Vuk usmrtio kozu Žuju koja je u Krupi otkrila tartufe

Slika korisnika admin
Autor: 
tartufi
Koza Žuja otkrila tartufe

Ovog ljeta, a poglavito tijekom srpnja i kolovoza vrlo je živo i u Donjoj i u Gornjoj Bukovici, kako neki dijele Obrovačku i Kistanjsku Bukovicu, između rijeka, Zrmanje sa sjevera i Krupe s juga te Karinskog mora sa zapada. Nije važno jesu li ceste asfaltirane ili samo nasute, na njima će te sresti terence i najluksuznije automobile, ali i propustiti stado ovaca i koza ili samo po koju zaostalu, a nerijetko i sačekati da se s puta makne kravica ili više njih.

Milići iz Žegara, zaselak Nadvode, redovito prije popodnevne ispaše napajaju stado od 300-tinjak koza na Zrmanji, netom ispod obnovljenog kamenog mosta, poveznice Gornje Bukovice s Podvelebitom. Prvo mjesto do kojeg ima svega desetak kilometara od mosta je Krupa, na istoimenoj rijeci. Rječica Krupa, najveći je biser među rijekama i najjača pritoka Zrmanje, a u ovo doba godine magnet za turiste, prirodnjake, ali i - predatore! Iako je ova kraška ljepotica atraktivna turistima ili samo posjetiteljima u sva godišnja doba predatorima je ipak najinteresantnija u vrijeme ljetnih žega i omorina.

Naputak Miloša Milića

Zašto su upravo to vrijeme pojačani napadi na stada ovaca i koza pojasnio je Miloš Milić dok su koze gasile žeđ hladnom i bistrom Zrmanjom.

- Više je razloga, a ja bih, kaže Miloš, istaknuo dva. Vuk slijedi tragove divljih svinja koje idu za vodom, a kako veći dio lokvi zasuši već u srpnju, ove godine nešto kasnije zbog kiša, tragovi vode sve do Zrmanje i Krupe. Drugi je razlog što se veći dio uzgajivača sitnog blaga u popodnevnoj ispaši zadržava do kasnih sati, a poneki i cijelu noć. Naravno, kada temperatura padne za 20 stupnjeva blago prione na pašu i brst, a pastire svlada san pa iako to nije „tvrdo" spavanje naš mudrac - vuk to dobro procijeni i dobro prođeš ako ti ukrade jedno. Ja sam, primjerice, nastavlja Miloš, samo okasnio s brda i uspjeli su me iznenaditi i naklati desetak, što koza, što jaradi.

A, vi ćete sigurno u Krupu? Sinoć je Simo Jovančević okasnio i ima veliku štetu na kozama, dovikuje Miloš dok ubrzava za kozama koje su već prelazile prometnicu za Krupu.

Jarad krvava vrata

Simo je nestrpljivo iščekivao vještačenje, jer poučen štetnim događajem prethodnog dana, ne želi više dokasno pašariti. Inače, vrlo miran i pribran 40-godišnjak, koji se osim kozarstvom bavi i uzgojem povrća i dinja, nije mogao sakriti ogorčenost. Na primjedbu o djelovanju štetnog događaja na njegovo promijenjeno stanje, Simo je smogao snage da se nasmiješi i doda:

- Ne mogu prežaliti što se to dogodilo meni iza leđa i pred samom kućom. Naime, pošao sam ispred njih kako bih otvorio vrata tora, a jedva da sam otvorio vrata koze su jurnule u tor. U trenutku nisam niti pomislio na vuka jer koze se znaju uplašiti i od miša, ali kada sam ugledao jarad krvava vrata odmah mi je bilo jasno. Tek tada sam pregledao stado i vidio još dvoje ranjenih jarića, a prebrojavanje je pokazalo da nedostaju tri koze i troje jaradi. Nisam čekao jutro već sam odmah baterijom pošao u pretragu, pun nade da su žive i negdje zaostale.

No, nisam prošao niti sto metara kad sam naišao na prvu od tri usmrćene koze, Žuju.

Saga o Žuji i otkriću tartufa

Koza Žuja se po svemu isticala od drugih koza, prva je skrenula pozornost meni i drugim kozama na tartufe i zahvaljujući upravo njoj prvi put sam vidio i kušao tu slavnu i gospodarski važnu gljivu o kojoj sam do tada samo slušao i čitao, a čak ju niti na slici nisam vidio. Iako su prije dvije godine tartufe otkrile koze Slavka Jovančevića iz Krupe, Simo niti ne pomišlja da umanji rođakov značaj ali je, kako kaže, ujedno siguran da je njegova Žuja tog ljeta 2008. pojela prve tartufe, dok je on u čudu gledao što ona to slasno guta, a oko nje se naguravaju druge koze. Tek nakon dužeg vremena i promatranja kako se koze zabavljaju kopanjem zemlje i gutanjem „crnih grumenčića", odlučio je podrobnije pogledati što je to zapravo. Istovremeno, Slavko je bio kooperativniji i svoj pronalazak kazao i pokazao obrovačkom veterinaru Branku Jaramazu. Branko je odmah prepoznao o čemu se radi, ali nije htio biti decidiran jer to je ipak velika odgovornost pred ljudima i javnosti, a do tada nitko nije niti pomislio da bi na tim prostorima bilo tartufa, komentirao je Branko svoj prvi doživljaj s tartufom. Tako je jedan mali crni tartuf morao u Zagreb, za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta, na prosudbu kod najboljeg hrvatskog stručnjaka u poznavanju gljiva, profesora Romana Božca.

Potvrda profesora Božca

Za to vrijeme Krupa i zaselak Jovančević u kojemu su samo dva obiteljska gospodarstva, Slavka i Milje Jovančević i Sime te njegovog oca Uroša, kao i ekipa u Obrovcu s nestrpljenjem su čekali profesorovo mišljenje.

Profesor je vrlo brzo, isti dan kada je primio paket potvrdio pretpostavku da se radi o crnom tartufu - Tuber Aestivum, vrsti izvrsnog okusa koji je poznat i kao ljetni ili scorzone (s korom) izvana je crn, a unutra tamnosmeđ. Njegova veličina, na isti način kao i kod bijeloga, varira od veličine trešnje do jabuke, ali se također mogu pronaći i mnogo veći primjerci. Simina koza Žuja je pronašla primjerak težak čak 0,50 kg pa ne treba čuditi što Simo žali za kozom.

Bila je ona i dobra majka i na mlijeku, kao i kod nas ljudi, tko je dobar, dobar je u svemu, ali sve što je dobro kratko traje, sjetno je zaključio Simo. Najmanje Simo komentira Žuju kao tartufara, vjerojatno iz razloga što ima dosta zaliha u ledenici, ali sjetit će se on već ako ostane bez njih, jer tko na njega navikne, ostaje mu vječni poklonik, ovisnik, kao o svakom grijehu.

Pas tartufar profesora Božca
Profesor Romano Božac je vrlo brzo nakon otkrića tartufa posjetio Krupu, a s njim je bio i pas tartufar Gato, pasmine labrador retriver, jedne od najboljih pasmina za otkrivanje tartufa. Mnogi su skloni reći da se svaki pas može naučiti otkrivati tartufe, kao što ovčari i kozari misle da svaki pas može biti pastirski, ali te priče ne drže vodu. Prilikom odabira psa treba vidjeti osnovnu namjenu psa, odnosno je li ta pasmina definirana za pastira, lov, tragača, tartufara ili samo pratioca i ljubimca. Pas bi trebao biti čistokrvan, od radnih roditelja, s genima koji nose radnu naviku jer bez toga pas neće dobro odraditi svoj posao. Ne znači da će svi psi u leglu, koji su potomci vrhunskih radnih pasa, u tome također biti uspješni. No, riječ je da često kod odabira pasmine kupci, svojim neznanjem, ne znaju pronaći niti uvidjeti taj potencijal u psu. Nakon prvobitne selekcije i odabira psa sljedeći korak je naučiti psa poslušnosti! Pas mora imati samo jednog gazdu, biti mu odan, mora biti izoliran od drugih pasa. Taj pas mora biti isključivo za jednu namjenu (tartufe) i ni za što više! Najbolje je da pas prođe obuku u nekom centru za dresiranje da nauči biti u blizini gazde i slušati njegove naredbe jer će pas u protivnom u lovu na tartufe luditi šumom ili bježati prema drugim psima i tragovima drugih životinja. Dresuru psa može uraditi i vlasnik ukoliko ima znanja o tome. Nakon što je svladao poslušnost, pas je spreman na dresuru pronalaženja tartufa uz svakodnevne vježbe jer ne smije postati lijen. Za dresuru može poslužiti stari tartuf ili sir natopljen uljem u kojem je odstajao tartuf, a koji će biti mamac u rupicama na nekom pašnjaku. Pas dobije jedan komadić sira s uljem iz ruke i zatim ide na pašnjak gdje je sir zakopan. Pas bi trebao osjetiti miris, njušiti rupe sa zakopanim sirom i otkopavati. Svaki put kada markira rupu i otkopa sir treba mu dopustiti da ga pojede, a uz to ga i nagraditi nekakvom slasticom za pse. Također ga treba poticati riječima i davati mu pohvale kad otkopava sir. Trening se provodi mjesec dana da pas shvati da mu je to zadatak, nakon čega se prelazi na ambijent tartufa, odnosno na njegovo novo radno mjesto, a slijed je isti. Kada u ponovljenim zadacima pronađe zakopani sir ili još bolje tartuf onda je to uspješno. Pas za tartufe je tu.
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno