Univerzijada nekad i danas

Slika korisnika admin
NIJE LAKO USPOREDITI

Kada se dogodi neka tragedija poput ove u Münchenu, onda se naši novinari potrude i pronađu nekog našeg zemljaka koji živi u tom dalekom gradu i bilježe njegove impresije. Tako su našli neku Hrvaticu koja tamo živi (vjerujte, naših je tamo jako puno) i ona je naravno jako uzrujana. -„Bilo je prestrašno. Ne znam s čime bi to usporedila", rekla je ova žena. Ne bih sada htio biti sarkastičan, ali, ako smijem primijetiti, možda bi se moglo usporediti s onim osjećajem, kada živiš nekoliko godina u gradu koji je pod općom opasnosti, kada te gađaju iz višecijevnih bacača i kada nemaš struje ni vode. To je onaj osjećaj kada ne znaš hoće li ti se dijete vratiti iz škole, žena s posla, a mater s tržnice. Možda je ovo što pišem nekome banalno, ali onaj koji je rat proveo u Zadru, Karlovcu, Osijeku ili Vinkovcima, taj će me savršeno dobro razumjeti.

2000 KUNA ZA GLISIRANJE PAR METARA OD OBALE

Na vijestima možemo saznati kako u našoj županiji nikada nije dosadno. Ako nam malo posustanu domaći veseljaci sa svojim divljanjem po cestama i gradu, onda nam se pojave i dragi gosti. Jedan od takvih je prošli tjedan ubijao vrijeme glisirajući, kako kažu, „pet metara od obale", pri čemu je za sobom na skijama vukao i 11-godišnje dijete. Dobro je da je to napravio, jer će se na taj način dijete od malih nogu učiti bahatluku i primitivizmu. S druge strane, velika je utjeha što je gospodin novčano kažnjen s, držite se dobro, čak 2.000 kn. Odakle 2.000 kn nekom koji ima za gliser, ljetovanje na Jadranu i sl.? Morat će prodati brod i kuću za namaknuti toliko novca, a ženu i djecu će morati dati u bijelo roblje. Ali, šalu na stranu. To me podsjeća na ono kada je prije par godina jedan naš ugledni poduzetnik i političar zaustavljen na Dalmatini jer je vozio stotinjak kilometara više od dopuštenog, pa su mu policajci naplatili isto tako neku nebuloznu kaznu od par tisuća kuna. Gospodin se grohotom nasmijao i rekao im da mu odmah naplate dvije globe da ne mora vaditi novčanik kada ga opet zaustave. Eto, tako vam je to. Zločin i kazna.

FILMOVI ZA VAMPIRE I OSTALE „NOĆOBDIJE"

Ovo je već treći put u posljednjih šest mjeseci da HTV emitira dokumentarac Matrina Scorsesea „Living in the material world" o bivšem Beatlesu, velikom Georgeu Harrisonu. Nećemo sada govoriti tko je i što je bio George i koliko je važan za muzičku umjetnost, jer to obrazovani i normalni već znaju, a one ostale je uzalud učiti, ali ovo što radi Hrvatska televizija zbilja prelazi granice normalnog ponašanja. Ovaj izvanredni film, dobitnik uglednih nagrada, emitira se po pravilu u sitnim noćnim satima. Prvi put su ga stavili u jedan sat poslije ponoći, onda oko ponoći, a ove nedjelje već u 23.30. Dakle svaki put sve ranije, ali svejedno još uvijek bezobrazno kasno, a osobito za nas koji u ponedjeljak moramo malo ići i na posao, gdje se ipak očekuje da ne padamo s nogu od umora i nespavanja. Optimisti će reći da je to ipak pomak nabolje, jer ga stavljaju sve ranije i ranije, što bi značilo da će ovim tempom u udarni termin stići negdje za 2-3 godine. Meni to nije nikakva utjeha, a osobito kada vidim kakve se gluposti stavljaju nakon dnevnika.

STUDENTSKE IGRE U ZAGREBU

Ako niste znali, u našoj se metropoli upravo odvijaju tzv. Studentske igre, a što je nekakva inačica nekadašnje Univerzijade kakva se već prije 29 godina održala na istom mjestu. Tada nam se to prezentiralo kao vrhunski sportski događaj koji zanima cijeli svijet, ali se naravno ispostavilo da je to minorna manifestacija, za koju se baš ne otimaju velike zemlje, nešto slično vojnim sportskim igrama za koje smo čuli samo onda kada smo to mi organizirali i nikada više. U svakom slučaju, ovdje su to neki studenti koji se natječu i sve bi to bilo lijepo kada bi se to samofinanciralo, ali mi nešto govori da to nije tako. S druge strane, potpuno je nejasno zašto se to prenosi na televiziji, a zapostavljaju velebne sportske manifestacije poput Sindikalnih igara radnika u zdravstvu ili sličnih stvari. Netko će reći da sam nihilist, da sam ovakav i onakav, ali meni je to sve nejasno i besmisleno, a pogotovo ako uzmemo u obzir da ćemo za takve igre sljedeći put čuti opet za 20-ak godina kada ih ponovno budemo organizirali. Jer, budite iskreni - jeste li od Univerzijade 1987. pa do danas ikada čuli za neke druge takve igre bilo gdje u svijetu? Priznajte da niste.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno