Lijek protiv reklama - tv prijamnik kroz prozor

Slika korisnika admin

STRUČNJAK ZA BOLNA LEĐA

Ako me nešto nervira to su one beskonačne reklame u kojima se o jednom proizvodu govori deset minuta, ali tako da se stalno ponavlja jedno te isto kao da smo debili koji ne mogu odmah razumjeti o čemu se radi. Ovaj su put opet na tapetu nekakvi čarobni madraci na koje čovjek uvečer legne trudan i bezvoljan, a ujutro skače kao da se pomladio deset godina, vedar i čio, spreman na nove životne uspjehe. Za ovu su priliku angažirani i ozbiljni umjetnici, nekakvi tamburaši po imenu "Mejaši" (tako se inače zvala igrana serija tv-Zagreb, prethodnica "Gruntovčana"), a koji pjevaju onu pjesmicu "U zoru Zorica me budi", pjesmu koja bi zbog svoje lascivne tematike trebala dobiti ono što se nekada zvalo porez na šund, a koju je opet napisao onaj momak iz grupe "Leteći odred" koji je svoj hit "Sanjao sam moju Ružicu" prepisao od beogradske grupe "Babe" i njihovog hita "Ko me tero?".

Ali pustimo sad tko je od koga i pogledajmo ovu reklamu. Momak od šesnaestak godina nam govori što je za naša leđa dobro, a što ne. Ajde, da to radi neki liječnik - ortoped, iako su i oni koji nastupaju u ovakvim reklamama lijepo za to plaćeni pa nema razloga vjerovati im, ali da mi o bolnim leđima priča dečko koji bi mogao, kako to naš narod kaže, "volu rep iščupati" ipak je malo pretjerano. Osim toga, nakon što je otpjevao onakvu pjesmu, bolje mu je da šuti. A što je u ovoj reklami najgore i najbogohulnije? Najgore je to što se ovom momku, koji je neka mješavina tamburaša i šlageraša, cijelo vrijeme iza leđa na zidu nalazi poster sa slikom pokojnog Jima Morissona. To je otprilike ista relacija kao kada bi moju sliku stavili na isti zid s nekim političarem/poduzetnikom, kao kada bi ovog divnog i poštenog Papu stavili u pozadinu govora nekog kriminalca, ili kao da neki novokomponovani kvazi-dalmatinski glazbenik na zidu drži sliku npr. Johna Lennona. Kako god okreneš - ne ide!

SUBOTA IZA PONOĆI - VRIJEME KADA HTV SVOJIM PRETPLANICIMA PUŠTA CAJKE

Taman misliš da ćeš mirno usnuti kada krene tzv. "Noćni glazbeni program". I dok ponekad bude dobre muzike u tom glazbenom programu, subotom valjda neki čudni urednik misli da treba dati prostora i onim izvođačima koji izvode malo prizemnije uratke. Ne kažem ja da oni ne znaju pjevati (neki čak i imaju glasa i sluha), ali to zbilja ne spada na državnu televiziju. To su mahom pjevačice koje su konstantno u svim medijima, novinama, portalima, a pri čemu nitko ne piše o njihovoj muzici, već o tome koliki je tko imao dekolte i koliko je kratka čija suknjica. Sve to asocira na cajke, a tekstovi su pomozi Bože,  zbilja vrijeđaju ukus i zdrav razum. Stihovi tipa "u svemu smo prvi/to nam je u krvi" i da ne citiram sada neke "pevaljke" jednostavno bole svakoga tko ima neiskvarene osjećaje i minimum ljudskog dostojanstva.

KOORDINIRANE REKLAME

Prije neki dan u jednom društvu, po običaju, pričam ja protiv televizijskog programa, a ponajviše protiv ovih reklama koje traju po desetak minuta, a u kojima se stotinjak puta ponavlja jedno te isto. Onda, naravno, prebacim na neki drugi program i gledam nešto drugo, dok reklama ne završi, pa se i ne vratim na ono prvo. Problem je u tome što to radim sve rjeđe, jer ispada da su na svim programima samo reklame i reklame. A nisu. Kaže mi rodica da je i ona primijetila nešto neobično. Kada je reklama npr. na Novoj TV, onda u isto vrijeme krene reklama i na RTL-u pa tako u krug na svim privatnim kanalima. Jedino još HTV ne sudjeluje u tom kurbinom piru. I zbilja. Obratite malo pažnju pa ćete vidjeti da sam u pravu. U isto vrijeme kilometarske reklame na četiri programa odjednom. I što tada napraviti? Jednostavno. Bacite tv prijemnik kroz prozor (otvoren ili zatvoren - ovisi o godišnjem dobu) i pri tome posebno pazite da sprava aterira na krov nekog skupog automobila, po mogućnosti terenca. Vjerujte mi - osjećat ćete se bolje.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno