Troje konobara iz Ukrajine: "Uživamo raditi u Hrvatskoj, plaća je odlična, a imamo i druge pogodnosti"

Slika korisnika mkvanja
Glavna atrakcija lokala na pristaništu u Brbinju
U pansionu Kaleb ovog ljeta poslužuju mladi Ukrajinci Vladyslav, Oleksandra i Katya. Ove subote ugodno smo se iznenadili profesionalnošću ovih nasmijanih konobar(ic)a. Svo troje solidno govore hrvatski. Ljubazni su, šale se i daju korisne preporuke o tome što vrijedi pojesti ili popiti
Šenol SELIMOVIĆ
Oleksandra

Na povratku s Dugog otoka, prije polaska trajekta iz Brbinja, putnici obično potraže osvježenje pod suncobranima pansiona Kaleb koji se nalazi u neposrednoj blizini pristaništa.
A tamo ih ovog ljeta poslužuju mladi Ukrajinci Vladyslav, Oleksandra i Katya. Ove subote ugodno smo se iznenadili profesionalnošću ovih nasmijanih konobar(ic)a. Svo troje solidno govore hrvatski, iako se iz naglaska jasno razabire da im to nije materinji jezik, ali tu jezičnu barijeru fantastično nadomještaju vrhunskom ljubaznošću, šalom i korisnim preporukama o tome što vrijedi pojesti ili popiti u brbinjskom Kalebu.

Lijepa Oleksandra

Jednom članu naše ekipe »zapela« je odmah za oko lijepa Oleksandra, pa kad nas je došao poslužiti Vladyslav, ovaj mu je u šali dometnuo kako bi radije da ga njegova kolegica pita što će jesti. Vladyslav se nije dao zbuniti, kao da je očekivao takav komentar, pa odgovori: Nema problema, kolegica ima pauzu do pet, pa možete pričekati i naručiti možda neko piće do tada. A bila su tek tri sata. Ipak, prevladao je zakon gladi, pa smo se »pomirili« s Vladyslavom koji nas je posluživao u maniri pravog domaćina ugađajući svakoj našoj gurmanskoj želji.
Pitamo Vladyslava odakle je došao, iz kojeg grada, i kako to baš u Brbinj?
- Ja sam Vladyslav Kepenach, imam 25 godina, dolazim iz ukrajinskog grada koji se zove Svolyava, u Zakarpatskoj oblasti. Diplomirao sam na studiju turizma i želim iskusiti kako funkcioniraju turizam i ugostiteljstvo u različitim destinacijama, kaže nam ovaj 25-godišnji Ukrajinac naglasivši kako mu visina plaće nije bila glavni motiv dolaska u Hrvatsku.
Opisao nam je razlike u primanjima i standardu na primjerima Ukrajine, Turske i Hrvatske.
- U Ukrajini konobar zaradi oko 500 dolara mjesečno, ali taj iznos uglavnom dobije u dva dijela, dio legalno na račun, a dio na ruke. U Turskoj gdje sam radio, plaća mi je bila oko 500 do 600 dolara plus hrana i smještaj koji su mi bili osigurani. U Hrvatskoj mi je najbolje, zaključuje Vladyslav, jer su tu plaće oko 900 do tisuću dolara plus hrana i smještaj koji su osigurani.
Inače, ovaj ukrajinski trio u Brbinju, našao je posao u Hrvatskoj preko agencije kakvih danas ima dosta, a koje posreduju između zainteresiranih radnika u Ukrajini i poslodavaca u Hrvatskoj, poglavito na Jadranu.

Posredovanje agencija

Pitamo Vladyslava poznaje li dvije mlade Ukrajinke koje rade u Zadru, u kafiću Arkada, a koje smo nedavno predstavili u Zadarskom listu. Kaže da ih ne poznaje. Ukrajina je velika, čak nas troje koji smo ovdje u Brbinju, u istom lokalu, dolazimo iz tri različita grada.
Uvjerili smo se u to i u kratkoj ćakuli s njegovim kolegicama Oleksandrom i Katyom. Mlada, 23-godišnja Oleksandra Tkachenko došla je iz Vinnice u središnjoj Ukrajini, grada koji ima oko 370 tisuća stanovnika. Godinu dana starija Katya Strezh stigla je u Brbinj iz velike multikulturalne Odesse koja broji više od milijuna stanovnika. Obje su rado pozirale za fotografiranje i nestrpljivo čekaju priču o sebi u Zadarskom listu.
Troje mladih Ukrajinaca dobro se snalazi s hrvatskim jer je i njihov ukrajinski slavenski jezik, a u njihovoj zemlji je do 1991. službeni jezik bio ruski kojega također jako dobro govore. Uz to, naravno, govore i engleski, tako da su vlasniku Kaleba bili vrlo korisni u komunikaciji sa stranim turistima kojih na Dugom otoku svakoga ljeta ima napretek.
Nasmijani su, ljubazni, prihvaćaju šalu i vrlo su profesionalni i uslužni, vrlo fokusirani na svoje goste kojima žele maksimalno udovoljiti, kvalitetom usluge i atmosferom kroz komunikaciju.

Nasmijani i ljubazni

Upitali smo i ljubaznog vlasnika Kaleba kako ocjenjuje svoje konobare iz Ukrajine.
- Bit ću iskren, nisu oni nešto posebno bolji ni lošiji od naših domaćih ljudi koji rade ovaj posao. Ali, ono po čemu se uistinu odlikuju, kaže on, to je da su vrlo pristojni i zahvalni poslodavcu u obavljanju svoga posla. To je nešto što na primjer nisam u tolikoj mjeri doživio od naših domaćih radnika, kaže vlasnik Kaleba poručujući kako je, eto, i u nas došlo vrijeme da se tržište radne snage mora sve više liberalizirati ako se mislimo razvijati i imati ljude koji su spremni raditi za naše plaće.
Pred sam ukrcaj na trajekt pitamo Vladyslava što bi izdvojio kao odliku ukrajinskog ugostiteljstva i tamošnjih gostiju. A on će sa znakovitim smiješkom: »Ukrajinci su jako dobri u davanju manče«! Opaaaa! To je poruka nama, dakle. Ajde neka, nećemo biti lošiji od Ukrajinaca. Potvrdio nam je da je zadovoljan mančom koju smo mu ostavili.
Ajte bog Ukrajinci, nek vam je sretno u Hrvatskoj. Mi moramo na trajekt. Sretno i vama, javite nam kad ćemo izaći u novinama...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno