Nigdje kao "na ovim prostorima"

Slika korisnika admin

ĐELO! NE ODLAZI!

Proklet bio zakon o odlasku u mirovinu! Kažu, eto, da nam Đelo Hadžiselimović po sili zakona mora otići u mirovinu iako se on toga užasava i ne želi. Pa ima i pravo. Zašto bi čovjek koji tako dobro radi svoj posao morao ići u mirovinu? Zašto jedan vrsni liječnik (osobito dijagnostičar) mora ići u mirovinu iako bi mogao raditi još najmanje 5-6 godina, ako ne i više? Zašto jedna dobra nastavnica-gospođa mora ostaviti učenike da bi je zamjenila neka djevojka koja predajući Hrvatski jezik guta samoglasnike i izražava se kao da nije dvije knjige u životu pročitala (osobno iskustvo sa jednog roditeljskog sastanka)? Ali, pustimo to. Đelo nam je za odlazak dao spisak deset dokumentaraca koje bi nam svakako preporučio. Među njima se nalaze i moja dva omiljena autora Michael Palin ("Monthy Pyhton") - "Pole To Pole" i legendarni Zuko Đumhur - "Hodoljublja", što me čini još nesretnijim zbog njegova umirovljenja. Ipak se radi o čovjeku koji je obogaćivao naše vrijeme i svakome pametnom i kulturnom gledatelju podizao razinu opće kulture i znanja. I za kraj - jedan vic. Sreli se tako jednom James Bond i Đelo Hadžiselimović i pružili ruke jedan drugome. "Bond. James Bond" - predstavi se prvi. "Hadžiselimović. Odabrao Đelo Hadžiselimović" - odgovori drugi.

DAN DOBROVOLJNIH DAROVATELJA KRVI

Nisam ni znao da je 25. listopada dan dobrovoljnih darovatelja krvi. Sad, jesmo li dobrovoljni ili dragovoljni, nisam baš siguran, ali da je ovo njihov (u stvari naš) dan - jest. Hvala Bogu, ova zemlja jest malo neobična, ali po pitanju davatelja organa i davatelja krvi - nemamo se čega sramiti. U samom smo vrhu po broju davanja krvi i doniranja i to nas uistinu može učiniti ponosnima. Problem je samo u tome što, koliko sam ja primjetio, krv najčešće daju uvijek jedni te isti. Davatelj ima ili 10, ili 20, ili 50 davanja, ali skoro nikada nisam upoznao nekoga koji je sa svojih 30-40-ak godina krv dao jednom, ili dva puta. Ili 15 ili ništa. Najbolja su mi opravdanja - "dao bih ja krv, ali ne smijem. Zabranio liječnik." "koji liječnik" - pitam ga ja s obzirom da izgleda zdrav, zdravcat, kao od stijene odvaljen. - "Jedan liječnik" - odgovara mi on i samo me nervira, toliko da bih mu pustio malo krvi, tek toliko da bude manje debeo i rumen, jer takvi najčešće sve čuvaju za sebe. Uostalom, nije mi jasno zašto darovatelji nemaju neke veće beneficije. Ono da imaju prednost u čekaonicama samo je mrtvo slovo na papiru, jer ili to nije jasno napisano, ili se zdravstveno osoblje ne potrudi do dosljedno sprovoditi.

I što reći na kraju? Dao sam krvi i krvi, litre i litre, boce i boce, a nikada me nisu pozvali na prijem u Općinu. Mnogi i mnogi su tamo davaoci bili, ali ja pak nikako. Mislim da je to zato što moja krv nije dovoljno dobra. Previše je otrova u njoj...

NOGOMETAŠI NISU GLUPI, ALI NEKI IPAK JESU

Da se ne kaže da se radujem tuđem neuspjehu, moram priznati da mi je u onih sedam minuta koliko sam gledao poraz Dinama protiv Panathinaikosa, čak došlo žao tih mladića, s obzirom da zbilja nisu imali sreće. Ali, onda sam se sjetio da nisam platio struju koji bi mi mogli isključiti, da moram plaćati dopunsko zdravstveno, da mi susjeda ima mirovinu od 2.500 kuna i da ima puno važnijih stvari u životu. Zašto onda uopće i spominjem nogomet? Zbog tog blavog nesretnika koji je nakon utakmice umislio da je jako pametan ako stavi na glavu kapu FK Crvena Zvezda i tako izaziva nevolje. Da je stavio kapu svoga službenog grčkog kluba, još bih i razumio, ali ovako nešto čak ni ja ovako dobrohotan ne mogu prihvatiti. Uostalom, kada toliko voli "Zvezdu" koju onda vražju mater igra za Grke? Zašto nije ostao doma i svojim igrama koristio voljenom klubu? Pun mi je kufer tih domoljuba koji su puni para, skupili kufere i otputovali u inozemstvo i sada tamo na sigurnom prave ovakve gluposti. A što bi bilo da ga je netko napao? Ja doduše nisam poznati nogometaš, ali što bi bilo da sam, kada sam bio na službenom putovanju u Beogradu, nabio na glavinu kapu Hajduka ili Dinama i paradirao oko stadiona ili po Knez Mihajlovoj ulici? Dobio bi po toj istoj kapi i onda bi kmečao kako su me napali, kako mrze sve što je hrvatsko i sve u tom stilu. Vidi se da su neki siti i bijesni i da ih ono što se ovdje (na ovim prostorima - kako to vole govoriti) događalo nije ničemu naučilo. Uostalom, da se ponovno i zarati, ne vjerujem da bi ovaj nogometaš ostavio dobro plaćeni posao, vratio se kući i uzeo puške u ruke. "Cum ali peni..." I da sad ne budem prost, ali zbilja je lako s tuđim mlatiti po koprivama.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno