Stanari s Relje i treći puta na sudu pobijedili Mladena Ninčevića

Trojica stanara zgrade u Ulici Petra Svačića 3-11, Silvio Butić, Tomislav Pavičić i Nediljko Ikić, ne ometaju privatni posjed na dvjema parcelama ukupne površine od 1212 metara četvornih, za što ih je  još prije osam godina tužio Mladen Ninčević, suvlasnik tvrtke Centar  projekt koja je 2008. godine na javnom natječaju od Grada Zadra kupila  zemljište ukupne površine  preko osam tisuća kvadrata za 3,9 milijuna  kuna s namjenom da tamo izgradi hotel Hilton. Presudio je tako jučer  sudac Općinskog suda u Zadru, Marko Baraka, u prvostupanjskom postupku koji se nakon ukidne odluke Županijskog suda u Zadru vodio  po drugi put.
I u prvoj nepravomoćnoj presudi sudac Baraka je odbio Ninčevićevu  tužbu protiv trojice od ukupno stotinjak stanara iste zgrade, no Županijski sud je tu odluku vratio na ponovno odlučivanje, odnosno doradu. U međuvremenu su i tuženi stanari preko svog odvjetnika Dana  Marinovića podnijeli protutužbu protiv Centar projekta sa zahtjevom  da im se prizna vlasništvo na tim česticama, budući da ga svi stanari iz  ukupno 50 stambenih jedinica u toj zgradi izgrađenoj još 1963. godine  koriste za parkiranje, pristup do ulaza i stambenih jedinica te životni  prostor koji su sami održavali godinama, a posebice nakon Domovinskog rata kad su u te stanove uselili mahom dragovoljci Domovinskog  rata i hrvatski ratni vojni invalidi te udovice i roditelji poginulih branitelja. Sudac Baraka odbio je i taj njihov zahtjev, kao i zahtjev umješača  na strani tužitelja, tvrtke RamseyBay d.o.o. Zagreb, koja je u ožujku ove  godine putem e-dražbe FINA-e kupila zemljište u vlasništvu Centar  projekta, nakon što su Ninčevićevi irski partneri i suvlasnici u tvrtki pokrenuli ovršni postupak pred Općinskim sudom u Zadru radi isplate  svog udjela.
Na izricanju nepravomoćne presude jučer je bio nazočan samo odvjetnički vježbenik iz ureda branitelja stanara Marinović i partneri, a  Dan Marinović u telefonskom razgovoru izrazio je zadovoljstvo zbog  ovakve nepravomoćne presude.
– Ovakvoj presudi smo se nadali i priželjkivali je. Ona je u odnosu na  tužbu Centar projekta prema stanarima zapravo ista kao i prva koju je  Županijski sud ukinuo i vratio na ponovno odlučivanje. Provedeni su novi dokazi sukladno naputku višeg suda, koji su utvrdili tezu obrane. Nadamo se kako će sada Županijski sud ovu presudu i potvrditi, kazao je  Marinović.
U obrazloženju presude sudac Baraka je pojasnio kako je Centar projekt kao bivši vlasnik zemljišta i tužitelj za smetanje posjeda imao zakonsko pravo ustrajati u tužbi i nakon što više nije bio vlasnik, no ne i na  zahtjev da stanari njemu ili novom vlasniku predaju u posjed sporno zemljište. Sudac je spomenuo i kako u zemljišnim knjigama nije bio evidentiran predmetni sudski spor, kao ni prethodni u kojem su stanari  protiv Centar projekta ustali tužbom za ometanje posjeda i ishodili pravomoćnu presudu u svoju korist.
U oba sudska postupka stanari su se pozivali na građevinsku dozvolu  iz 1960. godine u kojoj je jasno naznačeno da se zemljište na kojem se  dozvoljava izgradnja četverokatnice s 50 stambenih jedinica mora ograditi,  što je i učinjeno  pa je po izgradnji zgrade uz nju postojalo i  ograđeno dvorište ispred ulaza te pristupni put s glavne prometnice uz  južni dio zgrade. U prilog tome stanari su sudu dostavili i avio-snimku  na kojoj je to vidljivo. No Grad Zadar se 2006. godine uknjižio na zemljišne čestice, u naravi dvorište, odnosno parkiralište u javnoj uporabi  te pristupni put zgradi. Dvije godine kasnije Grad je za mandata gradonačelnika Živka Kolege raspisao natječaj za prodaju zemljišta površine  preko osam tisuća metara četvornih, koje je uključivalo i dvorište ispred  zgrade, a potom je kroz izmjenu DPU-a te zone  kupcu – Centar projektu,  pripojen pristupni put pa je zgrada doslovno ostala samo na temeljima.  Kad je Ninčević krenuo u ograđivanje terena stanari su ga tijelima i automobilima, pozivajući se na institut samopomoći,   u tome onemogućili na  dijelu koji su smatrali sastavnim dijelom građavinske dozvole izdane za  gradnju zgrade u kojoj stanuju. Potom su krenuli susdski sporovi, vlasnika protiv stanara za ometanje vlasništva i stanara protiv vlasnika za  ometanje posjeda.
Kupoprodajnim ugovorom Centar projekt se obavezao da će prvenstveno za potrebe stanara osigurati 20 parkirnih mjesta i pristupni put ili  prodati Gradu dio zemljišta za tu svrhu po tržišnoj cijeni, a to se trebalo  regulirati aneksom ugovoru, no do potpisivanja  nikada nije došlo pa je  taj dio ugovora ostao neispunjen i to nakon brojnih sastanaka triju strana – predstavnika stanara i predstavnicima vlasnika s gradonačelnicima  Živkom Kolegom, a potom i Zvonimirom Vrančićem te Božidarom Kalmetom. Stanarima je za rješenje problema u to vrijeme jamčila i današnja dogradonačelnica, a tadašnja gradska pravnica Jagoda Surać koja  im je uputila dopis da će se njihov problem riješiti upravo kroz DPU, no  nije, već im je oduzet i pristupni put i bez naplaćene lipe pripojen projektu namijenjenom za gradnju hotela. Tim DPU-om je izmjenjena i  namjena iz T u TM2, što omogućuje vlasniku gradnju i komercijalnih sadržaja, a što je suprotno kupoprodajnom ugovoru u kojem stoji da ne  smije biti prenamjene.
U ugovoru za rješenje parkirnih mjesta i pristupnog puta prvenstveno  za stanare zgrade stoji kako je to obaveza i u slučaju promjene vlasništva,  no novi je vlasnik zemljište kupio u ovršnom sudskom postupku pa je  rješenje ovog problema i dalje neizvjesno.