U lisičjem gnijezdu

Da ekonomska kriza neće samo tresti državni proračun i kućne budžete građana nego da će generirati i pokrenuti i domino efekte na političkoj sceni postalo je jasno već odlaskom bivšeg premijera Sanadera, a ovih se dana još jasnije uvidjelo u Šeksovoj “objavi kraja lovostaja”.
Naime, rastuće nezadovoljstvo izazvano općom besparicom i strepnjom od onoga što donosi jesen, kao i prijetećim sindikalnim prosvjedima, objašnjeno je iz vladajuće stranke oporbenom urotom kodnog imena “lisica”.
S druge, pak strane odgovoreno je kako je zapravo jedina lukava lisica upravo Šeks koji, uviđajući da bi paljba kritika na račun Vlade, zatim val prosvjeda i štrajkova mogli dovesti do rušenja Vlade, pokušava presresti takav scenarij.
Bez obzira koliko su ovakve priče (ne)utemeljene, većini javnosti je posebno tužno što se toliko priča o “lisici”, a ne o lovcima na pravdu, onim za koje bi mogli reći da su iskreno odlučili izvući zemlju iz krize i osigurati bolji život, na način da svi ravnomjerno nose teško breme tonućeg gospodarstva. Štoviše, trenutačno se malom čovjeku čini da je on zarobljen u lisičjem gnijezdu jer politika je kod nas ipak još uvijek primarno lukava, sebično usmjerena na zaposjedanje vlati koje uvijek donosi pregršt povlastica.
Sve dok politika barem dijelom ne bude prepoznata kao borba za opću dobrobit i prosperitet i ne bude odabir beskompromisnih idealista za narodnu stvar, nitko, pa ni Šeks, ne može bajati basne o lisicama. Jer, posve je jasno da je kriza ušla u onu fazu kada javnost ne treba biti dijelom nikakvog oporbenog plana pa da reagira na činjenicu da će početkom rujna teškom mukom prikupljati novac za školske knjige koje su im bile obećane besplatno. Nije ih oporba nego muka natjerala da danima trče na “burze” udžbenika ne bi li prošli jeftinije ili nešto zaradili na starim knjigama. Pa su još morali doživjeti i to da ih rastjerava policija. Pobunjenim seljacima zaprijetio je Čobanković, a Karamarkovi “odredi” spriječili su njihovu nakanu blokade granica. Pomirljivo su radnici i umirovljenici dali harač, dok su “slobodnjaci” lukavo šutjeli zaobiđeni kriznim nametom. Donošenje, pa ispravljanje zakona, donošenje pa mijenjanje odluka konstanta je aktualne Vlade, što odražava konfuziju, i dezorijentiranost. Istobno teče lukava priča da se radi o bolnim potezima koji se moraju povući ili spasa nema. Paralelno se događa i blijedo i neuvjerljivo okupljanje oporbe koja, bez obzira što joj Šeks daje komplimente da je lukava i mudra te smišlja plan u tri koraka za rušenje Vlade, zapravo pasivno promatra što će se stihijski izleći iz tog “lisičjeg gnijezda”.
Prava je i tužna istina to što u ovom trenutku sama promjena vlasti ne bi bila i jamstvo da će zemlja krenuti putem ekonomskog oporavka i gospodarskog rasta. Borba za političku (pre)vlast i u vremenu recesije još uvijek je dominantna i zbog nje priča o stranačkim previranjima, urotama, odlascima, drži vodu.
Socijaldemokrat Ljubo Jurčić ovih dana hvata poziciju uz premijerku Kosor samo na prvi pogled kao nezavisni ekonomski stručnjak, a barba Luka demantira odlazak iz politke, kao i Polančec iz Vlade.
Priče o “lukavim liscima” na politčkoj sceni, te predsjednička kampanja, dodatno će skrenuti pozornost s ekonomskih tema, a tamo gdje je previše politike, malo je kruha!