Na muci se poznaju lideri

Milanović je možda već požalio za Karamarkom koji je do sada umjesto njega držao neslavno prvo mjesto na listi nepopularnih političara, a i novi šef HDZ-a Plenković veze li ga veze, bez strasti, bez žuči, bez provokacije i izazova, pa je šef SDP-a već na iglama što bi mu predbacio. Još uz to se, prema Crobarometru, do jučer survani HDZ gotovo izjednačio sa SDP-om, pa je kao puška napeti Milanović konačno morao “opaliti”.
Prozvao je novog šefa HDZ-a ćatom i činovnikom kojemu nedostaje nota liderstva pa sada neka građani mozgaju tko je od njih dvojice lider, a tko ćato. To je, čini se, jedan od načina na koji će šef SDP-a pokušati prikazati Plenkovića kao briselskog, mirnog dečka, nespremnog na podizanje tona, bez obzira koliko politička situacija bila nemirna. Odbacivanje HSP AS-a iz HDZ-ov izlazak na izbore samostalno, iz Milanovićeve Narodne koalicije, koju Plenkovićevi smatraju “veletrgovačkom”, neće naravno, biti okarakterizirano liderskim potezom šefa stožerne hrvatske stranke već igranjem na Hasanbegovića kojemu Plenković, kako reče, namjerava dati važnu ulogu i u tom umivenom HDZ-u “posađenom” u desni centar. Isto tako, liderske manire kojima se htio podičiti Milanović, sva će sila HDZ-ovaca ismijati, i u zvijezde kovati svog novog šefa, kao nekad Karamarka. Tako je to u politici koja u hrvatskim okvirima još dugo neće doći na razinu na kojoj je primarno sučeljavanje izbornih stranačkih programa, a ne osoba. Ne čine, naime, ove dvije spomenute persone cijele njihove stranke, bez svoje baze su oni upravo prave političke ćate. Njihovo bi liderstvo zapravo moralo izvirati iz uvažavanja vrijednosnih i programskih stavova članstva, a tek će na kraju, kao najvažniji, sud o njima donijeti birači. Do tada će, čini se, i ova ljetna kampanja koja je već neslužbeno u tijeku, ići pogrešnim smjerom, vaganjem liderstva čelnih ljudi najvećih političkih stranaka dok će oni nesretni programi, vrlo vjerojatno ostati u sjeni. Dogodi se uvijek taj paradoks po kojemu birači viču kako žarko žele programe, zapošljavanje, gospodarski rast, a onda kad dođu izbori opet glasaju ponajprije po svojoj svjetonazorskoj pripadnosti, zaključujući kako oni reformski programi ionako sliče kao jaje jajetu.
I Most se gotovo urušio stalno buncajući o reformama od kojih se nije ostvarilo ništa pa je o njima zašutio, a bodove prikupljao politički bockajući svog partnera na vlasti HDZ, pa napadajući HSS, Milanovića i SDP, svima čitajući bukvicu iz morala u politici. Sada, pak, na Plenkovićev poziv da se ponovno uhvate u kolo s HDZ-om, mudro šute, jer im je valjda smetao jedino Karamarko pa kada su njega lansiranjem afere marginalizirali sada bi mogli s (promijenjenim?!) HDZ-om pokušati ponovno. HDZ koji se toliko mučio na vlasti s Mostom sada misli kako je spreman za novi početak. Živi zid, Franak i Promijenimo Hrvatsku misle kako će oni biti jezičac na vagi, manjinci pomno motre kome će se na kraju prikloniti, Bandić može sa svima… Vlast je magnet, a politika ipak na koncu umijeće mogućega.
S obzirom na stanje političkih snaga, poslije izbora moglo bi ponovno uslijediti puno pregovora, “trgovačkih” ugovora iza prozora s debelim zavjesama ili bez njih.
Možda će i HDZ-ov biser Plenković izaći iz svoje školjke, a Milanović proniknuti u svoju narodnu dušu.
Na muci se poznaju lideri.