Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Gaćina: Malo je nedostajalo do medalje na Europskom prvenstvu

Autor: Viktor Bogut

27.09.2009. 22:00
Gaćina: Malo je nedostajalo do medalje na Europskom prvenstvu


Nemam veliki imperativ. Nikada ga nisam imao. Niti od sebe niti od obitelji. Jednostavno volim ovaj sport i idem preskakati ljestvicu po ljestvicu. Idem od turnira do turnira pa što bude. Želim maksimalno trenirati i postati što bolji. Bez pritiska. Do sada sam tako radio i to se pokazalo kao dobitna kombinacija. Ne pada mi napamet nešto mijenjati


Nije mnogo ljudi zadužilo hrvatski stolni tenis. Nije to sport koji je u Hrvatskoj prepopularan, no tradicija postoji. I u “ex Jugoslaviji” liga je bila izuzetno jaka. Klubovi su osvajali europske titulu, a igrači donosili odličja s velikih natjecanja. No, muški stolni tenis, osim Zorana Primorca nije dugo imao igrača koji je blizu vrha europskog i svjetskog stolnog tenisa. Barem ne do posljednjih godinu-dvije. I igrom slučaja igrač koji je preskočio tu barijeru prosječnosti ponovno je Zadranin. Andrej Gaćina i dalje “djeluje” iz sjene. I dalje nije previše eksponiran. Ali Gaćina se potpuno primaknuo TOP-u 50 svjetske rang liste. Među prvih 30 je u Europi, a tek su mu 23 godine. To znači da pred sobom ima još najmanje 10-ak, a možda i više godina vrhunskog stolnog tenisa. Ipak, ono što je najvažnije da je Gaćina prije tri-četiri godine uhvatio zalet i od onda ne staje. Sve je bolji i bolji. Pobjeđuje sve jače i jače igrače i sve je bliže i bliže vrhu svjetskog stolnog tenisa. I ne namjerava stati, iako mu ne pada na pamet davati bombastične najave. Mnogi su ih davali i nikada nisu došli ni blizu da postanu pravi seniori. Gaćina je šutio i radio te u konačnici uspio.
– Nemam veliki imperativ. Nikada ga nisam imao. Niti od sebe niti od obitelji. Jednostavno volim ovaj sport i idem preskakati ljestvicu po ljestvicu. Idem od turnira do turnira pa što bude. Želim maksimalno trenirati i postati što bolji. Bez pritiska. Do sada sam tako radio i to se pokazalo kao dobitna kombinacija. Ne pada mi napamet nešto mijenjati – kaže Gaćina, Zadranin koji već desetak godina nije stanovnik rodnog grada. S 12 godina je zajedno s cijelom obitelji preselio u Zagreb. Poprilično veliki teret za tako mladog igrača.
– Nije bilo jednostavno tada. Sama činjenica da se cijela obitelj odlučila preseliti zbog mene je pritisak sam po sebi. Dobro, i brat je tada počeo studirati pa je i Zagreb odjednom postao mjesto gdje smo obojica nastavili “karijeru”. Ali taj početak je bio težak. Nije se bilo lako priviknuti na život u Zagrebu. Trebalo je vremena proći dok upoznam grad, ljude, da nađem prijatelje.
Stolni tenis ipak neko vrijeme nije bio u prvom planu?
– Nije. Kažem, nije bilo pritiska od obitelji da pošto-poto moram uspjeti. Do 17 godine sport nisam shvaćao tako ozbiljno. Više sam se igrao, nego što sam igrao, razmišljao o medaljama. Tek kada sam prvi put otišao izvan Hrvatske, u Njemačku, shvatio sam da je stolni tenis ono čime se želim baviti. Tada je na neki način počela moja karijera. Od tada sam profesionalac.
Mnogi Zadrani su pokušali kao mladi naći sreću u Zagrebu. Uspjeli ste vi, uspio je Zoran Primorac.
– To je istina i vjerujem da je glavni razlog tome taj što je cijela obitelj išla s nama. Znam da su neki igrači također pokušali uspjeti u Zagrebu. No, otišli su s 14-15 godina sami. Bez obitelji. A to je onda mnogo teže. Zagreb je grad koji te može pojesti. Mnogo znači kada imaš cijelu obitelj uz sebe.
Zadranin trenutačno nastupa u prvoj Njemačkoj ligi, koja je i najjača liga na svijetu. Igra za Saarbrucken, a živi i trenira u belgijskom Charleroiu, klubu koji ga je u Njemačku dao na posudbu.
– Odlično mi je u Belgiji. Treniram s najboljim svjetskim igračima pod vodstvom odličnih trenera. Što se tiče njemačke lige, Saarbrucken je dobra momčad. Tu su između ostalog i Slovenac Bojan Tokić te Kinez Leung Chu Yan. Klub je tek ušao u prvu ligu. Što se tiče uprave kluba, cilj je ostanak u ligi, mada se mi potajno nadamo da bi se mogli dočepati doigravanja.
Gaćini je krenulo i što se tiče reprezentacije. Na Svjetskom prvenstvu prije nekoliko mjeseci ušao je među 32 najbolja, na Mediteranskim igrama u Pescari uzeo je dva srebra, a na nedavno završenom Europskom prvenstvu došao je do osmine finala, gdje je poražen od Njemca Fillusa.
– Šteta zbog tog poraza. Znam dobro tog igrača. Moja je generacija. Već sam ga pobjeđivao. Moglo je to biti i bolje. Mogao sam do medalje. Po rang listi sam bio jači od njega. No, on je stvarno igrao odlično na prvenstvu. Već je izbacio dva nositelja prije mene, a meni je to bio treći meč u danu. Bio sam nekako prazan, umoran. Jednostavno nisam bio pravi.
A nakon njega ždrijeb je vodio prema medalji?
– E to bi bio uspjeh. Da, imao sam odličan ždrijeb. Kasnije bi dobio Rusa Kuzmina, kojeg sam nedavno glatko dobio. Uz to, igrao bih sutradan, što znači da bih se mogao dobro odmoriti. No, izgubio sam, iako sam imao dobru taktiku, morao sam se pozdraviti s pojedninačnim natjecanjem
I u parovima ste vi i Ivan Juzbašić bili prilično blizu medalje?
– Prvi put smo zajedno igrali parove. Ali igrali smo stvarno odlični. Svladali smo druge nositelje, no u četvrtfinalu smo poraženi od Francuza. Ja sam u tom dvoboju odigrao malo lošije. To mi je taj dan bio već četvrti dvoboj i odigrao se nakon pojedinačnog poraza. Vrlo brzo su nas poveli s 3:0. Tada smo se malo pribrali, ali je bilo prekasno. Dobili smo set, poveli 6:2 u petom, ali prekasno. Poraženi smo. Imali smo i mali problem sa sucem, koji mi je oduzeo dva servisa.
No, mnogi su očekivali hrvatsku medalju u momčadskoj konkurenciji. Nakon što ste osvojili prvo mjesto u skupini, u četvrtinalu ste dobili Rumunjsku. Stječe se dojam da ste to mogli dobiti.
– Sigurno smo mogli. Trebali smo. Nismo mi niti tu igrali s pretjeranim pritiskom, ali bolji smo od Rumunja. Zoki (Primorac) je tu malo zakazao. Izgubio je obje partije. No, mi smo se zaista borili. Uspjeli smo doći na 2:2. Dobili smo Tošić i ja. No, ja sam igrao tu posljednju utakmicu. Došlo je do sedmog seta. Odlučujućeg. Imao sam 5:2 i tada sam promašio laganu lopticu. Njegova klupa je zvala time out. Uspio se pribrati i okrenuti set. Šteta. Tada bi igrali protiv Njemaca, ali potpuno opušteno. Imali bi smo medalju i mogli bi se potući s njima kako treba. No, najvažnije je da smo dokazali da možemo igrati i bez Kineza u reprezentaciji.
Tvoja forma na prvenstvu?
– Potpuno sam zadovoljan. U početku nisam igrao dobro, ali kako je prvenstvo odmicalo to je izgledalo sve bolje i bolje. Šteta što nisam dobio tog Nijemca u osmini finala.
Sve u svemu iza tebe je vrhunska sezona?
– U svakom slučaju. Iako sam u siječnju imao neugodnu ozljedu, uspio sam se vratiti i napraviti velik korak na svjetskoj rang listi. Sada sam 67. Sezona nije mogla završiti bolje, iako je i nova sezona već počela.
Idući izazovi?
– Njemačka liga. Uskoro je Pro tour u Engleskoj. Što se tiče reprezentativnih nastupa, njih neće biti neko vrijeme. Sve do Svjetskog prvenstva iduće godine.


 PRIMORAC




 
Zoran Primorac i dalje ne misli stati. Dapače, i dalje igra za svaku pohvalu.
– To je nevjerojatno. Vjerujem da će on igrati sve do Olimpijskih igara u Londonu. I ono što je najvažnije i dalje je svjetska klasa. Zaista je odličan. On stvarno mnogo ulaže u sebe i profesionalac je od glave do pete. Samo tako može u 40. godini ovako igrati.


 ODUSTAO OD EKONOMIJE


 
Upisali ste Ekonomski fakultet, ali odustali ste od njega?
– Nije se moglo i jedno i drugo. Odlučio sam žrtvovati fakultet i potpuno se okrenuti sportu. No, siguran sam da ću nakon profesionalne karijere krenuti prema fakultetu. To vjerojatno neće biti ekonomija već Kineziolški fakultet.