Jennifer Peros zna sve tajne holivudskih zvijezda

Pratim nevjerojatne i jedinstvene događaje po svijetu, stalno sam na putu, obilazim vrlo zanimljiva mjesta, a mogu se pohvaliti i da sam radila intervjue s gotovo svim slavnim osobama Hollywooda, naravno i ne samo Hollywooda. Ovo je uistinu moj posao iz snova – s ponosom i zadovoljstvom ističe Jennifer Peros, trideset i četverogodišnja novinarka i urednica Us Weeklya, jednog od najtiražnijih časopisa svijeta zabave u Sjedinjenim Američkim Državama.
Jennifer je porijeklom iz Hrvatske, otac joj je rođen u Zatonu, a majka u Malinskoj. Roditelji su u SAD emigrirali kao tinjedžeri, ostavši trajno vezani za domovinu, a u tom duhu odgojili su i kći koja je, kako kaže, u Hrvatsku došla prvi puta već s četiri godine i od tada gotovo da nema ljeta koje nije barem dio provela u rodnom kraju svojih roditelja. Tako je bilo i ovo ljeto kada je ulice New Yorka, gdje živi i gdje se i rodila, ponovo zamijenila jadranskom obalom. Na intervju se odmah odazvala, donoseći sa sobom i cijelu hrpu fotografija s "facama" kao što su Madonna, Jennifer Aniston, Michael Buble, Rod Stewart, Chris Hemsworth, Ed Sheeran….ne ustručavajući se za čitatelje Zadarskog lista podijeliti ne samo svoju i više nego interesantnu životnu priču već i pikanterije vezane za posao uz koji, sudeći po svemu što se može čuti i vidjeti, s pravom ide i ona poznata rečenica – there's no business like show business!
Us Weekly prati čak 40 milijuna čitatelja. Svakako impozantan broj i veliki kompliment za sve vas koji tamo radite, posebice vas u uredništvu.
– Hvala.

Slavni humanitarci
Prije Us Weeklya ste radili i u nekim drugim medijima?
– Da, diplomirala sam na Sveučilištu u Scrantonu u Pennsylvaniji, te odmah nakon fakulteta počela raditi na Fox News kanalu. Već onda sam pokazivala sklonost "crvenom tepihu", radu sa slavnim osobama pa su mi takve radne zadatke počeli i dodjeljivati. Na Fox Newsu sam ostala pet godina i uistinu zavoljela svoj posao pa sam stoga prešla u časopis koji je u potpunosti posvećen svijetu zabave – u Us Weekly a onda i na Entertainment Tonight, najgledaniju show business TV emisiju u cijelom SAD-u. Tamo sam bila dvije godine te se nakon toga vratila u Us Weekly gdje sam i sad.
Posao vam je omogućio, kako ste i sami rekli, i putovanja, i prisustvovanje najvažnijim show događanjima, ne samo u SAD već i inozemstu, a da ne kažem i ono vjerujem većini ljudi najzanimljivije, rad sa slavnima?
– Da, upoznala sam brojne poznate osobe tijekom svoje karijere, bilo ih je toliko da ih se, i da se potrudim, ne bih mogla sve sjetiti ( smijeh ). Intervjuirala sam i Brada Pitta, i Angelinu Jolie, i Bena Afflecka, i Matta Damona, i Madonnu, i Oprah Winfrey, i George Clooneya…
I, tko vas je posebno impresionirao?
– Impresionirale su me slavne osobe koje se humanitarno angažiraju i rade na tome da svojim utjecajem učine ovaj svijet boljim mjestom. Sjećam se još uvijek tog užitka dok sam dijelila stol s Bonom, svjesna koliko je napravio za smanjivanje siromaštva i gladi diljem svijeta. Impresionirao me je i Phil Collins koji mi se potpuno otvorio tijekom razgovora i prepričao mi što je sve prolazio dok se borio za svoje zadravlje. Bio mi je to jedan od najdražih intervjua.

