Da Vincijev kanal ribari pretvorili u turističku atrakciju

Slika korisnika admin
Damir MARIČIĆ

Sve je ovdje morsko, kao i naš povod da ovdje dođemo. Cesenatico je malo nekad, a i sad ribarsko pomorsko mjesto u regiji Emilia Romagna, iako je ribarstvo davno nadmašio turizam. Većina ljudi za njega nije čula, niti bi im, od pustih slavnih okolnih čudesa od gradova, palo na pamet ovdje doći. Naime, Ravenna je nadomak, a ona je najvrjedniji povijesno arheološki lokalitet cijele sjeverne Italije. Tu je slavna Venecija, ne previše daleko, s gomilom predivnih mjestašca - Burano, Murano, Cioggia, pa je tu Padova, Riminni i tko zna što sve još.

No, sraslost Cesenatica s morem koja neraskidivo traje i danas stvorila je u ovom malom mjestu atrakciju i povod posjetiteljima za dolazak. Nas su nakon parkinga oduševljeni Nizozemci uputili najbržim putem k luci impresionirani ljepotom onog što je adut ovog mjesta.

Pomorski muzej "in situ" i "in vivo"

Dakle, Cesenatico je popularno turističko odmorište prije svega zahvaljujući tome što ima originalni Pomorski muzej (Museo della Marineria), s povijesnim radnim i ribarskim brodovima i brodicama. Posebnost je prvenstveno u 50-ak manjih tradicionalnih brodova smještenih u kanali s raširenim šarenim jedrima. Prizor koji plijeni svačiji pogled i očarava. A na kopnu ili na brodovima koji su privezani uz obalu, a ne sidreni, stoje i napisi - batana, leut, trabakul, guc, lancia, bracera, bragoc... brodogradilište i godina izrade... za teret, ribarenje, prijevoz, uglavnom za rad. Oni su živi, većina imaju vlasnike koji ih i koriste, ali su i - muzejski izlošci, povijesni brodovi, spomenici.

Najjednostavnije je smjestiti Cesenatico između Venecije i Rimminija, najbliže Ravenni.

More je ovdje u očima, u nosu, na nepcima i zariveno kanalom duboko kroz srce gradića.

Muzej ima i svoj postav u zatvorenom koji nije toliko impresivan, ali je zanimljiv. Nekoliko starih trabakula i radnih brodova, ali i oprema radionica za izradu i popravak brodova (kalafata), stara oprema za ronjenje, ribarska oprema, slike prvih turističkih lasta. Tu je čak i prva drvena svlačionica, prvi kaić za spašavanje turista, odnosno sve u svezi s morem i životom od njega.

Manji je odjel prirodoslovni opet posvećen moru, a potom i manji odjel arheologije.

Uglavnom što smo željeli vidjeti i kazati prodiskutirali smo tu Ive Dunatov, direktor TZ Zadarske županije, Jerko Sladoljev, istaknuti turistički djelatnik, sada među ostalim na čelu Top kampinga Hrvatska, i moja malenkost.

Zadarske sanje i prilike

- Zadar s neotvorenim Pomorskim muzejem, ali postojećim izlošcima smještenim u zgradi i podrumu HAZU-a, odnosno vrtlarove kuće, a bez svega ostalog (Arheološki muzej, Ninski morski izlošci, Odjel za podvodnu arheologiju, biogradski nalazi s Gnjalića...) ima nemjerljivo veće blago i atrakcije od ovdje viđenog. No adut su ovi brodovi kojih, kako vidimo, većina nije starije od 30 do 50 godina, ali tu u kanalu pred očima posjetitelja s raširenim jedrima što pričaju opipljivu priču o životu i tradicijama života s morem.

- Znači moj je među najstarijima, komentira Dunatov kao vlasnik polustoljetne gajete.

 Oni su našli formulu da povežu te stare tradicijske brodove i izlože ih na otvorenom. Zamislimo kakva bi atrakcija niknula u Zadru da je u, recimo, Foši izložiti 50-ak naših tradicionalnih trabakula, leuta, gajeta, batana, možda stari brod za sabun, prve turističke brodice... Uostalom sam naš Branimir koji, eto, plovi pa i vozi ture turista stariji je od ijednog broda ovdje izloženog.

 A imamo i repliku condure croatice, a zašto ne i Liburnske Serilije. Pa do maketa flote Tamkerske plovidbe do danas.

Ovdje smo zbog sna o zadarskom Pomorskom muzeju koji traje već desetljećima i nadamo se da će kad tad biti ozbiljan.

No ono što je svakako briljantna ideja je ovaj otvoreni dio muzeja.

Gotovo sigurno je moguće kazati da je svaka kuća ovdje krčma, restoran, kafić, taverna ili suvenirnica. Uz predivnu očuvanu i obnovljenu starinsku arhitekturu mahom skromnijih kuća.

I naravno ono što vam kaže kako je život od mora i danas ovdje živ - deseci i deseci ribarskih i svih drugih brodova, galebovi i naravno - riba u svakom od zakutaka.

O muzeju na otvorenom više nego mogu kazati naše riječi govore slike.

Što može Zadar

Uostalom, ako neće Zadar možda se nađe netko poduzetan u nekom manjem ovdašnjem mjestu jer ne radi se o megabrodovima niti izlošcima neke fantastične cijene i vrijednosti. Tek rutinskim svakodnevnim potrepštinama ljudi od mora, kojih vjerojatno sada gomila trune po podrumima.

O onda opet mislimo na povijest nađenih i potvrđenih morskih tradicija Zadra od spomena u grčkim itinererima, liburnskih vremena i brodova što su ih gradili za moćni Rim, hrvatskih tradicija do silnih bitaka i listina što potvrđuju nadmoć na Jadranu, do specifičnosti sabunjara iz Privlake ili ninskih "plazulja", ribara iz Kali, Novigrada, teških broda za prijevoz kamena klesara iz Kuljice s Lavdare pred Salima, tradicija Ižana, Išćana, Saljana...

Naravno, u Cesenaticu su izvan toga u međuvremenu izrasli hoteli i plaže, pa čak i jedan toranj hotel koji je dugo bio među 30-ak najviših u Europi. No to su samo nadogradnje na ovaj maleni porat iz kojeg je sve rođeno.

 POVIJESNA PRIČA

Cesenatico je grad - luka s oko 20.000 stanovnika na Jadranu bliže Ravenni (30km) nego Veneciji u provinciji je Forlì-Cesena u regiji Emilia-Romagna.

Temeljna impresija gradića je lučki kanal. Lučki su kanali na ovoj strani Jadrana blizu golemih riječnih nanosa nužni za plovidbu jer je sama obala muljevito pjeskovita i nepogodna za pristajanja. No ovaj je kanal osmišljen i projektiran od strane velikog i nenadmašnog Leonarda da Vincija. I tu veličini nije kraj jer naručio ga je Cesare Borgia. Kako su ovdašnji čitatelji priču o Borgiama odgledali (slijedi nastavak) ne treba detaljnije objašnjavati tko je bio Cezare. Projekt je bio dio njegovog plana utvrđivanja nedalekog grada Cesenae. Kanal je izgrađen oko 1500., a u originalu je planirano da dosegne Cesennu duljinom od 15 kilometara.

 ŠARENA JEDRA

Obala je ovdje nepogodna za ribare, otoka nigdje kao ni zakloništa u uvalama, samo more i pješčano muljevita obala plićine. Zbog toga je odlazak ribara na more, opasan svagdje, ovdje povijesno bio i teži. Ribari su stoga imali raskošno šarena jedra, svaki sa svojim motivom, što je zabrinutim ženama omogućavalo da već izdaleka vide vraćaju li se njihovi kući. O tome u Muzeju odgledate i prastari crno-bijeli dokumentarac o ženama i djeci što zabrinuti čekaju ribare za povratka s mora za oluje.

 MOGUĆI MODEL

Uz evidentiranje broda u postavu muzeja na otvorenom i definiranja statusa povijesnog broda, za što svakako treba ispunjavati određene kriterije u smislu načina obnove i održavanja, brod ostaje u privatnim rukama s pravom vlasnika da ga koristi, ali ovdje izloži kad nije u uporabi.

Naravno, i da sudjeluje u nekoliko manifestacija koje se kroz godinu mogu osmisliti. Na drugoj strani muzej mu pomogne ili preuzme održavanje i liši ga plaćanja veza i sl. Na taj se način i bez velikih ulaganja i sredstava može kopirati ovu ideju.

Uostalom ulaz u sam muzej, nenormaln za talijanske pojmove, stoji svega dva eura.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)