Četvrtak, 25. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Ako Zadar složi kvalitetnu momčad mogao bih se vratiti

Autor: Matej Lordanić

27.06.2010. 22:00
Ako Zadar složi kvalitetnu  momčad mogao bih se vratiti

Foto: Sebastian GOVORČIN



Vjerujem da će Jusup sklopiti kvalitetnu momčad. To bi bio veliki motiv za povratak, ne samo meni, nego i drugima poput Šime Špralje, Jakova Vladovića, Branimira Longina, Tonija Dijana i mnogih drugih Zadrana koji igraju u raznim europskim klubovima
Nekadašnji kapetan Zadra Hrvoje Perinčić gotovo se udomaćio u Francuskoj budući da je tamo proveo pet sezona, a posljednje tri je branio boje Hyeres-Toulona. Toulon je grad smješten na Azurnoj obali, a broji oko 170 tisuća stanovnika. No, unatoč tome što živi gotovo na plaži u jednom od najljepših dijelova Francuske, Perinčić ističe kako mu je najljepše ipak u svom Zadru. Popularni Hege trenutačno je na odmoru od naporne sezone koja za njegov Hyeres-Toulon nije bila uspješna jer je okončana na 11. mjestu.
– Trenutačna situacija mi je fantastična, nikad bolja. Već sam tri tjedna na odmoru i uživam. Upravo su me napale momačke večeri i vjenčanja, tako da uživam u domaćoj spizi i ne mogu se ni na što požaliti. U Zadru mi je uvijek lijepo, tim više što uživam u pasivnom odmoru. Jedine aktivnosti su mi za sada vožnja bicikla i tenis. Kada god sam kući nastojim se posvetiti obitelji i prijateljima – za početak će Hrvoje.
Tri sezone u Toulonu su iza Hrvoja i mlađi od braće Perinčić je za sada slobodan igrač, bez ugovora.
– Ugovor s Toulonom mi je istekao i sada smo u pregovorima. Nude mi ugovor na još dvije sezone, međutim, tri godine sam tamo i došlo je do zasićenja. Izgubio sam motivaciju i možda bih trebao potražiti nove izazove. Doduše, moram priznati da mi je u Toulonu bilo odlično. Azurna obala je prekrasna. Nikome ne mogu ništa zamjeriti. Trener je bio odličan, isto kao i momčad, ali nakon tri godine u Toulonu razmišljam o promjeni.
Cibona kvalitetnija
Hrvoje nije otpisao mogućnost povratka u Zadar. Naravno, ako ga klub želi.
– Povratak u Zadar nije nemoguć, tim više što je Danijel Jusup trener. Pitanje je kakva će biti momčad, ali ni ostali detalji nisu zanemarivi. Vjerujem da će Jusup sklopiti kvalitetnu momčad. To bi bio veliki motiv za povratak, ne samo meni, nego i drugima poput Šime Špralje, Jakova Vladovića, Branimira Longina, Tonija Dijana i mnogih drugih Zadrana koji igraju u raznim europskim klubovima. Jusup nam je svima puno pomogao. Ako mi možemo pomoći njemu ili Zadru kao klubu, zašto ne? Naravno, uz realne uvjete koje u ovome trenutku Zadar može ispuniti. Protekle sezone je bilo puno problema u Zadru, ne samo financijskih.
Ipak, unatoč svim problemima Zadar je u finalu imao 2-0 protiv Cibone. No, Perasovićeva je momčad bila prva u povijesti koja je uspjela preokrenuti toliki zaostatak te na taj način osvojiti titulu prvaka.
– Gledao sam sve utakmice, kako polufinalne, tako i finalne. Čak sam išao u Zagreb na petu odlučujuću utakmicu. Nije mi bilo teško ići u Zagreb jer sam žarko želio svjedočiti osvajanju naslova. Zadar je imao veliku prigodu, svi su vjerovali u osvajanje naslova prvaka. Nakon dugo vremena svi su kao jedno disali za klub. Atmosfera je bila jako ugodna. Cibona je jako kvalitetna momčad s nekoliko izvanserijskih igrača, a posebno se isticao Marko Tomas. Bili su kvalitetniji, a Zadru treba čestitati zbog vodstva od 2-0 i prigode koju su izborili. Izgubili su majstoricu, ali treba gledati naprijed.
