Veličina ovog poziva je u pomaganju ljudima

Policajac i izvan službe treba biti primjer društva, moralna vertikala. Tako da je neki način čovjeku s poslom sloboda ograničena, a i teško odvaja posao od obitelji i u tom smislu se žrtvuje. Ali žrtva se zaboravi u trenutku spoznaje da ste svoj poziv usmjerili u pravom smjeru, ističe Silvija

Nasmiješeno sunce za najboljeg policajca ove godine prvi put je dobila – žena.
Silvija Gulan već nam je poznata kao domaćica stranim policajcima koji za vrijeme Turističke sezone borave na području naše županije, a kao djelatnica za prevenciju u Postaji prometne policije Zadar često obilazi škole, vrtiće i događanja za djecu gdje u sklopu svojih aktivnosti provodi edukativna predavanja. Cilj je naučiti djecu od malih nogu temeljnim pravilima ponašanja u prometu.
Iako djeluje mlada i sitna za jednog policajca, Silvija je vrlo ozbiljna u svom poslu.
Osamnaestogodišnjakinja u strogoj policiji
Tijekom sedamnaest godina službe radila je na svim poslovima policije od granične, kriminalističke, temeljne do prometne policije, trenutačno završava drugi fakultet i ima obitelj. Osim toga, omiljena je među kolegama i čini se da je vedri duh PU zadarske.
Kako je uopće postala policajka?
– Mislim da svaka djevojka jednom u svom životu poželi postati policajka, vojnikinja… To su nekako statusni poslovi koji kod nježnijeg spola izražavaju onu crtu samopouzdanja i jakosti.
Sjećam se da sam u srednjoj školi molila oca da me upiše na Policijsku akademiju, ali nije htio, a poslije me splet životnih okolnosti doveo do mog današnjeg poziva. Završila sam Pomorsku školu, nautički smjer i prilikom pripreme za kadeturu moja kolegica iz srednje škole Marija (koja je danas i sama pripadnica Interventne policije u Zadru) i ja dobile smo priliku za prelazak u Pomorsku policiju. Odmah po završetku mature predale smo zahtjev. U travnju 1995. u postaji pomorske policije počela je moja služba policajke vježbenice. U to vrijeme u postaji Pomorske policije bilo je ukupno četiri policajke i devedesetak policajaca. Dakle, jedna službenica po smjeni, priča Silvija.
Kako dodaje, bilo je to sasvim drugačije vrijeme.
– Policija je tad još uvijek imala korijene ustroja u starom sustavu i djelovala je više represivno, dok je danas ustrojena na principu skalarnog lanca i djeluje proaktivno. Osim toga u to vrijeme hijerarhija se strogo poštovala, postojala su pravila za sve i bila su stroga. Znao se čak i redoslijed ulaženja u prostoriju, postrojavanje, pozdravljanje, postojala je ta vojno-policijska naobrazba koja se s vremenom oblikovala i prilagođavala vremenu u kojem živimo. U ono vrijeme smjela sam se obraćati samo kad bi mi dopustili, dok danas voditelj razmotri i uvaži prijedlog i ideju podređenog.
Znalo je biti teško biti djevojka od 18 godina u policiji. Zapravo u početku i nisam shvaćala taj svijet, ali s vremenom sam sazrijevala osobno i profesionalno. Svaka nova zadaća i ljudi s kojima sam radila su pripomagali ovom što sam danas. Posao policajca je poziv, to uistinu ne može raditi svatko i zato mi je velika čast što su me upravo kolege predložile za ovu nagradu, priča Silvija.
Završila je studij za predškolski odgoj na Sveučilištu u Zadru, a na Visokoj policijskoj školi upravo ovih dana treba obraniti diplomski rad. Od 2004. godine je službenica za prometnu preventivu postaje Prometne policije PU zadarske. No i danas povremeno ide u noćne ophodnje, poglavito vikendom.
Majka policajka
– Svaki od tih poslova nosi nešto novo i lijepo. Dobro je što se nudi mogućnost izobrazbe i širenja znanja, a ne da s vremenom postanete fah-idiot. Ovo radno mjesto obuhvaća širok spektar poslova. Promet je svagdje oko nas, htjeli mi to ili ne. Čim izađete iz kuće, sudjelujete u prometu. Automobila i vozača je sve više. U suradnji s Vladinim agencijama i ministarstvima radimo na poboljšanju svega što je vezano za promet. Moji radni zadaci uključuju provedbe akcija, planiranje i analiziranje, predavanja po obrazovnim ustanovama, transportnim poduzećima, autoškolama itd.
Svi pripadnici prometne policije ulažu svoj trud u temeljni cilj, a to je smanjiti broj prometnih nesreća sa smrtno stradalom osobom, govori Silvija, dodajući da brojke već niz godina pokazuju da se u tome i uspjelo te da je stupanj prometne, a i opće sigurnosti u Zadru jako visok.
Osim toga, Vlada je Silviju imenovala u Tim Zadarske županije kojem je cilj uvesti prometni odgoj u škole kao redovni predmet. Također, članica je Vijeća za prevenciju PU zadarske, od 1995. godine bavi se streljaštvom te je u više navrata pojedinačno i timski osvajala medalje. Izrađuje i provodi projekte u kojima se potiče jačanje svijesti i stvaranje pozitivne slike policije, tako da djeca osnovnih škola dolaze u posjet Policijskoj upravi gdje im se kroz obilazak približava rad, svrha i važnost policije.
Zbog visoke razine stručnosti i poznavanja stranih jezika, Silvija je od 2005. godine uključena u međunarodne projekte razmjene stranih policijskih službenika te je posljednje dvije godine domaćin policajcima iz Republike Poljske, koji već drugu godinu zaredom obavljaju službu u Hrvatskoj.
To je zasigurno pridonijelo dobivanju nagrade Grada Zadra Nasmiješeno sunce.
– Čast mi je što sam odabrana za najboljeg policajca, a i što sam prva žena koja je dobila tu nagradu. Svakome je drago kad dobije priznanje za svoj rad, govori Silvija, zahvaljujući ujedno kolegama i obitelji na podršci.
I njezin desetogodišnji sin Matija ponosan je na mamu policajku.
Silvija na kraju govori da biti policajac nije samo posao, već način života, poziv.
– Policajac i izvan službe treba biti primjer društva, moralna vertikala. Tako da je neki način čovjeku s poslom sloboda ograničena, a i teško odvaja posao od obitelji i u tom smislu se žrtvuje. Ali žrtva se zaboravi u trenutku spoznaje da ste svoj poziv usmjerili u pravom smjeru, kad ste ovlasti koje ste dobili od svojih građana upravo i iskoristili da im pomognete u onom trenutku kad se nađu u moru problema i nerješivih situacija. Divno je kad mogu nekome pomoći. U tom trenutku shvaćam veličinu ovog poziva, zaključuje Silvija.

Sitna policajka rješava kvartovsku tuču

Tijekom svog profesionalnog puta nalazila se u raznim situacijama. Bilo je havarija, požara, potopa, traganja, pretraga, pregleda, osiguranja, uhićenja… Kako kaže, srećom nikad nije morala izvući pištolj.
– ‘Vatreno krštenje’ sam doživjela kao pripravnica kad sam na dojavu o provali išla nenaoružana s još jednom ovlaštenom kolegicom. Srce mi je toliko lupalo da sam mislila da nas provalnik čuje još s ulice. Srećom, dojava je bila lažna. Zatim, prilikom osiguranja jedne nogometne utakmice navijači su probili zaštitni zid, gledatelji su u panici nahrlili na mala vrata, dogodio se stampedo, ljudi su vrištali padali jedan preko drugoga i u toj masi ljudi bila sam potpuno bespomoćna i prvi put se prestrašila za vlastiti život. Jednom sam se našla usred kvartovske tuče – sama između dvije protivničke skupine, prisjeća se Silvija.
Ali bilo je i puno lijepih trenutaka koje će Silvija pamtiti cijeli život.
– Bila sam na tri osiguranja dolaska Svetog Oca. Prvi put u Splitu na Žnjanu, zatim drugi put u Zadru kad je bio Ivan Pavao II. i sad u Zagrebu za Benedikta XVI. Biti dio jednog povijesnog događaja i to tri puta zaista je neopisiv osjećaj. To je posebno iskustvo koje ostaje za cijeli život, kaže Silvija.