Podučavao generacije, a i sam još voli učiti

Djelatnik ove škole postao sam 1974. godine i otada sam stalno ovdje. Škola je mijenjala nazive, programe i učenike, ali ja sam ostao sve do mirovine i nikada mi nije bilo žao, kaže profesor Markulin dodajući da je uvijek predavao strojarske predmete

U Strukovnoj školi Vice Vlatkovića jučer je održana podjela svjedodžbi za učenike završnih razreda, a za profesora Josipa Markulina, razrednika 3. razreda smjera automehatroničar, to je bila prigoda da se oprosti od svojih učenika i škole, jer odlazi u zasluženu mirovinu. Nakon 39 godina radnog vijeka, Josip Markulin provodit će više vremena sa svojom obitelji u Preku i posvetiti se nekim drugim poslovima i hobijima. Ipak, kako kaže, rad s učenicima će mu nedostajati jer je bio važan dio njegove svakodnevice i nešto u što je uložio puno strpljenja i ljubavi.
– Djelatnik ove škole postao sam 1. studenoga 1974. godine i otada sam stalno ovdje. Škola je mijenjala nazive, programe i učenike, ali ja sam ostao sve do mirovine i nikada mi nije bilo žao. Prije Zadra, neko sam vrijeme radio u Delnicama, a potom i u Gračacu, ali sve to vrijeme pokušavao sam se vratiti u Zadar, kaže profesor Markulin dodajući da je uvijek predavao strojarske predmete.
– Zadnjih desetak godina sam u automehanici, odnosno automehatronici, jer se i samo to zanimanje promijenilo i tehnički unaprijedilo. Naime, autoelektrika se spojila s automehanikom te smo zbog toga prvi i pokrenuli odjel automehatronike u Hrvatskoj, koji se sada uvodi u gotovo sve tehničke škole, kaže Josip Markulin i dodaje kako je uvijek volio nove izazove u nastavnom programu, a najveće mu je zadovoljstvo bilo prenijeti nova saznanja na učenike. Kaže, iako je podučavao generacije djece, i sam još uvijek voli učiti.
–  Nitko od nas ne zna što će se sutra dogoditi, što će se novo izumiti, a u ovoj struci čovjek se jednostavno treba znati nositi s tim i prihvaćati inovacije. Učenike nikada nisam doživljavao kao nečiju “tuđu” djecu. Učenik na početku školovanja ima veliko povjerenje u nastavnika i zato nastavnik treba održati to povjerenje, ali je i učenik na određeni način odgovoran da se to povjerenje održi od prvog do zadnjeg dana njegova školovanja. Nedostajat će mi ovaj posao, škola, moje kolege, ali najviše moji učenici, rekao je na kraju profesor Markulin.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU