Umebayashi: Originalnost važnija od škole i od upornog rada

Zadrani su na premijeri Avvantura festival film forum Zadar mogli vidjeti hrvatsku premijeru filma Veliki meštar (The Grandmaster) redatelja Wong Kar Waija za koji je glazbu napisao poznati japanski skladatelj Shigeru Umebayashi. Umebayashi je u Zadar stigao na poziv direktora festivala Sergeja Stanojkovskoga, koji je poznatog skladatelja u Zadar pokušavao dovesti još od prvog Festivala. Nakon što se na prvom festivalu Zadranima obratio preko video-poruke, simpatični Japanac ove je godine u Zadar došao. Kaže kako je sretan zbog toga što je Zadar prekrasan grad, gdje se definitivno isplati doći i vratiti mu se.
Poznatog skladatelja, koji se proslavio pišući glazbu za filmove kao što su Kuća letećih bodeža, Prokletstvo zlatnog cvijeta i Hannibal Rising uhvatili smo drugog dana festivala u pauzi između dvije projekcije. Iako zauzet festivalskim obvezama (Umebayashi je na festival došao kao član žirija) ljubazno je pristao na razgovor koji se u jednom kutku Poljane Branka Stojakovića odužio i na više od sat vremena.
Karijeru ste započeli kao član rock sastava EX. Zašto ste napustili taj svijet i počeli stvarati glazbu za film?
– Još dok sam bio u sastavu EX, upoznao sam Yusakuja Matsudu, jako poznatoga japanskog glumca koji postao je popularan nakon što je glumio u filmu »Black Rain« redatelja Ridleya Scotta. Rekao mi je da mu se jako sviđa moj rad, otkvačeni pop kakav on još nije čuo i upitao me bi li skladao glazbu za jedan film zahvaljujući čemu su mi se otvorila vrata brojnih filmskih studija. Osamdesete godine su u Japanu bile vrijeme promjena u filmskoj industriji, mijenjao se način snimanja, glazba, sve je postajalo drugačije, pojavilo se jako puno mladih redatelja koji su filmsku glazbu shvaćali jako ozbiljno. Na moju sreću njima se sviđao moj rad i tako je sve počelo.
Karijeru su vam obilježili filmovi redatelja Kaw Wai Wonga. Što nam možete reći o suradnji s njim?
– Kaw Wai Wong sam upoznao preko jednog mog hongkoškog prijatelja. Kaw je uvijek volio moju glazbu i često smo govorili o zajedničkoj suradnji ali to se nije dogodilo do 2000. godine i filma In the Mood for love. Dok se snima film jako je važno vjerovati redatelju s kojim radite, a upravo to se meni dogodilo s njim. Imao sam sreću što smo oboje slični i dok smo radili razumjeli smo se bez riječi.
Jedan ste od rijetkih skladatelja koji su uspjeli u jako natjecateljskom svijetu filmske glazbe. Kad razgovarate s mladim skladateljima što im kažete?
– Prije nego što sam došao u Zadar bio sam u Hamburgu gdje sam vodio radionicu za mlade skladatelje. Mladim glazbenicima uvijek kažem kako je najvažnije biti originalan, razlikovati se od drugih. Glazbene škole su dobre, upornost i rad, ali ako nemate ono nešto od čega se razlikujete od tisuća jednako tako dobrih skladatelja nikad nećete postati izvrsni. Dobri, možda, ali odlični nikad.
Odakle izvlačite inspiraciju za svoja djela?
– Najviše iz prirode, ponekad iz novih gradova, mjesta koje posjetim, ali priroda je moj najveći izvor inspiracije. Dok skladate glazbu za film važno je zapamtiti kako ponekad glazba nije potreba, dovoljan je dašak vjetra kako bi scena dobila na jačini – glazba bi tu bila samo višak koji bi upropastio scenu.