u Slavonskom Brodu, koji je sve zakomplicirao. Da smo to dobili, ne bismo se doveli u situaciju da u Zagreb idemo s pitanjem biti ili ne biti. Devet mjeseci smo naporno radili, a zbog tog jednog poraza nam je mogla cijela sezona propasti. Hvala Bogu, na kraju je sve dobro ispalo. Pobijedili smo Zagreba i ostvarili ono, za što smo se cijelo vrijeme borili.
U dvokoraku pogledao semafor
Jeste li pogledali snimku utakmice u Trnskom?
– Ne. Bila je to stvarno jako čudna utakmica. Ne vjerujem da se takvo nešto može ponoviti. Oni su odmah poveli 16:5, iako nisu bili u baš dobrom stanju. Primjerice, Simon nije trenirao desetak dana, Mašić i Kasun nisu igrali, a još neki igrači su im imali zdravstvenih problema. Ipak, ušli su agresivnije i poveli desetak razlike, ali utakmica se igra četrdeset, u ovom slučaju i više minuta. Znali smo da nam to uvijek mora biti u glavi, bez obzira na trenutni rezultat. Malo po malo smo počeli igrati sve bolje, preokrenuli i šest-sedam minuta prije kraja vodili 12 razlike. No, ponovio nam se loš ovogodišnji običaj da uvijek moramo imati neku crnu rupu i na kraju smo ispustili tu prednost. Onda oni nisu htjeli pobijediti u regularnom dijelu, kako bi u produžetku pokušali nadoknaditi sedam razlike iz Zadra pa su namjerno promašivali slobodna bacanja. Da je to gledao netko, tko nema pojma o čemu se radi, mislio bi da je namještena utakmica. U produžetku su poveli četiri razlike i imali dva otvorena šuta za tricu. Svaka lopta je putovala po pet minuta, no srećom nije prošla kroz obruč.
Mnogima je zastalo srce kada je kapetan, pri vodstvu Zagreba dva razlike, desetak sekundi prije kraja produžetka, krenuo na polaganje. Jeste li pogledali tu akciju?
– Vidio sam jer su na televiziji stavili isječke s kraja utakmice. U glavi su mi se izvrtjeli svakakvi rezultati i mislio sam da oni vode pola koša. Vrbanc mi je dodao loptu, nije bilo nikoga oko mene i krenuo sam zabiti da dobijemo i gotovo. Napravio sam dvokorak i u posljednji trenutak pogledao mali semafor i vidio da je dva razlike. Nisam čuo da mi itko viče da stanem, jer je cijelu utakmicu bila velika buka. Hvala Bogu, u posljednji trenutak sam vidio semafor i bacio loptu vani na tricu. Da sam to zabio, stvarno bi mi se moglo uručiti nekakvo priznanje za budalu godine. Pitanje je što bi se događalo u drugom produžetku. No, Delaš je pogodio za pobjedu i tako je ispalo najslađe.
Cibona na višoj razini
Vratimo se malo unatrag. Nakon poraza od Svjetlosti u gostima i Cedevite kod kuće, publika vas je ispratila zvižducima i malo je tko više vjerovao u uspjeh.
– Nakon poraza u Brodu, gdje smo ispustili 16 razlike u drugom poluvremenu i izgubili u posljednjoj sekundi, nekako smo skupili snage za utakmicu protiv Cedevite dva dana kasnije. Odigrali smo dobrih 39 minuta da bi u završnici opet ispustili vodstvo i izgubili. Iako je to mnogo skuplja i kvalitetnija momčad od nas, držali smo ih do kraja, ali nismo uspjeli pobijediti. Mislim da publika nije zviždala toliko zbog tog poraza, jer smo se stvarno borili, nego zbog onoga od Svjetlosti. Vjerojatno su svi u dvorani tada mislili da smo izgubili šanse za povratak u ABA ligu. No, na kraju smo ipak skupili snage i napravili pravu stvar.
Koliko je svemu tome doprinijelo zajedništvo momčadi?
– Puno. Sve su to normalni momci. S nikim nije bilo apsolutno nikakvih problema. Nitko se nije previše izdvajao s nekim glupostima. Svi su profesionalci, dobro su trenirali i jako dobro smo funkcionirali. Naravno da uvijek ima nekih trzavica, što je normalno, ali ništa preko granice. Ozljede, porazi, pritisak, sve to utječe na nas, ali uspjeli smo se držati na okupu i mogu se samo zahvaliti svim suigračima što su odradili odličnu sezonu.
Uprava je na početku sezone obećala da će sastaviti momčad, koju će moći platiti, te da neće biti velikih kašnjenja plaća kao prošlih godina. Jesu li ispunili obećanje?
– Sve je dobro završilo. Bilo je nekih kašnjenja, ali vidi se da se ljudi u klubu stvarno trude na sve načine pribaviti novac, a znamo koliko je to teško u današnje vrijeme. Mogu im se samo zahvaliti što su bili obzirni prema nama cijelu sezonu. Mogli smo s bilo kime u bilo kojem trenutku popričati i što god nam je trebalo, uvijek su nam bili na usluzi. Bilo je ugodno igrati u Zadru.
U polufinalu doigravanja je Cibona lakoćom došla do dvije pobjede. Iako su Zagrepčani objektivno mnogo kvalitetniji, dojam je da je sezona za Zadrane završila sa posljednjim zvukom sirene u Trnskom.
– U Ligi za prvaka smo vidjeli da možemo igrati s njima. Vjerovali smo da možemo napraviti nešto više u polufinalu, međutim, oni su odlično ušli u prvu utakmicu. Nisu nas nimalo podcijenili i jednostavno su bili prejaki. U ovom trenutku su definitivno na višem nivou. U drugoj utakmici smo izdržali prvo poluvrijeme u egalu, ali onda su prebacili u višu brzinu i riješili pitanje pobjednika.
U finalu je Cibona povela s 1-0 protiv Cedevite.
– Mislim da će Cibona osvojiti naslov prvaka. Cedevita ima odlične igrače, iako se čini da su u nekoj krizi. No, u finalu je sve moguće, naročito ako Ciboni otkaže neki segment igre.
Split je u Ligi za prvaka bio treći, što je malo tko očekivao pred početak prvenstva.
– Mislim da su se najviše podigli onom pobjedom u Trnskom, kada su razbili Zagreba sa četrdeset razlike u prvom poluvremenu. Tada im se diglo samopouzdanje i u Splitu se počelo sve više pričati o košarci, naročito s obzirom da je Hajduk igrao loše i bio u drugom planu. Svi su se u gradu angažirali oko Splita i mogu im samo čestitati na zasluženom trećem mjestu.
Najzrelija sezona
Ive Ivanov je cijele sezone bio pravi vođa momčadi na terenu i izvan njega, te je bez dvojbi igrač koji je pokazao najviše i imao najmanje oscilacija.
– U Zaboku i Boriku sam imao dobre sezone, ali ova je sigurno bila najbolja i najzrelija. Puno mi je pomogla prošla sezona, kada smo igrali regionalnu ligu i Eurochallenge kup. Imali smo mnogo utakmica i to mi je pomoglo da napredujem, što se osjetilo ove sezone. Zadar je pravi košarkaški grad, zna se koliko ljudima ovdje znači košarka i bitno je drukčija sredina za igranje od ostalih. To je zaista nešto posebno. Na početku sezone sam izabran za kapetana, što je stvarno velika čast. Izgurao sam to kako treba i nadam se da sam bio dobar kapetan.
U službenim utakmicama ste na terenu proveli gotovo 1300 minuta, više od 33 u prosjeku, a nerijetko i svih 40. Odakle toliko snage i energije?
– Kada počne utakmica ništa ne osjećam, ni umor ni udarce koje dobijem, jer se jednostavno nekako isključim od toga i samo guram naprijed. Tek dan kasnije me sve živo boli. Dobro smo trenirali tako da se nakupilo dosta snage. Ponekad bi ušao u neke krize, ali to je normalno i prolazno.
Kojim dijelom vlastite igre ste zadovoljni, a na čemu treba još više raditi?
– Dosta sam radio na šutu s poludistance i mislim da sam ga malo popravio, nešto sam i pogodio. No, imam još mnogo mjesta za napredak u šutu, pogotovo s linije slobodnih bacanja. Cijelu sezonu smo kao momčad bili na nekih 60% i to moramo popraviti. To je samo pitanje koncentracije i mirnoće.
Sretni splet okolnosti
Ako se vratimo desetak mjeseci unatrag, koliko ste sada sretni zbog spleta okolnosti kojim ste ostali u Zadru ove sezone, s obzirom da ste prošlo ljeto najavili odlazak?
– To mi je bila najveća pogreška u karijeri. Odigrao sam ne loše regionalnu ligu, porasli su mi apetiti i krenuo sam nešto srljati. Međutim, zahvaljujući ljudima iz kluba, koji su me zvali i htjeli da se vratim, ostao sam u Zadru. Napravio sam glupost što sam toliko odugovlačio, ali hvala Bogu, na kraju je sve dobro ispalo.
Sljedeća sezona?
– Već smo imali neke razgovore. Ljudi u klubu su zadovoljni sa mnom i žele da ostanem. Moja je želja također ostanak u Zadru i nadam se da će tako i biti. Prvo se treba malo odmoriti i zaliječiti neke ozljede, jer je sezona bila zaista naporna. Ljeto će sigurno biti kombinacija odmora i rada, kako bi spreman dočekao sljedeću sezonu.
— cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista