Enzo Sovitti (2)

Ranih 60-ih dolazi do velike promjene u sportu, naime, počinje vrijeme novca, pa tako i vrijeme sportaša lova-ra. Ali, novca nema za svih, samo za odabrane – reprezentativce i one koji su blizu tom dresu. Mislim  da upravo tu dolazi do podjele među igračima, jer reprezentativci dobijaju status i sve što uz to ide, a ostali će i dalje igrati za ljubav i entuzijazam, tapšanje po ramenu, te za čaj poslije treninga. Dolazi do prvih kupovina velikih i bogatijih ili pokušaja kupovine najboljih igrača iz drugih  sredina. Već sam napisao da je prvi igrač koji je otišao u C. Zvezdu bio  Tullio Rochlitzer (1947. proglašen najboljim igračem u bivšoj Jugoslaviji),  a drugi je bio Marko Ostarčević. Upravo Marko će mi u našim razgovorima reći kako je dobro prošao za godinu i pol provedenu u Beogradu i C.  Zvezdi.

Zvezda želi Pina
Ali Zvezda ne želi stati i hoće najboljeg! Hoće velemajstora Pina Gjergju! Pino prihvaća poziv, odlazi u Beograd, trenira i igra prijateljske utakmice i, naravno, oduševljava svojim majstorijama beogradsku publiku.  Ali…ne dopušta Enzo! Ne želi se, ni pod koju cijenu odreći najboljeg  igrača i Zadar mu ne želi dati ispisnicu, bez koje nema ni registracije. Jesu li Enzo i predsjednik kluba Jere Troskot na taj način štitili interese KK  Zadra? Naravno da jesu, moj je odgovor, i Pino se vraća u Zadar.
Hoće li upravo to biti razlog prekida velike "ljubavi" i prijateljstva između Pina i Enza? Iz mog kasnijeg iskustva, mogu reći da hoće. Pino će  to pamtiti i neće zaboraviti.
Nakon osvojenog prvenstva  1965., Pino želi u Italiju, gdje bi dolarskim  ugovorom mogao naplatiti svoje vještine, ali, opet ne prolazi. Ne dobija  dozvolu od KSJ (Košarkaški Savez Jugoslavije), gdje vrijedi pravilo da  igrači ne mogu u inozemstvo prije 28. godine, ako je to interes reprezentacije ni prije 30. Pino "gubi" ugovor, vraća se u Zadar.
Je li u tom neodobravanju od strane KSJ, opet svoje prste imao Enzo?  Jer Enzo je jak i ima utjecaja u košarkaškim forumima u Zadru, Zagrebu i  Beogradu. Hoće li to biti okidač da se krene u smjenu Enza? Vjerojatno.
Kao prvak, Zadar će nastaviti sezonu jesen/zima u Kupu europskih prvaka  (neće čekati proljeće  '66. i ligu koja se igra od travnja do rujna). Zanimljivost vezana za taj Kup prvaka je nešto što se u Zadru malo zna, ili  ne zna uopće.
Kao vojnici, za Zadar potpisuju pristupnicu čuveni Radivoje Korać i  centar Trajko Rajković, reprezentativci Jugoslavije (koji bi željeli kroz Kup  prvaka igrati, a ne prekidati karijeru vojskom). Zadar to treba dogovoriti  sa vojnim vlastima, a može jer ima jak kadar u klubu. Međutim, kancelarija KSJ "zaboravlja" na vrijeme poslati papire FIBA-i, i to, nažalost, propada.

Enzove posljednje utakmice
Prvu utakmicu u Kupu prvaka, Zadar igra protiv Dinama iz Bukurešta,  te ju gubi rezultatom 92:78. Dakle, minus 14 i potrebna je pobjeda od 15  razlike u revanšu. Zadar pobjeđuje 70:56, istom razlikom, nema produžetaka. Igra se nova, treća utakmica (dva boda se dobijaju na bolju  međusobnu koš razliku, ako je ista, igra se treća – tadašnja pravila FIBA- e). Treću utakmicu, Zadar dobija 65:59 i ulazi među osam najboljih u Europi. Dvije grupe po četiri, a Zadar je u grupi sa moskovskim CSKA-om,  Červeno Znamje iz Sofije te AEK-om iz Atene.
U međuvremenu, Enzo Sovitti dobija Nagradu Grada Zadra, te "Majsku nagradu" – najveće priznanje za rad u sportu u SR Hrvatskoj.

Polufinalna serija
Zadar – AEK 69:71 (Ž. Troskot 22, P. Jelić 13, K. Ćosić 10, B. Marcelić 10),  a u momčadi nema Pina!! Koji su razlozi? Je li krenula akcija smjenjivanja  Enza? Revanš u Ateni, pred 30 tisuća gledatelja, AEK pobjeđuje 76:71 (P.  Jelić 18, B. Marcelić 15, Pino 11 koševa). Dakle, Pino igra, ali Zadar gubi  jer suci, u drugom poluvremenu, izbacuju prvu petorku Zadra.
Zadar – Červeno Zamje 79:53. Plus 26 i Zadar je gotovo siguran za dva  boda, ali u Sofiji je 84:58, bilo je svega i svačega na toj utakmici, publika,  zapisnički stol, suci… te vodstvo Zadra razmišlja o neigranju treće utakmice. Ipak igraju i gube 80:73.
CSKA – Zadar, u Moskvi, težak poraz Zadra, 79:49. U revanšu Zadar –  CSKA 84:87 (Troskot 23, Ostarčević 15, Ćosić 14, B. Marcelić 12, Gjergja  1?)
Zadar ispada iz daljneg natjecanja, to je kraj igre u Kupu prvaka i to je  posljednja utakmica Enza Sovittija, a Zadar je završio među najboljih  osam u Europi.
Što će se točno dogoditi između kraja Kupa prvaka i početka nove lige?   Zbog čega će Enzo morati napustiti klub?
Je li jak pritisak na klub, od strane Pina, bio dovoljan? Mislim da nije.  Trebalo je još nešto jače, jer znamo da u to vijeme Partija odlučuje o svemu, a u klubu su bili sekretar Komiteta, Državni tužitelj i predsjednik Saveza boraca. Najjači u Gradu.

 Slomljeno zadarsko srce neće izdržati
Da li je okidač s te strane bio trenutak, kada temperamentni Enzo, u  verbalnom duelu s jednim članom Uprave, prekoračuje granice i udara  ga?! Je li posljednji okidač bila Zadrankina samoposluga na Puntamici  gdje je Enzo bio šef?!
Mislim da jest. Jer Enzo je bio član Partije SKJ, pa mora bit partijski  kažnjen.
Da li sada, prije spomenuti trojac, koristi nezadovoljstvo najboljeg  igrača Pina, dozvoljava mu da pokrene peticiju sa potpisima igrača za  smjenu Enza, te peticiju vješto koristi pred javnošću i uručuje otkaz Enzu Sovittiju (svi igrači nisu potpisali peticiju)? Vrlo vjerojatno.
"Vlast" u klubu kao predsjednik, učvrstit će Branko Periša i na toj će  funkciji ostati do 1990., a Pino šef parketa i svlačionice moći će raditi sve  što misli da je "u interesu zadarske košarke" i biti zaštićen do boli.
Enzu će srce biti slomljeno, shvaća da je pogriješio, ali kakvu cijenu  mora platiti.
Godine 1967., odlazi za trenera u Split. Zovu ga jer žele šampionsku  momčad i da im Enzo, sa svojim iskustvom iz Zadra u tome pomogne. To  će se i dogoditi 1971. g. kada će Jugoplastika postati prvak, ali Enzo to na  veliku žalost neće dočekati. Na utakmici Jugoplastika – Olimpija 1969. g.,  doživjet će jak srčani udar i slomljeno zadarsko srce, neće izdržati… Enzo  će preminuti u svojoj 43. godini!
Kako su se osjećali njegovi najdraži, otac Renato, majka, njegove sestre, supruga Nora, sin Elvis, posebno njegova 14-godišnja princeza, Doris, s kojom sam puno pričao o tome, ali više nemamo mjesta, moram  zatvoriti priču o velikoj legendi zadarske košarke, Enzu Sovittiju.
Još jednom, Enzo, hvala ti u ime svih sljedećih generacija košarkaša  Zadra, na svemu što si dao košarci, KK Zadru i gradu Zadru.
Sljedeći nastavak: Velimir Čubrić Vele i Franko Jurišić Zuba.