STIPE ŽUNIĆ: “Kada sam bio zdrav osvojio sam svjetsku medalju”

Stipe Žunić uskoro će napuniti 29 godina. Prije dvije godine napravio je jedno od sportskih čuda i na Svjetskom atletskom prvenstvu osvojio brončanu medalju u bacanju kugle i najavio nove velike stvari. I prije tog rezultata, često je govorio kako »ima« hitac za tu medalju. Da ima hitac za velike stvari. Do jedne velike stvari je došao, ali nakon toga ima velikih problema s ozljedama.
-Zapravo još od 2014. nemam jednu »zdravu« godinu. Zapravo imam tu jednu i tada sam osvojio medalju na Svjetskom prvenstvu – kaže zadarski bacač kugle, koji je, spomenute 2014. godine prvi puta prebacio 20 metara, uskoro je četiri puta rušio državni rekord, a postao je i prvi hrvatski bacač kugle koji je bacio preko 21. metra. Nastupio je i na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, nakon čega stiže i svjetska bronca. No, Žunić je kasno krenuo s bacanjem kugle. Bacanje koplja je bila najdraža atletska disciplina, a bio je i svjetski juniorski prvak u kickboxingu koji je u svojoj karijeri pobijedio u 65 od 70 borbi. No, ipak, uz vrhunske rezultate, karijera mu je obilježena ozljedama, a radi jedne takve, zapravo radi više njih, nedavno je odlučio otkazati nastup na Svjetskom prvenstvu i »proglasiti« kraj sezone.
– Ne mogu glavom kroz zid. Ovu odluku sam morao donijeti, jer se želim spremiti iduće godine za Olimpijske igre.
A broj ozljeda koje je Zadranin doživio ove godine je (pre)velik. Jednostavno nije imao šanse spremiti se i nastupiti na Svjetskom prvenstvu.
– U ožujku sam imao rupturu međurebrenog mišića, a u svibnju dvostruku rupturu lože. Kako je u pitanju bilo mišićno tkivo, vjerovao sam da ću to uspjeti uspješno sanirati, ali javila se i bol i ozljeda šake, a nakon toga i problem s akromioklavikularnim zglobom i brahijalnim pleksusom. Jednostavno tijelo nije dalo da idem naprijed.
A Žunić je priznao da je možda i napravio određenu grešku.
– U ekspresnom vraćanju nazad, u povratku nakon ozljeda, sam pretjerao. A tijelo je tražilo odmor. I kada sam bio u formi, krenuli su problemi sa šakom. Uzeo sam desetak dana odmora, želio sam vidjeti hoće li biti bolje. Nije bilo bolje. Upaljena je bila živčana struktura i to se mora smirit. Bio sam na magnetskoj rezonanci i na sreću nema oštećenja, ali odmor je nužan. U ovom trenutku ništa ne mogu postići da idem na silu.
Za jednog vrhunskog sportaša, koji je došao do svjetskog vrha, koji je bio spreman godinama osvajati medalje, velik broj ozljeda je nešto najgore što se moglo dogoditi. Karijera sigurno niti blizu nije gotova, jer se radi o disciplini u kojoj se najbolji rezultati postižu često nakon 30-te godine. Ipak, u ovom trenutku će, uz fizičko stanje, biti potreba i psihološka stabilnost.
– Ja atletiku ne treniram samo. Ja atletiku živim. Svaki dan imam dva treninga, stalno sam u pripremama i kada gradiš nešto veliko, sigurno da je najgore kada ti se sve sruši kao kula od karata. Želiš ići naprijed, želiš biti bolji, želiš napraviti velike stvari, ali tijelo ima neki svoj plan. I to moram prihvatiti. Nemam više 20 godina, da mi oporavak može biti brz. Želio sam sada ići na Svjetsko prvenstvo, ali svaki puta kada napravim korak naprijed, dogodi se da moram otići dva koraka nazad.
Žunić je već najavio kako očekuje nastup na Olimpijskim igrama za godinu dana.
– Apsolutno. Moram samo potvrditi normu koju već imam i želim biti jednu godinu zdrav. Zaista se mnogo puta dogodilo da sam prije nekog većeg natjecanja se ozlijedio. Nadam se da se to neće opet događati i da je s pehovima došao kraj. I ove zime sam se stabilizirao na 21.20-21.30 i to je rezultat koji bi mi vrlo lako mogao donijeti medalju na Europskom dvoranskom prvenstvu. Ali tako je kako je. Moram se prilagođavati tijelu, moram u budućnosti raditi više preventivnih treninga, očito ne mogu izdržavati jednaki intenzitet kao prije.