Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Metropola duga šezdeset dana

Autor: Goran Bujić

27.07.2008. 22:00


Kultura ljeti, naime, stanuje negdje drugdje, više južnije, stanuje na Jadranu. Pa bilo to Splitsko ljeto sa svojim skandalima i inim bakhanalijama, ili šminkerske Dubrovačke igre i igrice, činjenica jest kako se ljeti na moru najviše toga događa. I ne samo u kulturi. A što je, uostalom, i normalno, jer tko voli toćat noge u lavoru, ako može glavinjat po moru?
Filmofili, oni malo stariji pogotovo, lako će u naslovu kolumne prepoznati aluziju na crno-bijeli film jugoslavenske produkcije, odnosno parafrazu naslova koji je glasio “Cesta duga godinu dana”. Ovdje se vremenski period znatno skratio, jer se, naravno, odnosi na famoznih šesdeset dana ljeta, onog Kulturnog, u Zadru, kada Grad uistinu postaje pravom kulturnom metropolom. Pogotovo u odnosu na našu kontinentalnu metropolu, na Zagreb grad, u kojemu tijekom srpnja i kolovoza, osim nesnosnih vrućina, građani nemaju bog zna što za vidjeti, čuti ili, ukratko, doživjeti. Potvrđeno nam je to i u televizijskom prilogu od prekjučer, kada su sami purgeri kukali kako se ništa ne događa, mada, ruku na srce, imaju i oni tzv. Kulturno ljeto, na Starome gradu, na Opatovini, a imaju i tzv. Histrionsko ljeto. No, sve je to, logično, za milijunski grad kakav je danas Zagreb jednostavno nedovoljno, nedostatno, malo i premalo.
Kultura ljeti, naime, stanuje negdje drugdje, više južnije, stanuje na Jadranu. Pa bilo to Splitsko ljeto sa svojim skandalima i inim bakhanalijama, ili šminkerske Dubrovačke igre i igrice, činjenica jest kako se ljeti na moru najviše toga događa. I ne samo u kulturi. A što je, uostalom, i normalno, jer tko voli toćat noge u lavoru, ako može glavinjat po moru?
I doći i do našeg Zadra. Koji je, kako već rekosmo, uistinu in ove godine. Koji Japancima i Amerima nudi morske orgulje, jedinstvene na svijetu, nudi i Pozdrav Suncu (doduše, nudi ga i vandalima, koji to objeručke prihvatiše, pa udri s(androm) macolom po solarnim pločama… (ali je to za jednu drugu priču), pa Noć punog mjeseca, pa Millenium jump & dance, a o više od stotinu pojedinačnih događanja na nekoliko naših ljetnih festivala da i ne govorim.
Neki dan sam tako, iz znatiželje sljubljene s dokolicom, pobrojao sva ta silna događanja, otiskana na vodiču Turističke zajednice i Grada Zadra “Ljeto 2008”, i bješe tu nekih sedamdesetak raznoraznih koncerata, dvadesetak kazališnih predstava, tri večeri ekperimentalnih filmova i dvadesetak drugih programskih točaka, od performansa do klapi, od večeri swinga do žonglera i grafitera. I već kad sam pomislio: bože moj, najjači smo, mi smo prava kulturna metropola, pa makar za tih spominjanih šesdesetak dana, kad evo ti u toj shemi još jednog festivala, probija se, gura, laktovima i rukama i nogama, a s punim pravom jer je naš, a domaće je domaće, tzv. street art festival, pod imenom ‘KalelargArt’. Ma divota! I ne samo da nudi ono što drugi uglavnom nemaju na svojim plakatima, već će biti kratak i jasan, trajat će svega tri dana, od večeras do četvrtka navečer, ali zato na više lokacija istodobno, pa će se konačno dogoditi ono o čemu smo do jučer mogli samo sanjati – htjeli ne htjeli, ali nećete sve i da hoćete moći odgledati cjelokupan program, pošto će se stvari događati simultano i na Forumu, i na Trgu, i na Kalelargi, a ne da će biti koječega, nego o la la: od ‘leopardmana’ do body paintinga, od hodanja na žici i na štulama do performansa i instalacija.
Davno je rečeno kako pojam provincijalizam nije nužno zemljopisna već i duhovna odrednica. I obratno. Kako bilo, Zadar je ljeti metropola, a metropola, eh, eh, skoro pa provincija. I zato purgeri, ti provincijalci, ljeti hrle u metropole, u Zadar, Split, Dubrovnik, u Pulu i Motovun, na Riječke ljetne noći i na umaškog Zlatnog lava. Još samo kad ta dva metra kulture ne bi bila često poput glazure, koja skriva jesensko – zimske torture, gdje bi nam bio početak? A o kraju da i ne zborim. Jer, pružao bi se u beskraj…