Gečevski: Nosio nas je momčadski duh, zajedništvo i odlična atmosfera

Todora Gečevskog jučer smo zatekli pred odlazak na terapiju. Bivši kapetan Zadra još se uvijek nije u potpunosti oporavio od loma ruke, zarađenog 10. rujna, na utakmici drugog kruga Europskog prvenstva protiv Slovenije. Poziv iz Zadra vjerojatno nije očekivao, ali je sa zadovoljstvom pristao prokomentirati veliki uspjeh makedonske reprezentacije u Litvi. Slavlje se polako primirilo, iako su dojmovi još uvijek vrlo živi.
– Doček je bio nezaboravan. Pripremali su nas da će to biti veličanstveno, s mnogo ljudi, ali ni u snu nismo očekivali takvo nešto. Toliko puno ljudi od aerodroma do centra Skopja i toliko pozitivne energije nikada u životu nisam vidio. I kada smo gubili utakmice, uvijek su svi bili pozitivni, kao nikada do sada. Nikada nije bila takva euforija u vezi nekog sporta u Makedoniji, kakva je bilo za ovo prvenstvo – priča Geč.
– Uz to, proslava je pala na dan neovisnosti Makedonije. Bio je to pravi poklon i za narod i za nas. Nikada u proteklih 20 godina ovdje nije bilo toliko sretnih trenutaka.
A sve je krenulo iz tzv. „balkanske” skupine, u kojoj su bile smještene četiri reprezentacije s prostora bivše države, te Grčka i „autsajder” Finska.
– Očekivali smo da ćemo proći skupinu, jer smo znali da možemo pobijediti Crnu Goru, Finsku i BiH. Mislili smo da su Hrvatska i Grčka puno bolje od nas, međutim, kada je prvenstvo krenulo, počeli smo igrati mnogo bolje nego što smo očekivali. Igrali smo dobro i u kvalifikacijama, ali tamo nivo kvalitete igre ipak nije bio kao na Europskom prvenstvu. No, neke kockice su nam se posložile. Imali smo nekoliko odličnih igrača i dobru momčad i to smo znali maksimalno iskoristiti. Dali smo sve što smo mogli. Igrali smo odličnu obranu i znali smo istrčati kontru ili smiriti igru, kada je to bilo potrebno. Na kraju, jedino nam je žao što smo bili tako blizu, na jedan koš do medalje, a nismo je uspjeli uzeti.
Šest uzastopnih pobjeda
Pobjeda protiv Hrvatske, nakon uvodnog poraza u produžetku od Crne Gore, na neki način vam je otvorila put.
– Sigurno da je, jer kada dobiješ tako kvalitetnu momčad, dobiješ i mnogo samopouzdanja. Kada smo pobijedili Hrvatsku, znali smo da možemo igrati protiv svakoga. Bio sam iznenađen načinom igranja Hrvatske. Imaju mnogo bolje individualce, nego što su pokazali igrama u Litvi. Igrao sam protiv 90 posto tih igrača i znam što svatko može, ali jednostavno se nisu uklopili. Najviše me iznenadio njihov poraz od Bosne. Mislili smo da ćemo u drugi krug proći mi, Grčka i Hrvatska, s tim da ćemo mi prenijeti četiri boda, jer smo pobijedili obje. No, na kraju se ispostavilo da nam je utakmica posljednjeg kola protiv Bosne bila mnogo važnija, a ne samo revijalnog karaktera, kako smo ranije mislili.
Koliko je vama i makedonskom narodu značila pobjeda protiv Grčke?
– Ta je pobjeda bila od velikog značaja, s obzirom i na političke probleme koje imamo, ali nama igračima je najviše značila zato što smo dobili jednu od europskih košarkaških velesila. Grčka je u posljednjih desetak-petnaest godina uvijek u vrhu, među prvih pet-šest momčadi. Imaju odlične igrače. Istina, neki važni su im nedostajali, ali unatoč tome su bili vrlo jaki, što su na kraju i pokazali, došavši do šestog mjesta i kvalifikacija za Olimpijske igre. Pobjede protiv Hrvatske i Grčke donijele su nam ogromnu dozu samopouzdanja, koje je bilo ključno za nastavak prvenstva.
Pobjednički niz Makedonija je nastavila protiv Finske, BiH, Gruzije i Slovenije.
– Nijedna od tih pobjeda nije bila laka. Danas svi igraju košarku i svi imaju računicu kako pokušati otići što je dalje moguće. Finsku i Gruziju smo dobili u posljednjim sekundama, a jedino smo bili malo iznenađeni što smo nešto lakše pobijedili Sloveniju, koja je također vrlo kvalitetna reprezentacija.
Šokirani Litavci i „ludi” Navarro
U četvrtfinalu protiv Litve nitko vam nije davao ni najmanje šanse. Bilo je to jedno od najvećih iznenađenja u košarci i uopće u sportu posljednjih godina.
