Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Ispred stare škole oživjele uspomene

28.06.2021. 08:15


Ispred stare Tehničke škole okupila se generacija maturanata iz 1969. godine, smjera elektrotehničara slabe struje. S osmijesima na licima prisjećali su se učeničkih dana i sa sjetom u očima promatrali staru i oronulu školsku zgradu. Na okupljane su došli: Ivica Valčić, Mirko Brodarić, Nedjeljka Lambaša, Zdravko Ražov, Zlatica Marić, Zlatan Avramović i Branko Skoblar.
O učeničkim danima i sjećanjima razgovarali smo s Mirkom Brodarićem, kojeg školske kolege zovu »enciklopedijom razreda«.
– Onaj tko može doći na naša druženja, uvijek se odazove pozivu. Okupiti ćemo se i na večeri u konobi Dalmacija, počeo je priču Brodarić i kazao kako je u prvome razredu bilo 39 učenika. U drugom je razredu bilo 34 učenika, u trećem 32, te na kraju u njihovom četvrtom 28. Od tih 28, trinaest inženjera.


Anegdote, prijateljstva, ljubavi
Brodarića smo zamolili da se prisjeti školskih dana. Kazao je kako su bili složan i druželjubiv razred, što potvrđuju i 52 godine nakon mature, u kojima se i dalje okupljaju.
– Naš je razred bio prvi lijevo. Budućnost je tada bila ogromna. U svijetu se tehnologija naglo razvijala, što je za nas, koji smo živjeli u bivšoj Jugoslaviji, bilo posebno zanimljivo. Bili smo odlična ekipa i puno smo se družili. Bilo je tu dobrih prijateljstava, ali i ljubavi, priča Brodarić sjetivši se i jedne ljubavne anegdote između dvoje razrednih kolega.
– Sjećam se jedne smiješne priče o kolegi koji je bio zaljubljen u kolegicu iz razreda, a koja o tome nije ništa znala. Tako je on jednoga dana kupio dvije karte za kino, s namjerom da je pozove na druženje, ali nije imao hrabrosti to učiti. Duže vrijeme kružio je oko nje i dvije njezine prijateljice, s kojima se družila, dok mu je ostatak razreda, svaki put kada bi prošao kraj nje vikao: »Ole«! S vremenom je i djevojka shvatila što se događa, ali ga je, kada je napokon skupio hrabrosti da ju upita za druženje, nažalost odbila, sjeća se Brodarić. Počinje zatim priču o Nenadu Marčevu, predsjedniku razreda i najboljem učeniku.
– Nenad Marčev nam je bio predsjednik razreda tri godine te je uvijek bio daleko najbolji od svih u razredu, a i uvijek je organizirao ovakva druženja na kojima se okupljamo svake godine. Ako se ikada trebalo svađati s profesorima, on bi stao ispred njih i u ime cijeloga razreda krenuo u rasprave. Ali, onda bi nakon takvih nastupa zaradio kazneno ispitivanje, koje bi za njega, pošto je uvijek sve znao, uvijek dobro završilo, prisjeća se Brodarić.


O profesorima
Osim razrednih anegdota, Brodarić nam je ispričao i nekoliko zanimljivih priča o ondašnjim profesorima, za koje kaže da su bili strogi i pravedni te da su svoje učenike uvijek podučavali životnim vještinama.
– Vice Profaca bio je genijalan profesor. Predavao nam je povijest. Još ga uvijek srećemo i uvijek s njim porazgovaramo. Iz njegove se nastave uvijek puno naučilo, ali ne samo pukih činjenica, već i korisnih informacija koje su nam poslužile u daljnjem životu. Profesor Mladen Filipi bio nam je razrednik dvije godine. Predavao je elektrotehniku. Bio je izuzetno strog, ali smo od njega strašno puno naučili, jer se kod popustljivih profesora nikada ništa nije moglo naučiti. Također smo imali i jednog genijalnoga profesora, Vukelića, koji je bio izuzetno dobar čovjek, kod kojeg smo uvijek mogli izvući pozitivnu ocjenu, prepričava Brodarić i dodaje kako su profesori općenito bili oštri i da se moralo puno učiti.
– U posebnom mi je pamćenju ostao profesor Peša koji nas je u četvrtom razredu počeo tjerati da čitamo lektire, a mi smo bili usred priprema za maturu. Cijenio je inovativnost čak više od znanja. Volio je kada su učenici razmišljali svojom glavom. Tu se sjećam jedne smiješne anegdote, kada je kolegica Nedjeljka Lambaša kao rješenje za prvu zadaću preko cijelog papira napisala »Nemam inspiracije« i za iskrenost dobila četiri. Potom je istu taktiku pokušao iskoristiti i najbolji učenik u razredu, Nenad Marčev, ali mu to nije uspjelo. Dobio je jedinicu zbog nekreativnosti, prisjeća se Brodarić i nastavlja kako je profesor Peša, godinama kasnije, na ranijoj obljetnici mature, Marčevu napokon objasnio zašto je tada dobio jedinicu.
– Profesor Peša mu je tada prepričao jednu anegdotu iz vlastitih studentskih dana, kada je jedan njegov kolega, u naletu inspiracije kao odgovor na ispitno pitanje prepričao prvo poluvrijeme nogometne utakmice Hajduk – Dinamo, za što je dobio četvorku. Njegov kolega, koji je bio sljedeći na ispitivanju, pokušao je primijeniti istu taktiku te je prepričao drugo poluvrijeme utakmice, za što je zbog manjka hrabrosti i kreativnosti dobio jedinicu. Peša je tada objasnio kako je zadatak učenika da u školi nešto nauče, a zadatak profesora da ih nečemu pouče, ali da se iznad svega nauče snaći u životu, zaključuje poučno Brodarić.