Držali crtu obrane od Ploče, preko Sokinog i Bilog briga do Bokanjca

Svečanu prisegu pripadnici bataljuna položili su na prvoj crti bojišnice, na Bilom brigu u predahu između svakodnevnih neprijateljskih napada kako na crtu obrane tako i na sam grad

Kao i mnoge druge postrojbe s početka Domovinskog rata u Zadru, svoju dvadesetu obljetnicu utemeljenja ove godine slavi i Gradski bataljun. Bataljun je osnovan 20. listopada 1991. godine od pripadnika tadašnjih rajonskih štabova Istok, Centar i Zapad koji su izvodili blokadu vojarni i držali crtu obrane grada Zadra od Ploče preko Sokinog i Bilog briga do Bokanjca. Gradski bataljun je ustrojen najprije kao samostalni Bataljun obrane grada Zadra sa zadaćom osiguranja i obrane samog grada. Od pripadnika štaba Istok ustrojava se 1. pješačka četa s crtom obrane, od Ploče i Sokinog briga do Jadranske magistrale, tj. ulaza u grad iz pravca Crnog. Od pripadnika štaba Centar ustrojava se 2. pješačka četa s crtom obrane od Jadranske magistrale preko Bilog briga do Vidilice iznad Plovanije, a od pripadnika štaba Zapad, 3. pješačka četa s crtom obrane od Bokanjca do Vidilice. Bataljunu se pridodaje vod bestrzajnih topova i ZIS M-42 76 mm koji su obrana od neprijateljskog oklopništva, ali s malim brojem streljiva i prisiljeni djelovati u krajnjoj nuždi.
Držali crtu do Bilog briga
Svečanu prisegu pripadnici bataljuna položili su na prvoj crti bojišnice, na Bilom brigu u predahu između svakodnevnih neprijateljskih napada kako na crtu obrane tako i na sam grad. U to vrijeme glavnu snagu neprijatelja čine ročni vojnici koji, pak svakodnevno bježe na hrvatsku stranu. To neprijatelja prisiljava na postupno povlačenje prema tzv. Državnoj šumi, Musapstanu i mjestu Crno, tako da pripadnici 3. čete pomiču položaje na Čubrijan i drže crtu sve do Bilog briga.
Tijekom studenoga 1991. nekoliko pripadnika 2. čete samoinicijativno odlazi u Rijeku i riskirajući svoje živote, iz minirane vojarne JNA na Grobničkom polju izvlači desetak minobacača 82 i 120 mm, bestrzajne topove zajedno s većom količinom streljiva. Oružje se za bojevu uporabu osposobljava u tvornici SAS i vojarni K3, nakon čega se formira minobacačka četa bataljuna. Od tada, na svaku topničku provokaciju neprijatelju se uzvraća odgovarajućom vatrom.
Osim obrambene zadaće, bataljun izvodi i izviđanja i diverzantske upade, pokušava uništiti tenkove koji često djeluju po hrvatskim braniteljima, ali najviše po samom gradu. Akcije, međutim, nisu urodile većim uspjesima. Posebno je važna napadna akcija bataljuna 31. prosinca 1991. na mjesto Crno i jako uporište Musapstan. Na samu Novu godinu, bataljun ovladava mjestom Crno, od Jadranske magistrale do neprijateljskog uporišta Travičina glava. Napad na uporište Musapstan, međutim, donio je gubitke u zapovjednom kadru. Kada je poginuo Nino Matešić, bataljun se povlači na početne položaje budući da je iz smjera Murvice i aerobaze Zemunik uslijedio pritisak novih neprijateljskih snaga. Izvršena je, međutim, primarna zadaća rasterećenja snaga 112. brigade HV-a koje su trpjele veliku napadnu akciju Kninskog korpusa pod nazivom “Udar 91.” što je dijelom pomoglo izvlačenje hrvatskih snaga iz okruženja u Novigradu i Pridrazi. Kao samostalna postrojba bataljun prestaje postojati 31. prosinca 1992.. godine, a od 1. veljače 1992. postaje 1. bojna 159. brigade HV-a s istom zadaćom, obrana grada Zadra, koju uspješno izvodi do preustroja HV-a u ljeto 1992.
Talijanski bunkeri spasili mnogo života
Zanimljivo je da je Gradski bataljun u cijelosti izvodio obranu, smješten u talijanskim fortifikacijskim objektima, velikim podzemnim bunkerima napravljenih za okupacije grada Zadra nakon potpisivanja Rapallskog ugovora. Pripadnici bataljuna, međutim, kažu da su talijanski bunkeri spasili mnogo života. Posebnost ratne priče Gradskog bataljuna je i u tome što je u njegovom sastavu bio veliki broj maloljetnih pripadnika koji su zadaće izvršavali ravnopravno sa starijim suborcima. Poseban doprinos dale su i žene koje su bile angažirane na poslovima veze i saniteta te provele mjesece na prvoj crti u rovovima i talijanskim bunkerima. Zanimljivo je, također da je u Gradski bataljun bio uključen i vod zadarske Elektre i bataljunska vojna policija. Velika većina pripadnika bataljuna nastavila je ratni put u drugim i novoformiranim postrojbama Hrvatske vojske dajući nemali doprinos oslobađanju Domovine od srpskog agresora.

Zapovjedništvo Gradskog bataljuna

Zapovjednik bataljuna bio je pukovnik Šime Glavan, zamjenik zapovjednika Andrea Šegvić, zapovjednik 1. čete bio je Branko Orkaš, zapovjednik 2. čete Miroslav Batur, a zapovjednik 3. čete Mirko Žagar. Zapovjednik minobacačke bitnice bio je Nebojša Fiala.