USPJEŠNA U MUŠKOM SVIJETU Darija Vukman: "Posao obavim najbolje što mogu, ne dam se maltretirati, a diskriminaciju ignoriram!"

Slika korisnika mkvanja
Zadranka u četiri godine na kontejnerskom brodu dogurala do druge časnice palube i položila kapetanski
Dvije godine tražila je kadeturu, a onda položila poručnički, odradila nekoliko ugovora kao treća časnica palube, položila kapetanski i sada plovi kao druga časnica. Želja joj je odraditi par vijađa kao prva časnica, pa na kopno
Privatni album/Marin GOSPIĆ
Pred pristanak u luku

Zadranka Darija Vukman pred kraj srednje škole razmišljala je o upisu na studij strojarstva, a onda se jedno jutro probudila s idejom da bi se ipak u životu željela baviti s nečim povezanim uz more i brodove. Ideju je ubrzo provela u djelo i upisala studij nautike. Danas plovi na kontejnerskom brodu francuske kompanije CMA CGM na poziciji druge časnice palube, a prije nekoliko mjeseci položila je i kapetanski.
Po završetku preddiplomskog studija Nautike i tehnologije pomorskog prometa Odjela za promet i pomorstvo Sveučilišta u Zadru stekla je zvanje prvostupnika, a školovanje je nastavila na riječkom Sveučilištu gdje je stekla zvanje magistre inženjerke nautike i tehnologije pomorskog prometa. Odradila je kadeturu, potom nekoliko vijađa kao treća časnica palube, položila poručnički, a onda se ukrcala kao druga časnica palube i odmah nakon prvog ugovora položila i kapetanski. Iako na prvi mah sve izgleda tako jednostavno zbog lakoće s kojom to ova samosvjesna i sposobna mlada žena s više od četiri godine staža na kontejnerskom brodu priča, put do uspjeha nije bio lak.
- Ne, nisam se odmah nakon završetka preddiplomskog studija uspjela ukrcati na brod da bi odradila kadeturu. Slala sam molbe i javljala se na razne natječaje pune dvije godine. Na neke nikada nisam niti dobila odgovor, neki su odgovorili da ne primaju kadete ili Hrvate, a neki su mi otvoreno rekli da ne primaju žene. Imala sam popis svih agencija koje ukrcavaju pomorce, a od prijateljice sam saznala za Columbia ship menagment. Bila sam uporna, a kako oni tada nisu ukrcavali kadete uputili su me na CMA ships agenciju. Poslala sam im sve papire, ispunila njihovu aplikaciju i mjesec dana gotovo svakodnevno ih zvala. Bila sam iskrena i napisala da nosim kontaktne leće što se pokazalo kao prepreka, pa sam otišla i na lasersko skidanje dioptrije nakon čega sam se nekako uspjela ukrcati i to u Maleziji, priča nam Darija kojoj je to bio prvi let avionom i to do Istambula te kao anegdotu otkriva i iskustvo s aerodroma.

Odradi zadatak i ne da se maltretirati

- Do drugog leta sam imala punih deset sati. Rekla sam ok. Čekat ću, i sjela na toj etaži na koju sam po izlasku iz aviona dospjela. Vrijeme je sporo prolazilo, ali što se mora, mora se. Kad su konačno najavili moj let uputila sam se prema izlazu koji je bio na etaži iznad i onda tek vidjela da je to zapravo kao jedan veliki trgovački centar. Bilo je svega, baš svega pa sam samo uzdahnula i rekla ok. Dogodilo se. Idemo dalje, ne skidajući osmjeh s lica prisjeća se Darija kojoj je slijedeća destinacija bila veliki kontejnerski brod na kojem je prvo zadužila kombinezon, kacigu i radne cipele, a sve, kaže, muškoga kroja, kao i košulja kakvu kao časnica i danas nosi. I svi kolege na brodu bili su muškarci, no to ju nije pokolebalo, niti zanimalo.
- Ja sam na brod došla raditi kao i svi ostali, a bilo nas je iz ove naše regije, Azijanata i svih ostalih. Na svakom brodu ima Filipinaca jer su oni poslodavcima jeftina radna snaga. Ali na brodovima je sve posloženo hijerarhijski i točno se zna kad, tko i što treba odraditi. Svoj zadatak odradiš najbolje što možeš, postaviš se i ne daš se maltretirati. To govorim jer na žalost ima časnika koji se postavljaju neljudski, kao da sami nikada nisu bili u istoj poziciji, otkriva nam Darija ključ uspjeha mlade žene u muškom svijetu i struci koja se usprkos sve većem broju žena na brodovima još uvijek u većini zemalja, jednako kao i kod nas, smatra muškim poslom.
- Naišla sam na diskriminaciju po rodnoj osnovi, ali to mene uopće ne zanima. Radim posao koji volim, dajem sve od sebe i sve što radim uvijek nastojim oplemeniti te podići na višu razinu. To me veseli i ispunjava zadovoljstvom, a to mi ovaj posao i omogućuje, kaže Darija dodajući kako je najveću diskriminaciju kao žena osjetila u Kini gdje ju inženjer koji je došao otkloniti kvar uopće nije doživljavao, a onda je ispričala i dogodovštinu iz kineskog škvera. Tamo ju je na palubi ugledao jedan lučki radnik koji se umalo polomio pokušavajući ju snimiti mobitelom, a sličnih situacija doživjela je i drugdje. U rodnom Zadru na spomen da plovi ipak, kaže, ljudi drugačije reagiraju i zapitkuju je sa zanimanjem o poslu koji radi, no doživjela je i neugodan stav jednog lučkog kapetana prilikom usmenog ispita za jedan od breveta koji je polagala.

Rodna diskriminacija ju ne zanima

- Bila sam doma već nekoliko dana i imala sam nalakirane nokte. U komisiji su bila četiri člana, a jedan me ispitivao.
Kad sam na sva pitanja odgovorila jedan od članova komisije je rekao da me pita još nešto o strojarnici, a onda je ispitivač odgovorio »a što će ona raditi u stroju s tim noktima«, kaže Darija ponavljajući uz smijeh kako ju zapravo uopće nije to dirnulo jer se ne želi zamarati tuđim, a posebice ne primitivnim mišljenjima i stavovima.
S ovom mladom ženom koja zrači zadovoljstvom i pozitivom razgovarali smo dva dana prije njezina ukrcaja na brod i treći vijađ kao druga časnica palube. Uz redovite, svakodnevne gvardije, kaže, ima dodatno zaduženje. Kad je bila treća časnica to je bilo održavanje opreme za spašavanje, a po zadnjem ugovoru po kojem se ukrcala zadužena je za navigaciju što podrazumijeva planiranje putovanja i održavanje opreme za navigaciju na komandnom mostu. Na naše pitanje što podrazumijeva gvardija, odgovara nam kako je to dežurstvo na komandnom mostu gdje prati radar, sve oko sebe i zapravo vozi brod. A onda nam otkriva i kako je prošla sve druge poslove, od skidanja hrđe, pa do farbanja, čišćenja, održavanja opreme i svega ostaloga, ali i kontrole ukrcaja tereta kad su u lukama. Brod na kojem plovi na ruti je prema Kini gdje i vrše ukrcaj, a na upit što prevoze uz smijeh odgovara »sve«.
- Sve što je u europskim zemljama, a kao zemlja podrijetla piše Kina, to mi vozimo. Najčešći su to veliki kontejneri, ali imali smo i brodova, aviona, pa čak i lokomotiva. Nađe se i zapaljivih tereta što zbrinjavamo pod posebnim uvjetima, kaže i dodaje kako je sve to samo rutina. Upitali smo ju i za osjećaj kada se nađe na otvorenom moru i danima ne vidi kopno, te nevrijeme, ali i opasnosti od pirata.

Strahuje od pirata, ali ih nije srela

- Uh, da, prođe mi tako ponekad kroz glavu a što da se nešto dogodi, ali onda me brzo i prođe. Imamo svu opremu za slučaj nužde od brodica, prsluka pa do splavi. Kad znaš da je to sve u najboljem redu, onda nema straha, a kako upravo ja to i pregledavam, onda sam u to i sigurna. Nisam se srećom našla u nekoj situaciji da bi nam prijetila opasnost zbog nevremena, ali kad onako malo ljulja ne smeta mi, pogotovo ako je vrijeme spavanja. Nije baš ugodan osjećaj kad se prolazi koridorom gdje se događaju piratski napadi na brodove, ali srećom nisam ih nikada srela, kaže Darija a onda dodaje i kako se ipak jednom našla u nevremenu zbog čega su morali pristati u kinesku luku koja im nije bila odredište, no i otuda je izvukla ono najbolje. Tu se susrela s prijateljicom koja je s njom studirala pa su se uspjele i podružiti.
- Često kažem kako nas je tajfun spojio, a i bilo je tako, govori nam Darija, a onda i nameće pitanje privatnog života. U Zadru, kaže, ima nekoliko prijateljica s kojima se druži kad je na kopnu, ali većinu vremena ipak posvećuje obitelji. S bratom je dosta i proputovala i on je, kaže, glavni »krivac« što nije usmjerena na štednju već da novac koji zarađuje troši na sebe i priušti si neke stvari koje inače ranije nije mogla. Rječanin s kojim je prošle godine plovila na istom brodu osvojio je njezino srce i u skladnoj su vezi nešto više od godine dana.
- Imamo sreću što nam se vijađi poklapaju pa smo onda doma u isto vrijeme i to vrijeme uspijevamo kvalitetno iskoristiti, govori Darija koja je udovoljila našoj znatiželji vezanoj uz njezine planove za budućnost.
- Ne znam do kad ću ploviti, a iako sam položila zv. kapetanski, nije mi to cilj. Voljela bi se okušati kao prva časnica palube. To je dinamična, a ujedno i vrlo zahtjevna pozicija, a ja baš to volim, otkriva nam Darija dodajući kako se ipak u neko dogledno vrijeme želi skrasiti na kopnu i imati obitelj. Osim posla u lučkoj kapetaniji ima i nekih drugih želja, a vrata za rad u školama otvorena su joj i sada.
I na kraju razgovora nismo ju pitali koja je tajna njezina uspjeha jer se on naprosto vidi. Ta mlada žena zrači zadovoljstvom jer radi posao koji voli, jer posao odvaja od privatnog života, a ključ svega njezin je čvrsti karakter, sposobnost, jasno postavljeni prioriteti i stav koji joj ne može poljuljati tuđe mišljenje.
 

 

Iz CV-a

Darija Vukman, magistra i inženjerka nautike i tehnologije pomorskog prometa te druga časnica palube s položenim kapetanskim ispitom poslovnu karijeru započela je nakon preddiplomskog studija na Pučkom otvorenom učilištu Libar u Šibeniku 2010. godine. Tamo je radila kao stručni referent u pomorstvu što je uključivalo administrativne poslove, ali i predavanja i izradu ispita za tečajeve. Tamo je radila do konca 2014. godine, a okušala se i na radnom mjestu predavač štoje uključivalo samostalno provođenje vježbe na brodici za spašavanje prema međunarodnoj konvenciji o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS 74/78), s kandidatima na tečaju za Temeljnu sigurnost na brodu. Po raskidu radnog odnosa odlazi na brod CMA CGM kompanije kao kadet palube, u siječnju 2016. ukrcava se kao treća časnica palube, a dvije godine kasnije kao druga časnica što i danas radi. Završila je srednju hotelijersko-turističku školu u Zadru, no avanturistički duh, radoznalost i želja za učenjem odnijeli su prevagu kod odabira životnog puta i posla kojim se bavi. U tome je ulogu odigrao i profesor Jere Bilan zaposlen u zadarskoj Pomorskoj školi, koji ju je spojio s profesorom Maksimom Klarinom na zadarskom Sveučilištu. Ono što je čula od njega donijelo je prevagu za upis nautike, iako je nju i dvije kolegice tijekom studija upravo on u jednoj prilici kada je bio ljut upitao što im bi da to uopće upišu. Odgovorila mu je »pa Vi ste mi u razgovoru prije upisa, kad sam Vam se obratila da mi pojasnite što sve mogu s tim studijem i ima li tu prostora za žene, rekli da sam dobro izabrala«. Potvrđuje i kako je profesor bio u pravu, a zahvalna mu je i za znanje koje joj je prenio.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)