Kraljevsko vjenčanje
A neugodne situacije? Je li ih bilo?
– Neke su slavne osobe nemoguće za suradnju, vjerujem da možete i zamisliti kako to izgleda ( smijeh ). Provela sam sate i sate čekajući na neke slavne "face" da se pojave na razgovoru, ponekad i usred noći. Jednom sam tako čekala na jedan dogovoreni intervju u New Yorku, a završila ga u Parizu ( smijeh ). Nazvao me netko iz tima te zvijezde s kojom sam trebala imati razgovor. Rečeno mi je da, ako želim dobiti intervju, moram doći u Pariz. I što sam mogla napraviti nego uskočiti u prvi avion i u Francusku. Nisam se pokajala, intervju je bio super. Što se tiče nekih konkretnih imena, ne smijem nikoga navoditi jer onda sigurno ne bih imala posao koji imam danas no mislim da imam i više nego dovoljno materijala za jednu debelu knjigu na tu temu koju ću sigurno napisati jedan dan.
Bili ste i na vjenčanju princa Harrya?
– Kraljevsko vjenčanje je bio nevjerojatan doživljaj! Već nekoliko godina pratim događanja oko kraljevske obitelji i često putujem u London. Bila sam u Velikoj Britaniji i onda kada su se rodili princ George i princeza Charlotte, kao i onda kada se udavala Pippa Middleton. Vrlo je teško raditi na međunarodnom događaju, pogotovo tako važnom kao što je kraljevsko vjenčanje. Ovaj puta tim više budući da se britanski princ oženio za američku glumicu što je za nas novinare bio izazov samo takav. Harrya svi znaju, no ovaj put je i mladenka bila poznata.
Kao što ste i sami rekli, često ste na putu. Volite li raditi na taj način, biti stalno po avionima?
– Da, veoma sam sretna što mi moj posao dopušta da vidim neka od najboljih mjesta na svijetu. Najčešće sam na relaciji New York – Los Angeles, a onda i po drugim lokacijama u SAD-u. Na programu je i London, Pariz, Rusija kao i Dubai, da izdvojim samo neke od najčešćih destinacija. Prošle godine sam u Velikoj Britaniji bila i onda kada se dogodio onaj strašan bombaški napad na koncertu Ariane Grande u Manchesteru, a pokrivala sam i Ljetne olimpijske igre 2012.-te, kao i Zimske olimpijske igre 2014.-te.

Dvije Trumpove žene
Ljudi najčešće svijet show businessa doživljavaju vrlo glamurozno no svi znamo da postoji i lice i naličje, pogotovo u visokim krugovima. Hrvatska je mala zemlja i ovdje zapravo i nema "pravih" slavnih osoba, barem ne na onoj razini kao u središtima zabavne industrije. Koliko je vaš svijet tamo glamurozan, koliko se razlikuje stvaran život od onog koji nam se "servira" kada se upale reflektori?
– Mislim da je tako s bilo čim. Uvijek postoji fasada koja zapravo nikada ne odgovara onome što je iznutra. Jer svi mi prolazimo kroz naše osobne bitke, pa tako i slavni i kroz sve ove godine tijekom kojih sam u ovom poslu, imala sam se itekako puno prilika uvjeriti u to no s jednom velikom razlikom, mi naše probleme ne proživljavamo pod svjetlima reflektora za razliku od njih kojima se svaki korak temeljito secira, što nije ni najmanje lako.
Upoznali ste i Donalda Trumpa?
– Da, puno sam puta bila u kontaktu s Trumpom, ali od kada je izabran za predsjednika nisam imala priliku razgovarati s njim.
A upoznali ste i najvažnije žene u njegovom životu, Melaniju i Ivanku?
– Da, i njih sam imala prilike puno puta vidjeti. Radila sam i razgovor s njima na temu: prva godina u Bijeloj kući i mogu vam reći da je riječ o snažnim ženama, posvećenim svom poslu, svojim ciljevima na realizaciji kojih neumorno i vrlo strastveno rade.
Sjedinjene Američke Države su bile desetljećima sinonim za "obećanu zemlju". Kakva je situacija sada, je li SAD i dalje zemlja "neograničenih" mogućnosti, je li lako pronaći posao, stan?
– Amerika je i dalje sjajno mjesto za život. Prilika za uspjeh ne nedostaje, no treba znati da se ništa ne može postići bez napornog rada jer bez obzira gdje živite, nitko vam neće ništa besplatno dati. Po mom sudu tri su važne stvari koje dovode do poslovnog uspjeha, kao što sam već naglasila: naporan rad, pa onda svakodnevna komunikacija s ljudima i njegovanje već stečenih odnosa. To su uostalom i tri glavna razloga zašto sam tu gdje jesam danas.
A novac, može li se živjeti od poštenog rada, posebice u New Yorku?
– Troškovi života su izuzetno visoki u New Yorku. Možete normalno živjeti no ne bez napora.

