MARKO POPOVIĆ Kraj je bio impresivan, baš kao i početak i sredina

Kakva je to bila karijera. A tek kakav kraj. Za svoju Fuenlabradu pogodio je tricu s deset metara. Za pobjedu. Na taj način je završio  karijeru. Marko Popović. Zadarski košarkaš. Jedan od najboljih u povijesti. Svakako.
– Na najbolji mogući način sam završio karijeru – rekao je Popović nakon utakmice.
A u toj zadnjoj utakmici, cijela dvorana je imala poster s njegovom  fotografijom, a svi suigrači dres s prezimenom Popović. Nakon utakmice bio je na njihovim rukama. Suze se nisu mogle sakriti. Na žalost  Popović je otišao iz Zadra u ljeto 2003. godine. Više se nije vratio u svoj  Zadar. Mnogi su ga čekali, neki mu i zamjerili, ali nije bilo smisla. I  sam je to priznao.
– Nema smisla dolaziti u ekipu koja se bori za ostanak u ABA ligi – iskreno je govorio "Pop". U Zadru je bio preko ljeta. Jedan je od onih rijetkih koji su trenirali kada je bilo vruće. Ili na Višnjiku, ili na Ugljanu.
– Volim biti na Ugljanu u miru s obitelji. Kupamo se, ribarimo, treniramo. U gradu je teže, mnogo više gužve. Treninzi su teži, jer je u dvorani  toplije. No, što su treninzi teži, to su bolji.
Karijera je bila odlična. Prošao je osam klubova, pet zemalja i stigao  do 17 trofeja. Za Zadar je debitirao 1999. godine. I zaradio nam tri trofeja, regionalnu (ABA) ligu 2000. godine te Kup Krešimira Ćosića 2000.  i 2003. Nakon toga nanizao je titule i pojedinačnih nagrada, uz to što  je bio i MVP final foura regionalne lige, posebno valja istaknuti i da je  s Uniksom iz Kazana osvojio Europski kup, a bio je i MVP final foura.  Od 2015. do 2019. nastupao je za Fuenlabradu.
– Odlično mi je u Fuenlabradi. U klubu drže do mene. Cijene me. I osjećaj je obostran. Postoji uzajamni respekt. A to se posebno traži u ovoj  vrsti posla.
Zadranin je već nekoliko puta istaknuo da je ponosan na sve učinjeno, ali…
– Karijera kakvu ne bih mijenjao i na koju sam ponosan jer sam sve napravio svojim radom. Bilo je uspona i padova, ali trudiš se uvijek sjećati  onih lijepih stvari. One ružne pokušavaš zaboraviti. Što se tiče klupske  karijere sam zaista zadovoljan. Na žalost jedino nastupi s reprezentacijom ostavljaju žal. Nekoliko smo puta bili nadomak polufinala. Zaista  smo bili tu. I nismo uspjeli. Bilo je mnogo tuge, gorčine. Uvijek sam  maksimalno u reprezentaciju odlazio s maksimalnim entuzijazmom, a  vraćao se s gorčinom. Ponekad se nisam niti vraćao nakon reprezentacije kući, jer mi je prebolno bilo slušati i priče o reprezentaciji. Tada sam,  iako sam imao nekoliko dana slobodno, odlazio u klub i tamo se odmarao.
I za kraj…
– Ne žalim za ničim. Pa čak niti za odlaskom u Cibonu jer me to učinilo  jačim, kako i odlaskom u Valenciju, što me također učinilo jačim. Jedino  moram priznati da mi je krivo nakon sezone sa Zadrom, što nisam  izašao na NBA draft gdje bi me vjerojatno uzeli u drugom krugu. Ali  odluka je bila da odigram sezonu u Valenciji pa da probam se izboriti za  prvi krug. Ipak, nakon toga su stvari otišle u drugom smjeru.

Reprezentacija
Mladi
EP U-16 1997.(8. mjesto)
EP U-18 2000.(drugo mjesto), najbolji asistent turnira
EP U-20 2002.(8. mjesto), najbolji strijelac i asistent prvenstva
Seniori
Eurobasket 2003.11. mjesto
Eurobasket 2005.7. mjesto
Eurobasket 2007.6. mjesto
Olimpijske igre 2008. 6. mjesto
Eurobasket 2009.6. mjesto
Svjetsko prvenstvo 2010.14. mjesto
Eurobasket 2011.13. mjesto
Eurobasket 2017.10. mjesto

Marko Popović
8
klubova
5
zemalja
17
trofeja
123
utakmice u Euroligi za Zadar, Cibonu, Valenciju, Efes i  Žalgiris
85
utakmica u Eurokupu za Zadar, Uniks, Himki i  Fuenlabradu
2773
poena u europskim natjecanjima (prosjek 13,1)
159
nastupa za reprezentaciju Hrvatske (treći svih vremena)
1524
poena u dresu seniorske reprezentacije (peti svih  vremena)

Karijera ukratko
Debitirao za prvu momčad Zadra 1999.
Sa Zadrom osvojio ABA ligu (MVP final foura) i Kup Krešimira Ćosića 2000. i  2003. (MVP final foura)
U ljeto 2003. potpisao za Valenciju
U veljači 2004. posuđen Ciboni s kojom je iste godine postao prvak Hrvatske
Sezonu 2005./06. odigrao za Efes i osvojio Kup Turske
Igrao za Žalgiris od 2006.- do 2008 te od 2011. do 2013. godine
Osvojio četiri titule prvaka Litve, tri Kupa i dva trofeja pobjednika Baltičke lige
U Uniksu iz Kazana igrao od 2008. do 2011. i osvojio Kup Rusije 2009. te Europski kup (MVP final foura)
Igrao za Himki od 2013. do 2015. i osvojio Eurokup 2015.
Od 2015. do 2019.
Igrao za Fuenlabradu