Kako opisati tri sezone u Toulonu? Klub je samo prve sezone izborio nastup u doigravanju, posljednje dvije ste ostali bez doigravanja?
– Nakon svake sezone podvučem crtu i sagledam što je učinjeno dobro, a što nije. Nakon ove tri sezone ne mogu ni za čim žaliti. Da imam mogućnost nešto promijeniti, ne bih ništa mijenjao. Zaista sam uživao. Ljudi u klubu su bili izuzetno korektni. Prve dvije sezone sam igrao jako kvalitetno, čemu je pridonijelo onih nekoliko mjeseci u dresu Zadra kada sam se oporavio i vratio nakon ozljede. Posljednja sezona, koju smo završili na 11. mjestu, je ipak bila nešto slabija. Ljudima iz kluba je cilj bio ostati u ligi, a ja nakon tri sezone u Toulonu ipak imam nešto veće ambicije. Osim toga, imam 32 godine i lagano mogu početi razmišljati o završetku karijere. Stoga bih za kraj želio učiniti nešto što će se pamtiti, poput osvajanja PH ili nečega sličnoga.
Toulonu teško kod kuće
Kao najveći problem u posljednjoj sezoni Perinčić je označio učestale poraze na domaćem parketu.
– Kod kuće smo izgubili čak pet utakmica. To me jako pogodilo. Da smo izgubili jednu ili dvije manje, sigurno bismo se plasirali u doigravanje i sve bi bilo drugačije. Paradoks je što smo više utakmica pobijedili u gostima nego kod kuće. Vani je sve drugačije nego u Zadru. Svi znaju da je u Zadru jako teško izgubiti domaću utakmicu, dok u inozemstvu vlada strogi profesionalizam i igračima je gotovo svejedno igraju li kod kuće ili u gostima Ipak, u Toulonu su zadovoljni.
– Ljudi iz kluba su zadovoljni 11. mjestom, a ja nisam zadovoljan. Cilj mi je bio nešto više, mogli smo puno bolje. Imali smo bolju momčad nego što sugeriraju ostvareni rezultati. Možda je i to razlog zasićenja. Puno je bilo Amerikanaca, kako u našoj momčadi, tako i u cijeloj ligi. Kod njih vlada strogi profesionalizam, iako su korektni u svakom slučaju. Oni odrade ono za što su plaćeni i vrate se u domovinu. No, kada podvučem crtu nakon tri sezone u Toulonu, mogu biti zadovoljan. Ništa ne bih mijenjao.
Ima (li) motivacije
S 32 godine na leđima Hrvoje je počeo razmišljati o završetku karijere.
– Bliži mi se kraj ozbiljne košarkaške karijere. Planiram igrati još jednu sezonu ili najviše dvije, a nakon toga košarci reći zbogom. Današnji mladi igrači su izuzetno spremni, a da bi bili spremni, moraju trenirati. A za treniranje je osnovni preduvjet psihička i fizička spremnost te motivacija. Motivacija je nužna za svakodnevno treniranje i dokazivanje iznova, iz dana u dan. Na sreću, posljednje tri sezone nisam imao problema s ozljedama, a uz to nam je i trener išao na ruku i maksimalno nas štedio, naravno, koliko je to bilo moguće. Nisam igrao loše, na trenutke sam čak bio dobar. Razgovarao sam s agentom i imam nekoliko opcija, ali nijedna od njih me ne motivira toliko da bih odmah potpisao. Imam još vremena za razmišljanje.
Rekli ste da postoji ideja o povratku u Zadar.
– Ta opcija je moguća samo u slučaju kada bi se stvorila kvalitetna momčad. To bi za mene bio izuzetno veliki motiv nakon onih nekoliko mjeseci koje sam proveo u Zadrovom dresu kada sam se vraćao nakon ozljede. To bi mi bio posljednji pokušaj osvajanja PH. Zaista bih volio igrati s ljudima koje poznajem i kojima vjerujem. No, sve je još jako daleko od realizacije. Nemam što skrivati, još nisu počeli nikakvi razgovori niti pregovori. Ponekad se čujem s trenerom Jusupom. Vjerujem da može stvoriti dobru momčad i želim mu u tome svu sreću. Voljan sam pomoći ako mogu.
Nastavio je Hrvoje uspoređivati igranje kod kuće i u inozemstvu, pritom posebno istaknuvši strogi profesionalizam koji vlada u inozemnim klubovima.
– U inozemstvu ste plaćeni svakog 1. u mjesecu i vaša je obveza trenirati i igrati najbolje što možete. Također, puno je drugačije što se tiče poraza koji se ne shvaćaju toliko dramatično, ali ni nakon velikih pobjeda ne vlada tolika euforija. Kada govorimo o Zadru, unatoč svim financijskim problemima, igrači su igrali odlično u polufinalu i prve dvije finalne utakmice. Uopće nisu spominjali plaće. Na tome im treba skinuti kapu. Jako je teško trenirati dva puta dnevno i igrati utakmice, pritom dajući sve od sebe, a sve to bez plaće. Za to je potrebna izuzetna psihička snaga. Pritom i trener ima određenih problema jer je teško držati momčad bez primljene plaće na okupu. Na primjer, u Francuskoj nitko ne želi trenirati ako plaća kasni dva dana. A u Zadru bi bilo nemoguće objasniti ljudima da ne želite igrati pred punom dvoranom jer vam plaća kasni. U inozemstvu je puno veća razina profesionalizma, ali sve nas Zadrane rasute po Europi srce vuče kući.
NLB nakon Italije i Španjolske
Upravo je nostalgija jedan od problema s kojim se bore domaći igrači na privremenom radu u Europi.
– Iskreno, jedva sam čekao da moje obveze u Francuskoj završe kako bih se mogao vratiti u Zadar. No, nostalgija nije prisutna samo kod mene, već i kod Marka Popovića, Marka Banića, Jakova Vladovića i ostalih s kojima pričam na tu temu. S tim se muči čak i Toni Dijan koji je u Zagrebu te Šime Špralja i Branimir Longin koji igraju u Širokom. Svi mi koji živimo i koji smo odrasli u Zadru jedva se čekamo vratiti kući. Azurna obala je prekrasna, ali Zadar je Zadar.
Kvalitetu NLB lige Perinčić uspoređuje s najjačim ligama u Europi.
– Regionalna NLB liga je odlična, svakako jedna od kvalitetnijih u Europi nakon španjolske i talijanske. Pratio sam veliki broj utakmica NLB lige preko satelita i interneta i jako sam zadovoljan. Igra se čvrsto i vrlo kvalitetno, a jako mi je drago što liga vrvi mnoštvom mladih igrača. No, ima još puno prostora za napredak. Za mlade igrače je velika razlika u igrati u Hrvatskoj ligi ili u regionalnoj protiv Partizana, Zvezde, Cibone, Union Olimpije i ostalih. Mladi igrači mogu strašno ojačati kroz teška gostovanja kojih u NLB ligi ne manjka. S druge strane, u Francuskoj se igra puno brže, agresivnije i atraktivnije jer su igrači fizički moćniji. U Francuskoj ima mnoštvo Amerikanaca i više pažnje se polaže na brzu, tranzicijsku košarku.
Joki treba vjerovati
Za otprilike dva mjeseca počinje košarkaško SP u Turskoj, ujedno i prvo SP za Hrvatsku nakon čak 16 godina.
– Ponovno počinjemo ispočetka. Momčad je nova, kao i izbornik Josip Vranković. Moramo vjerovati Joki i momčadi. Želim im svu sreću. Utakmica protiv SAD-a će biti najlakša jer nije realno očekivati pobjedu protiv njih. No, ostale momčadi su kvalitetne i neće biti lako našim košarkašima.
Perinčić je 2003. bio u sastavu Hrvatske reprezentacije koja je nastupala na EP-u u Švedskoj.
– Prije toga prvenstva sam imao osobnu tragediju, ali o tome ne bih. Nisam uopće bio spreman, iako sam prošao pripreme. Možda bi bilo poštenije da sam ostao kući iz osobnih razloga. Neven Spahija mi je ukazao povjerenje i mogu reći da je riječ o vrhunskom stručnjaku. Žao mi je što nisam ništa osvojio s reprezentacijom, ali kada bih dobio zlatnu ribicu koja bi mi ispunila jednu želju, ne bih zaželio osvajanje nečega s reprezentacijom, već Prvenstvo Hrvatske.


