Uz ostalo oko nas smrdi i barut!

Nisu nas ni Crkva, ni Biblija učile da se za Isusovo porođenje puca na sve strane, pa čak ni za smjenu godina to nije primjereno normalnim, uzornim građanima. To, slažu se mnogi, više spada u barbarstvo
Počevši od nedjelje u brojnim se medijima govorilo kako se upravo ublažava propis o korištenju pirotehničkih sredstava. Dapače, u nedostatku informacija ta vijet je bila na samome vrhu uredničkih “musaka”, pa i među najavama najvažnijih vijesti! Gotovo da čovjek ne povjeruje. Eto jeftine, najjeftinije i moćne reklame za ljubitelje pucnjave i eksplozija. Kud ćeš bolje reklame nego kad se na nacionalnim radio i tv kanalima, te internetskim portalima daje tako visoko mjesto pirotehnici, čime se zapravo sugerira njezino slobodno korištenje.
A i kome je palo napamet da se te potencijalne bombe uopće dopusti legalno prodavati i koristiti? Nisu nas ni Crkva, ni Biblija učile da se za Isusovo porođenje puca na sve strane, pa čak ni za smjenu godina to nije primjereno normalnim, uzornim građanima. To, slažu se mnogi, više spada u barbarstvo.
Proteklih dana su djeca, a nisu rijetki bili ni očevi, pucali na sve strane, pogotovo po dvorištima, prolazicima pod nogama, a je li to tko kontrolirao ne znamo. Barut je smrdio svuda gdje se pješačilo, od središta grada do okolnih kvartova. Neodgovorni očevi su poučavali svoje mališane kako se ispaljuju petarde, kako se puca, jer što ti je život ako se muško dijete ne nauči pucati. U neprijatelja, prijatelja, čak i u sebe, čemu smo često svjedoci, osobito na ovim balkanskim prostorima, na kojima bez pucanja tek rijetko prolaze i najveća obiteljska slavlja. Bilo je ovih božićnih dana u dvorištima djece i bez nadzora, pa i u vrlo kasnim satima. Tko zna gdje su majke i očevi dok im djeca i s manje od desetak godina u kasnim večernjim satima vrludaju po ulicama i dvorištima?
Dakle, mora se pitati što li će se pucati idućih dana, kada je to od nedjelje i propisima dopušteno? Samo da ne bude nesreća, samo da djeca ne stradaju od te silne pirotehnike, a opasna može biti i samo jedna petarda. I samo jedna sekunda  neopreza je dovoljna za nesreću. Znamo da je pirotehnika velika prijetnja, jer su od nje i proteklih godina stradavala djeca, nema niti jedne godine u bliskoj prošlosti, a da i u našem gradu i njegovoj okolici nije bilo stradavanja od ovakve božićne “proslave”.
Po našim zadarskim portunima proteklih predblagdanskih dana su čak raspačavani propagandni materijali za dućane s pirotehnikom, isto kao što nam poštanske sandučiće svakodnevno pune oni što reklamiraju svoje dućane s hranom. Ne može čovjek zdrave pameti vjerovati da je sve to dopušteno i da je legalno, da se to tako jednostavno prodaje i koristi. Mogu to kupovati i mladi, propis kaže ne mlađi od 14 godina. Kao da su oni od 15 ili 16 spretniji, sposobniji, pametniji.
No eto, vidimo da je sve moguće u ovoj našoj čudnoj, nakaradnoj, i izuzetno lopovskoj demokraciji. Doista čudnoj, u kojoj se danomice događaju i takve stvari za koje nismo mogli ni sanjati da će se događati. Točnije da će nam ih učiniti. Naši vrli političari, čiji predvodnici su sami sebe promovirali u careve, kraljeve, imperatore, koji od podanika mogu činiti što ih je volja, uzimati sve što im padne napamet, posluživati se našim, kao da je baš sve njihovo. Jedna moja poštovana kolegica je ovih dana rekla za  ministra (upravo je maknut s funkcije!) koji vozi tuđi luksuzni terenac, čijem vlasniku je namještao državne poslove, “da se ovaj ministar uopće ne želi zamarati poimanjem političke odgovornosti skandinavskoga tipa, gdje ministar podnese ostavku samo zato što je uhvaćen da nije platio tv pretplatu!
A kod nas je premnogo teških grijeha, koje pojedinci nikad neće isprati, pa je proizvodnja i prodaja, te ispaljivanje petardi zapravo sitnica, pa iako od toga može stradati neko mlado biće. Ali koga to zanima, kad je interes za zaradu u pitanju?