Stanko Medić Bačvarov i Jerko Parić imaju najbolja vina!

U niku uru, a već se bilo uškurilo, zvonija je mobitel:
– Je li kako iđe!?
Tako samo more pitati Ivo Skroče Bikin. I on je to i bija, negdi iz auta na putu iz Italije prema vamo. I još:
– Ajme, da mi je doći bar na kraj!!!
E moj Ivo, nisi doša, a more ti biti ža. Jer jopet je u dvoru Sonje Petrićeve (i Franka i Anđela Petrićevih) bija šušur. Lipo se pojilo, još lipše popilo, lipo tancalo (evala Dikljanke!), a bome i lipo pivalo (evala Crničani!) i lipo zabavilo. Društvo prijatelja Belafuže 11. godinu za redon okupilo je vinogradare i vinare, a njihovi brojni prijatelji dali su spize i pića, vina donili i vinari i sve je letilo na sve strane kad su Belefužete počele na pijatunima nositi srdele, inćune, kruva, pa posli kobasice, mesa svake vrste, pice (pazite na naglasak!!!), pa slatko… Ajme!!!
– Ljudi, na televiziji su rekli da je jučer bija svjetski dan vina. A meni je dan vina – svaki dan!
Onoga ko je to reka nećemo ode izdati. A nego što će ljudi nego smijati se. I divertiti se, kako bi reka naš dobri Vinko Bundilov, Bog mu da duši vičnoga pokoja.
Ove godine bilo je nešto manje vina, ali su, en ti miša, sva bila dobra. To je reka Marijan Tomac, kapo od kušača i ocjenjivača.
– Sigurno su sva vina bolja nego prijašnjih godina. Bistrina i boja su kod svih na visokom stupnju, a ljudima valja poraditi još na aromi i okusu. Kratki savjet, bijela odmah prešati, a crna držati na dropu kraće nego je to ovdje uobičajeno. Tijekom prerade hladiti masulj u godinama kad su temperature preko 30. Kod visokih temperatura vrenje je burno pa nestaju tvari koje vinu daju poseban okus – reka je meštar Tomac.
Ovo što se pročitali da je Tomac reka, reka je vinarima (a naš dobri Đani Veskadijaga nije moga doći jer se oporavlja doma – Đani, ćao! – pa je prvi put izosta) kad je bilo proglašenje. Ali, dobro je to staviti naprid da se vidi, pročita i zapanti. A prije nego je Tomac govorija kad mu je Gordan Kurtović da rič, a Kurtović nikad nije nedoša, i crno i bilo točilo se doli, na stolima. Roštiljari Toni, Rino i Vinko mlađi radili su k’a crnci, a Toni je trča u staru štalu iza kuće još i puže kuvati. E, sad ja znan da ćete se sititi, vi koji pratite iz godine u godinu ovo lipo zbivanje, da je uvik ode rič i o Onoj koja sve zna i sve vidi. Ne bojte se, Ona je jopet povirila jer Ona ne more a de sve ne vidi i sve ne zna. Kurijoža…
– Ma gle ti njih, Belefužete! Španciraju kaj da imaju devetnajst. A ko je meni branija, ali ja nisan tila! – bruntulala je kvarat ure Ona koja sve zna i sve vidi i pošla ća.
Kušači i ocjenjivači napravili su svoje, kaj i Srećko Petrićev u konobi di je dobro rukovodija ićen i pićen, pa zbrojili punte i predali nekomu iz mudroga rukovodstva. Sad je tribalo otpečatiti kuverte i viditi imbroji za naći čije je vino najbolje. To su sve lipo Tomac i Kurtović učinili i vako pročitali.
– Treće misto za crna vina Ivo Šokota. Treće za bila Đenko Šimunov. Drugo za crna Srećko Petrić, a drugo za bila vina Bruno Babin. I sad, za prvo misto kod crnih vina – Stanko Medić! A kod bilih – Jerko Parić!
Odma je Stanko Bačvarov trča doma doniti pet litar jer po propozicijama triba provjeriti je li to to. I nego što je nego to bilo (ne vino bilo) to!
– Ja ti se vinon bavin oko 30 godina, a malo ozbiljnije, ajmo reći, petnajst. Ovo crno složija san od 80 posto caberneta i ostalo male sitne plavine. Neko je rekao da je tribalo još staviti i merlota, a to ću provati dogodine. Eli da je dobro? – pita Stanko Bačvarov.
Je, otac mu je bija bačvar, čuveni Šime iz Kožina što se u niko doba nastanija u Belafuži pa pravija i popravlja bačve čega se još malo ko sića. A dobar je Stanko, dobar.
– Ja san prije osam godina dobija treću nagradu pa mi je to bilo, ajmo reći, poticaj. I tako, evo dogura san do prve – zadovoljan je Stanko dok natače onima koji oće provjeriti kakvo mu je vino.
A Jerko Parić opravdano nije doša, mora je ići na niki pir (i Luka isto) pa se malo progledalo kroz prste, ali doniće Jerko onih svojih pet litar, neće faliti. Nego, ove godine nije bilo Nenada Petrića, predsjednika društva. Iša je na izlet u Češku (Ahoj!, Peki…) pa je sve njegove funkcije i odgovornost preuzeja Jadran Srdelić Boćo, predsjednik Nadzornog odbora.
– Ta tvoja ruka mala… ! – piva je Boćo kad je vidija kako Belefužete lipo letu okolo i nosu pijatune.
Boćo je bija zadužen i za prodati majice, a u nika doba, puno posli nego je mobitelon zva Ivo Bikin, s Boćon smo lipo pošli u Sanremo. E, uzeja je na repertoar stare pisme iz Sanrema. I kad smo mislili da ćemo doma, jopet mu vrag nije da mira. Kako je on i poznati glumac, izveja je dva – tri škerca i toliko smo se smijali da smo se skoro popišali u gaće. E Boćo, Boćo, što bi mi da tebe nema… Samo, ne znan je li Ona koja sve vidi i koja sve zna čula Boćine riči u tima škercima. Biće da nije – a da je bilo bi ćakule, ne boj se – jer Ona je išla leći rano, nismo je vidili da se u škure ure mota okolo Sonjina dvora…

Bila vina

Joso Ćelić, Klaudio Šimunov, Marijan Zurak, Ante Perić, Đenko Šimunov, Dušan Pantalon, Jerko Parić, Aldo Aras Gazić, Nikola Mašić, Srećko Petrić, Vinko Pavlović, Goran Lovrić, Ante Pešut, Ivo Šokota, Slavko Petrić, Bruno Babin, Mario Šimunov Mašo, Mile Šimunov

Crna vina

Aldo Aras Gazić, Klaudio Šimunov, Pjero Petrić, Srećko Petrić, Ante Pešut, Davor Magaš, Đenko Šimunov, Bruno Babin, Nikola Mašić, Joso Ćelić, Branko Gvardijan, Stanko Medić, Ivo Šokota, Goran Lovrić

Kušači i ocjenjivači

Marijan Tomac, Nediljko Jusup, Josip Ražov, Drago Raspović, Zoran Pantalon.