Ljeta u Zadru
Znači, dobar novinar može živjeti kao Carrie Bradshaw ( pr. a. popularni lik iz serije Sex i grad )?
– Ne, ne… ( smijeh ), puno ljudi misli da mladi pisci, novinari, urednici žive poput Carrie Bradshaw, no to ni izbliza nije slučaj! Serija "Sex i grad" je pokrenula puno dobrih stvari na televiziji i otvorila brojne teme i to na način na koji nitko drugi do tada nije napravio no ako su oko jedne stvari pogriješili to je bio način života glavnog lika – Carrie. Vrlo je teško živjeti u stanu u West Villageu ako ste slobodni pisac poput nje. Zapravo je nemoguće! Ta vrsta poslova se ne plaća baš puno i danas vam mnogi novinari napuštaju svoju profesiju zbog niskih primanja pa ostaju uglavnom oni koji su baš vezani za to što rade, koji novinarstvo nose u duši.
Nismo se dotakli dijaspore, družite li se s ljudima s kojima dijelite hrvatske korijene?
– U New Yorku ima mnogo Hrvata, vjerujem oko 50 tisuća. Imamo dvije crkve, Hrvatski centar kao i brojne restorane i trudim se, koliko god mogu, družiti se s pripadnicima hrvatske zajednice i sretna sam što to i uspijevam i što imam brojne hrvatske prijatelje.
Iz dosadašnjeg razgovora zaključio bih da vam puno znači porijeklo. Što je ono što najviše volite iz zemlje svojih roditelja?
– Da, duboko sam povezana sa svojim hrvatskim korijenima i oni su veliki dio onoga što jesam. Svakog ljeta dolazim u Zadar i mogu vam reći da je to nešto čemu se veselim cijelu godinu, tom svom ljetovanju u Lijepoj našoj, a posebice susretu s bakom i djedom koji su se nakon 30 godina života u SAD vratili. Moji su termini najčešće prvi tjedni kolovoza i one dane pred put ne mogu dočekati kada ću sjesti na avion i sletjeti u moju Dalmaciju. Sve volim, i more, i ljude, i hranu, a osobito kvalitetno vrijeme koje provodim s obitelji i prijateljima. Hrvatska, Dalmacija, Zadar… posebni su dijelovi mog srca. Posebice Zadar kao grad bogate povijesti i kulture kao i sadržaja kao što su brojni kafići, barovi, trgovine… Moja omiljena stvar je satima lutati ulicama u svim dijelovima Hrvatske kao svog najdražeg mjesta na svijetu i ne mogu vam ni opisati koliko sam sretna što je i ostatak svijeta konačno počeo to uviđati.
A momci, što jedna svjetska žena može reći o hrvatskim momcima? Je li joj koji zapao za oko?
– Sretno "soliram" (smijeh!). A hrvatski momci? Pa nema tu neke prevelike razlike u odnosu na američke, no ako bi baš trebala nešto izdvojiti onda bih rekla da su naši momci pristojni, poštuju žene i ne boje nam se prići, što je i više nego "osvježavajuće".
Za kraj, kakvi su planovi, ambicije…?
– Posve se i dalje vidim u novinarstvu jer me strast za pričama, za izvještavanjem i dalje pokreće, uostalom znate i sami kako je to. No što će biti i kako će biti – tko zna. Sada je zanimljivo vrijeme u svijetu medija, internet je jak, društvene mreže također. Konkurencija je velika i baš sam znatiželjna vidjeti kako će stvari izgledati za nekih deset, dvadeset godina.