Tenis sa Zebićem


Hrvoje slobodno vrijeme krati igranjem tenisa, a protivnik mu je Dalibor Zebić, trener nogometaša Zadra.
– Zebić i ja igramo tenis, za sada je malo bolji od mene, ali i to će se uskoro promijeniti. S njim najviše volim igrati jer se on često zna iživcirati što daje dodatnu draž našim dvobojima. Čuo sam da tenis igra i Marko Banić, ali još nismo ukrstili rekete. Rado bih odigrao s njim. On je borac, bio bi to vrlo zanimljiv meč. Ako je dobar u tenisu kao u košarci, neće mi biti lako.




Još sezonu ili dvije


– Ako dobijem dobru ponudu koja bi u meni probudila motivaciju, igrao bih još jednu ili maksimalno dvije sezone. Ne zato što ne mogu ili ne želim, nego zbog zdravlja. Sportaši se danas troše do krajnjih granica. Da biste igrali na visokoj razini, morate se maksimalno trošiti na svakom treningu i utakmici. A kada je tako, ne čudi što se često događaju ozljede uslijed umora i zamora materijala. Stoga sam rekao, prestat ću dok je vrijeme. Obožavam igrati tenis i baviti se sportom izvan košarke. Jednoga dana kada se ostavim košarke volio bih uživati u sportu bez ikakvih posljedica. Stoga, još sezonu ili dvije najviše, to sam svima najavio. A ako ne bude zanimljive ponude već ovoga ljeta, neću više igrati. Kada pogledam svoju karijeru, bilo je mnogo toga uspješnoga, osvojenih trofeja i medalja i zbog toga mi ne bi bilo žao ni da ovoga ljeta završim karijeru.


Nedostaje samo jedno – titula sa Zadrom


– Puno puta sam to rekao, samo mi titula prvaka nedostaje, to mi je neostvarena želja. Kad-tad moram osvojiti naslov prvaka, a manje je bitno hoće li to biti u ulozi igrača, trenera ili klupskog djelatnika. Odmah bih mijenjao naslov prvaka NLB lige, osvojeno Prvenstvo Francuske i sve ostalo za naslov prvaka Hrvatske. Velika mi je želja to doživjeti jer je Zadar grad košarke i svi dišu za finale i osvajanje naslova. Bez obzira što PH ne donosi mnogo toga u smislu plasmana u Euroligu, titula prvaka je za svih nas veliki ponos i čast. Slavlje zbog osvojenog PH se ne može opisati riječima niti usporediti s Kupom Krešimira Ćosića ili NLB ligom. Osvajanje NLB lige je neponovljiv osjećaj, ali bio sam na tribinama Jazina kada je osvojeno PH. Taj doživljaj je neopisiv. U smiraju karijere jedino što želim osvojiti je PH. Neostvarena želja mi nije Euroliga ili slična natjecanja o kojima sanjaju današnji košarkaši, već PH. Ako ga ne osvojim, bit će to veliki minus u mojoj karijeri.


 


Dolazak Jusupa je velika stvar


Perinčić nije štedio riječi hvale za Danijela Jusupa.
– Dolazak Danijela Jusupa je velika stvar za Zadar. Sjećam se načina na koji Jusup radi kada je mene trenirao. On samo može pomoći mladima, iako čujem komentare da mladi igrači u finalu nisu igrali. Zadar nikome ne prašta. Mladi igrač se mora kroz sezonu putem treninga afirmirati i dokazati. A onda ukazanu priliku treba iskoristiti. I ja sam prošao taj put, na početku sam igrao malo ili nimalo i na sve načine se pokušao dokazati. No, mladi igrači moraju shvatiti da im pritisak koji vlada nad košarkašima u Zadru može samo pomoći. Tko preživi pritisak u Zadru, u inozemstvu može igrati bez problema. Mladi kroz sazrijevanje u Zadru izuzetno psihički očvrsnu, što je jako važno za današnji sport. Uvijek ću se sjetiti Jazina koje su bile posebne upravo zbog toga pritiska. Dvorana Krešimira Ćosića je puno veća, ljepša i udobnija, ali mi koji smo redovito igrali u Jazinama smo stekli izuzetnu mentalnu čvrstoću. Tko je barem jednom igrao protiv Cibone u Jazinama, zna o čemu govorim. Onima koji to nisu iskusili svakako može biti žao.


Brat Ivan bit će trener


Neizostavno pitanje u razgovoru s Hrvojem je njegov brat Ivan.
– Ivan trenutačno živi u Zagrebu, ali ne znam točno što je s njim. Ni on nema ugovor kao ni ja, ali svakako želi nastaviti igrati. On možda ima više toga pokazati nego ja. Volio bih da on zaigra negdje još jednu sezonu. Nakon igračke karijere, on će vjerojatno raditi kao trener ili pomoćni trener. Ivan je cijeli u košarci i jako je voli. On je puno staloženiji od mene i zbog toga njega vidim u trenerskim vodama, a sebe ne. Mogao bih se zamisliti kao trenera mlađih uzrasta, volio bih raditi s djecom. Štoviše, bilo bi šteta kada ne bih prenio stečeno znanje na mlađe naraštaje, primjerice u školi košarke. Treniranje seniora me za sada ne zanima, ali tko zna što će biti u budućnosti.