– Bili smo vrlo motivirani i bez imalo pritiska, jer nismo imali što izgubiti. Osim toga, već smo pokazali da igramo odličnu košarku i da se nikoga ne bojimo. S druge strane, oni su, kao domaćin, bili pod velikim pritiskom. Dali su nam zadnju loptu, a mi smo u završnici bili koncentriraniji i ispalo je najbolje moguće.
Ni 15 tisuća fanatičnih navijača nije pomoglo Litavcima.
– Nakon onoga što je većina nas proživjela na utakmicama na Balkanu, ništa nas baš nije moglo iznenaditi. Litva je imala sjajne navijače, koji su napravili odličnu atmosferu, ali nama je ionako draže igrati pred punim tribinama, nego trening utakmicu.
Španjolska je u polufinalu ipak bila prejaka. Ne samo za vas, nego za sve na prvenstvu.
– Sve je bilo u redu dok Navarro nije poludio. Gasol nam je zabio 20 poena, što je napravio svima, a ostale smo limitirali manje-više ispod prosjeka. Međutim, Navarro je jednostavno poludio i tu je teško nešto dodati. Bez obzira koliko smo dobro odigrali obranu, prvi put na prvenstvu smo primili preko 90 poena. Ipak je bila prevelika razlika u individualnoj kvaliteti. Oni su imali 12 igrača, dok mi nismo imali tako veliku rotaciju i nismo mogli izdržati do kraja. Sjajno smo se držali do treće četvrtine, u jednom trenutku smo čak i poveli tri razlike, međutim, Navarro je bio nezaustavljiv. Znali smo da je odličan igrač, ali smo se nadali da nam neće zabiti baš 35 poena, nego recimo 25. Da je tako bilo, bila bi to egal utakmica, no što je tu je.
Jedna lopta, promašeni zicer za produžetak Damjana Stojanovskog u utakmici za treće mjesto protiv Rusije, Makedoniju je dijelila od medalje.
– Tada smo prvi put igrali pod nekim pritiskom, jer kada smo već došli u priliku da osvojimo medalju, htjeli smo to i napraviti. Jedna lopta nas je dijelila od bronce i srce nam se paralo kada smo stajali u dvorani i gledali Ruse kako se penju na pobjedničko postolje. Da smo izgubili 15 razlike, bilo bi nam mnogo lakše. Svjesni smo da smo napravili veliki uspjeh i ovako smo vrlo zadovoljni, ali kao sportašima nam je uvijek krivo kada dođemo na korak do nečega i za malo ostanemo bez toga. Naročito kada se radi o nečemu tako velikom, kao što je medalja na Europskom prvenstvu.
Pod euforijom smo mogli sve
Mnogo se pričalo o formatu natjecanja i velikom broju utakmica u kratkom razdoblju. Prvotno se htjelo proširiti bazu igrača na 14 po momčadi, ali je potom vraćeno na 12. Govorilo se kako će veliku ulogu imati svježina, sposobnost regeneracije i širina rotacije momčadi, no Makedonci su usprkos svemu tome, sa najužim rosterom, junački odigrali svih 11 utakmica. U čemu je bila tajna?
– Nosio nas je momčadski duh, zajedništvo i odlična atmosfera, koju smo donijeli na prvenstvo i koja nas je krasila cijelo vrijeme. Imali smo veliku želju za pobjedama i dokazivanjem. Tek kada je sve završilo, vidjeli smo koliko su umorni oni igrači, koji su najviše igrali. Onda više nisu mogli ništa, ali dok smo bili pod tom euforijom, mogli smo sve. Sve je bilo jako pozitivno, kako u Makedoniji, tako i u Litvi. Poslije svake utakmice smo dobivali samo pohvale i podršku, imali smo i veliku potporu s tribina, tako da u tim trenucima jednostavno zaboraviš na umor. Tek kada sve završi, osjetiš koliko si se potrošio.
Osam je igrača nastupilo na svim utakmicama, Antić, Ilievski, braća Stojanovski, Samardžiski, Čekovski, Sokolov i najbolji „Makedonac” Bo McCalebb, koji je zapravo bio motor cijele momčadi.
– Mi igramo već četiri-pet godina zajedno. Jedina promjena u odnosu na kvalifikacije za EP je dolazak McCalebba i s njim smo jako puno dobili. Ne samo u igračkom smislu, jer je on i kao osoba odličan dečko. Uklopio se u naše društvo, način življenja i treniranje. Mnogo smo radili i prošle i ove godine. Imali smo određenih problema, jer su se neki od nas priključili malo kasnije, ali sve smo to nadvladali. Imali smo kondicijskog trenera iz Italije, koji nas je pripremao i cijelo vrijeme, i onda kada smo igrali lošije, govorio nam je samo da je najbitniji 31. kolovoza i prva utakmica na prvenstvu. Znali smo da imamo kvalitetu i vjerovali u naše mogućnosti. Došla je neka nova generacija, koja nema respekta prema protivniku, nego jednostavno iziđe na teren i da svoj maksimum.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU ZADARSKOG LISTA